gustirna

Samoborske šetnje

U domu mog djetinjstva se često pjevalo.
Među bogatim repertoarom dalmatinskih melodija obavezno bi se uvukle i neke pjesme koje nisu imale veze s Dalmacijom, morem, Marom, brodicama, ribarima i galebima.
U tom nizu veselih pjesama, najdraže mi je bilo kad bi tata zapjevao:

Samoborci piju vino z lonci,
Samoborke piju z demižonke..
tra-la-la-la-la-la...

Joooooj, kako bi se tada digla atmosfera, čaše su kuckale u rukama nasmijanog i raspjevanog društva,
a ja sam se trsila otpjevati je baš kako bi je mama i tata pjevali.
Većinu riječi nisam razumjela, pa sam se tada pitala kako to Samoborci i Samoborke piju vino,
ali do sada sam već naučila šta to znači: "z lonci" i "z demižonke".

Kako je lijepo u Samoboru saznala sam prošle godine, upoznavajući ga u proljetnom i jesenskom ruhu.
Ne mogu se odlučiti koje mi je ruho ljepše, pa nek se izmiješaju i proljetne i jesenske boje Samobora.

Mnogo korisnih podataka o Samoboru, njegovoj povijesti, znamenitostima, i svemu po čemu je taj grad poznat kao
turističko i izletišno odredište, može se naći na ovim stranicama

Evo kako je Antun Gustav Matoš pisao o Samoboru 1908.god.
Krasan je Samobor.
Blizina s glavnim gradom daje mu čar blizog ladanja kao Tiburu, Tivoliju, Versaillesu, Schönbrunnu, Windsoru.
Okolina je sretna kombinacija gore i ravnice, polja i šume, vrta i prirode, rijeke i planine, sela i zaseoka, grada i ladanja.
Samobor je jedno od najhrvatskijih hrvatskih mjesta.


Šetnica Vuz Gradnu




Glavni trg - Trg kralja Tomislava




Zvonik crkve sv. Anastazije


Uglavnom se viđa kesten s bijelim cvijetovima, zato mi je ovaj crveni još ljepši


Natkriveni drveni most preko rijeke Gradne


Pogled na zanimljivo sređene verande iznad rijeke


Jesen nad rijekom


U muzeju grada Samobora - maketa starog grada




Od tog velebnog starog dvorca, nažalost ostale su samo ruševine na brdu iznad sadašnjeg Samobora,


koje se nastoje urediti da se ne bi još više urušile


Šetnja uz rijeku pruža ugodu pošumljenih obronaka stopljenih sa šumom rijeke,
uređenim gradskim parkom - Anindol, te lijepim okućnicama kuