gustirna

srijeda, 27.04.2011.

Samoborske šetnje

U domu mog djetinjstva se često pjevalo.
Među bogatim repertoarom dalmatinskih melodija obavezno bi se uvukle i neke pjesme koje nisu imale veze s Dalmacijom, morem, Marom, brodicama, ribarima i galebima.
U tom nizu veselih pjesama, najdraže mi je bilo kad bi tata zapjevao:

Samoborci piju vino z lonci,
Samoborke piju z demižonke..
tra-la-la-la-la-la...

Joooooj, kako bi se tada digla atmosfera, čaše su kuckale u rukama nasmijanog i raspjevanog društva,
a ja sam se trsila otpjevati je baš kako bi je mama i tata pjevali.
Većinu riječi nisam razumjela, pa sam se tada pitala kako to Samoborci i Samoborke piju vino,
ali do sada sam već naučila šta to znači: "z lonci" i "z demižonke".

Kako je lijepo u Samoboru saznala sam prošle godine, upoznavajući ga u proljetnom i jesenskom ruhu.
Ne mogu se odlučiti koje mi je ruho ljepše, pa nek se izmiješaju i proljetne i jesenske boje Samobora.

Mnogo korisnih podataka o Samoboru, njegovoj povijesti, znamenitostima, i svemu po čemu je taj grad poznat kao
turističko i izletišno odredište, može se naći na ovim stranicama

Evo kako je Antun Gustav Matoš pisao o Samoboru 1908.god.
Krasan je Samobor.
Blizina s glavnim gradom daje mu čar blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Schönbrunnu, Windsoru.
Okolina je sretna kombinacija gore i ravnice, polja i šume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja.
Samobor je jedno od najhrvatskijih hrvatskih mjesta.


Šetnica Vuz Gradnu
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Glavni trg - Trg kralja Tomislava
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Zvonik crkve sv. Anastazije
Image and video hosting by TinyPic

Uglavnom se viđa kesten s bijelim cvijetovima, zato mi je ovaj crveni još ljepši
Image and video hosting by TinyPic

Natkriveni drveni most preko rijeke Gradne
Image and video hosting by TinyPic

Pogled na zanimljivo sređene verande iznad rijeke
Image and video hosting by TinyPic

Jesen nad rijekom
Image and video hosting by TinyPic

U muzeju grada Samobora - maketa starog grada
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Od tog velebnog starog dvorca, nažalost ostale su samo ruševine na brdu iznad sadašnjeg Samobora,
Image and video hosting by TinyPic

koje se nastoje urediti da se ne bi još više urušile
Image and video hosting by TinyPic

Šetnja uz rijeku pruža ugodu pošumljenih obronaka stopljenih sa šumom rijeke,
uređenim gradskim parkom - Anindol, te lijepim okućnicama kuća koje su se smjestile uz rijeku

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

U uređenom parku oko muzeja grada smjestile su se zanimljive klupe
"Sudnikova klupa" - izradila ju je akademska kiparica Irena Podvorac
Image and video hosting by TinyPic

i jedna rezbarena klupa nepoznatog mi autora
Image and video hosting by TinyPic

Gosp. Ivica Sudnik je bio počasni samoborski gradonačelnik
Image and video hosting by TinyPic

O zgradi u kojoj je smješten muzej grada Samobora, kažu:
Image and video hosting by TinyPic

Prezime Livadić često se sreće po Samoboru
Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Bermet i muštardu nismo stigli degustirati, al zato se kremšnite kod Livadića tope u ustima
Image and video hosting by TinyPic

Kod budućih posjeta Samoboru obavezno odvojiti vrijeme za istraživanje bar nekoliko od 200 obilježenih planinarskih staza
Image and video hosting by TinyPic

Pritom u ruksak obavezno upakirati tople Rudarske greblice

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na kraju, pozdrav mojoj dragoj prijateljici koja je kao malena djevojčica bila tužna zbog imena koje su joj roditelji odabrali,
sve dok joj mama nije ispričala priču o jednom gradu Samoboru , njegovim stanovnicima - Samoborcima i Samoborkama...
pa kad je narasla velika djevojka, odlučila je živjeti u tom lijepom i mirnom gradiću po kojem je ime i dobila..

Image and video hosting by TinyPic
- 01:00 - Komentari (41) - Isprintaj - #

utorak, 19.04.2011.

Moj naklon glumcu i čoviku

Rekla bih da je za glumca prokletstvo kada ga publika pamti po jednoj ulozi, a odigrao ih je na stotine.
Ivica Vidović zauvik će ostat u sjećanju kao neponovljivi Cervantes, pisnik i umitnik iz Malog mista,
iako je za svog života maestralno odglumio mnoge likove.
Kad bi sad krenuli nabrajat možda bi se sjetili 5-6 filmskih i televizijskih uloga, a onih kazališnih još i manje.

Image and video hosting by TinyPic
/Ivica Vidović u kazal.predstavi "Bog masakra" - fotografija preuzeta sa - www.rugatino.hr/

Nažalost, gledala sam ga u samo jednoj kazališnoj predstavi i to u njegovoj Komiži.
Tu njegovu ulogu pamtim vrlo dobro.

Image and video hosting by TinyPic
/foto preuzet sa stranice www.rugatino.hr/

U komiškom Domu kulture "Boris Mardešić" , čekali smo da svjetla osvjetle izlizanu drvenu pozornicu
nestrpljivo smo išćekivali početak predstave:
U SJENI GREEN HILLA
-kartolina iz San Pedra u tri letrata
autor drame - Joško Božanić

Image and video hosting by TinyPic

Likovi:
Jakomo Gundula - Komižanin, penzionirani radnik tvornice ribljih konzervi Star Kist iz San Pedra, slabo čuje
Bepo Malatija - Komižanin, penzionirani pacifički ribar iz San Pedra, slabo vidi
Marjetina Mary - nećakinja Jakoma Gundule povremeno dođeposjetiti barba Jakoma i urediti mu stan
Margarita - Djevojka u koju je zaljubljen Jakomo, a koja voli Bepa. Pojavljuje se na sceni kao maškara na maskenbalu
Benjamin - gardelin u kavezu

Ivica Vidović glumio je Jakoma koji slabo čuje, a Ljubomir Kapor je glumio Bepa koji slabo vidi.

Scenografija: improvizirana kužina, kredenca, na sred pozornice stol, Jakomo i Bepo za stolon, na stolu krletka s grdelinom Benjaminom

Počinje, pričaju svoje dijaloge na komiškom jeziku, svoje priče po sto puti ispričane...kako su otplovili u kaiću iz rodne Komiže, priko kulfa...
došli su u San Pedro i zaposlili se u poslima koje su najbolje znali - jedan u fabriku sardina, a drugi kao ribar na Pacifiku....i pričaju oni tako svoja sjećanja....jedan ne čuje, drugi ne vidi, čas se razumidu, čas ne razumidu....pripovidaju, viču, pivaju.....sve po komiški....
krcata dvorana Doma kulture u Komiži puca od smija!
Publika i glumci se razumidu. Sve je jasno, svaka rič, svaki mot,... mavanje rukima, petavanje rogi....i smij i suze...sve pomišano, sve jedno...

Ne mogu vam prepričat cijelu predstavu, nažalost nikad više nećemo je moći gledati u istom sastavu.
Ipak, mogu prepisat bar nešto iz knjige Joška Božanića - "U sjeni Green Hilla" (nadan se da mi profesor Božanić neće zamirit):

Dio dijaloga između Jakoma i Bepa:
"........
BEPO: A je ti razumis ca gardelini izmeju sebe govore kal kantaju?
JAKOMO: Razumidu oni i mene ca jo njima govorin. Jo is Benjaminon govorin i un meni olgovoro.
Mi se dvo dobro razumimo.
BEPO: I ca ti govori?
JAKOMO: A govori da bi se til vrotit u Komizu. Da ga ne komodo ova kanapa amerikonsko,
ni hamburger, ni cocacola, a ni television ga puno ne zanimo. Da bi se volil vrotit u Komizu
i napit se vode na Kamenice i najist se pinkih od osloboda u Prismej i zaspat na rogoc u Norpinu.
Oto, tu mi govori.
......."

Image and video hosting by TinyPic


EPILOG

PRVI PRIZOR
"Dining room Jakomova doma. Stol prekriven crnim stolnjakom. Na stolu buket cvijeća, urna i upaljena voštanica.
Klarinet. Prigušeno svjetlo. Lagana klasična glazba. Dvije stolice. Na jednoj sjedi Bepo u tamnom odijelu.
Na kredencu krletka s gardelinom.
BEPO: (rezignirano, s tonom ironije)E, moj Jakomo... Oto kurent!...Okrenil je kurent na drugu bondu. Eeee.
Voltol je tvoju gundulu dreto pul Komize. Posli cetardeset i sedan godisć tvoja se gundula vroćo u Komizu.
Tebi je okrenil kurent. Nosi te kurent iz pulenta. A mene varti, varti, varti...varti me kurent okolo ovega muga sćopa.
I vartin se kako papagalo na fumor okolo ovega sćopa. Ti ćeš, Jakomo poletit danas kako gardelin.
A nikad u životu nisi bil u reoplan. Je te stroh, Jakomo, reoplana? Parvi put letit ćeš u ariju, kako gardelin, kako butterfly.
Napit ćeš se vode na Kamenice. Vidit ćeš svoje loze koje su obresle kupine, svoju smokvu koja je usahla...
ti ćeš vidit rivu, stinu, gomilu, kupinu, Bisevo...a jo, moj Gundula, jo bez tebe neću vidit nista. Butterfly!
A barz se je i meni ovo somo snilo?... "

Image and video hosting by TinyPic

Nakon praizvedbe drame u Komiži, Ivica Vidović je rekao:

"...Kako ne bih bio uzbuđen? Ovo je prva premijera Teatra Rugatino u mojoj rodnoj Komiži.
Mirise ovog podneblja nosim u sebi, uspomene naviru, doista je bilo dirljivo i sjetno...
I autor teksta Joško Božanić je Komižanin, lica su također komiška,
ja glumim Jakoma koji radi u tvornici ribljih konzervi u San Pedru,
a Bepo, kojega glumi Ljubomir Kapor, inače rođeni Korčulanin, lovi ribu na Pacifiku.
Ništa nije izmišljeno, sve su to istiniti događaji. I moj je nono dvadesetak godina
živio u Americi, zadesila ga je slična sudbina koju ja proživljavam na sceni."


Oba aktera ove drame napustili su kazališne daske i ovu zemaljsku pozornicu
...finila je komedia...

Image and video hosting by TinyPic
- 22:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.04.2011.

Čišćenje uma, duha i tijela

Početak proljeća je vrijeme kada nam priroda nudi mlade biljke koje potiču čišćenje organizma od raznoraznih
otrova koje smo nataložili u naše tijelo tokom tmurnih zimskih mjeseci.
Jedna od meni najdražih proljetnih čistaća je nadaleko poznata šparoga.
Da bi učinak čišćenja bio potpuno djelotvoran, nije dovoljno samo otići na pazar i kupiti mac šparoga za nekih 20-tak kuna. Potpun terapijski učinak može se postići tek onda kada uronite u divote proljetnih livada, pristavica, podzida i zaboravite na sve životne probleme dok vam oči skeniraju teren u potrazi za slasnim izdancima.

Početkom prošlog tjedna u mail pošti naredalo se nekoliko mailova upozoravajućeg sadržaja:

„Subject: radioaktivni oblak iz Japana preko Europe

Svicarska je upozorila gradjane da sutra i prekosutra
prelazi radioaktivni oblak iz Japana preko Europe.
Preporuka:
ne izlaziti bez prijeke potrebe. Po dolasku kuci dobro ocistiti cipele
krpom, koja se poslije baca.
Ne ostavljati hranu na otvorenim terasama i ne kupovati zelenilo narednih
nekoliko dana.“, itd, itd....

I dok čitam sva ta upozorenja i pregledavam priložene linkove sa grafikonima koji prikazuju kako se taj radioaktivni oblak širi iz Japana preko Sibira i Rusije, pa sve do naših krajeva - planiram u koliko sati bi mogla uhvatiti brod za Vis.
Na Visu me čeka prijateljica s kojom sam već isplanirala tih par dana. Vrlo jednostavan plan:
Boravak u prirodi i branje šparoga.
I šta sad napravit, nakon ovih upozorenja? Ostat u kući slijedećih 10 dana?!?
I dok tako mozgam i kombiniram, zatekne me vijest da sam zakasnila na katamaran i trebam čekat još par sati dok krene trajekt.
I u tih par sati čekanja, složim moja prva dva origami ždrala za Japan... .
I...znam da nisam napravila ništa posebno što bi moglo zaista pomoći svim tim napaćenim ljudima, ali
kad sam ih napokon složila....osjećala sam se nekako smirenije

Image and video hosting by TinyPic

Ukrcala sam se na trajekt i za sobom ostavljam sav taj nemir i pozdravljam moj mir.

Slijedeće jutro veselo nas pozdravljaju poljske anemone,
Image and video hosting by TinyPic

pokušavajući nas odvratiti od potrage za šparogama, ali bezuspješno.
Šparoge su nam doslovno rasle pod nogama i besramno se nudile
Image and video hosting by TinyPic

Sit si već od samog gledanja u ovu lipotu svih boja
Image and video hosting by TinyPic

U popodnevnoj šetnji, prepustila sam se vođenju prijateljice koja me povela na jedno mjesto koje još nisam obašla.
Ona je bila vodič, a ja sam guštala što opet otkrivam nepresušne ljepote ovog čudesnog otoka.
Otkrivala sam mjesto kojem sam se toliko puta divila ploveći brodom južnom obalom otoka

Image and video hosting by TinyPic

Prema karti Visa, ovaj vrh zove se Glavica i na visini je od 245 m nadm.visine, a nalazi se južno od naselja Talež
Ispod ovog mjesta smještene su uvale Taleška vela i Taleška mala

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na ovom području vršena su arheološka istraživanja jer su nekad davno tu živjeli Iliri, ali povijesnu priču ostavit ću za neki drugi put.
Sada želim samo uživati u ovom pogledu i prirodi koja tako temeljito čisti sve ono ružno i šporko, kada joj se prepustimo

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Preko šume, brda, polja, u daljini vidim selo moje malo, a još iza spajaju se obrisi Hvara i Brača...

Image and video hosting by TinyPic

Cijelim svojim bićem osjećaš da si i ti neodvojiv dio te bezvremenske ljepote

Image and video hosting by TinyPic

Teško je u ovakvim trenucima spojenosti sa majkom prirodom, razmišljati kako usred sve te ljepote,
negdje iznad naših glava kruži opasan i oku nevidljiv radioaktivni oblak. Ne opterećujemo se previše, ali
navečer se ipak tuširamo i ubacujemo svu našu robu u mašinu za pranje.
Sutra je nov i sunčan dan, brzo će se osušit i opet pokupit sve ono što leti zrakom, vidljivo ili nevidljivo.

Vraćajući se u Split, isplanirale smo izlet na Mosor. Kaže mi da nikad još nije bila na Mosoru.
Pa, problem rješen! Idemo na Mosor!
U subotu ujutro, skupilo se nas nekoliko cura sa osnovnim planom:
Laganini izletić do planinarskog doma na Mosoru, na povratku opet nabrat šparoga
i zaključit dan večeravajući našu berbu.

Dok pušemo pri usponu, sa kamena nam maše mali kameni veseljak
Image and video hosting by TinyPic

i kao da kaže: "Odmorite i uživajte u pogledu!"
Image and video hosting by TinyPic

Korak po korak, dočepale smo se doma, marende i fažola, te dok je još na vrime krenule prema podnožju Mosora
u nadi da ćemo naići na neku bogatu "poštu" sa šparogama.

I opet uživale u pogledima, šta dole
Image and video hosting by TinyPic

šta gore
Image and video hosting by TinyPic

Nakon početnih razočarenja u potrazi za šparogama, dan je ipak završio onako kako smo i priželjkivale.
A dalje nek slike pričaju:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPicImage and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Proljeće je tek počelo i čišćenje se nastavlja...
- 22:16 - Komentari (40) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< travanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi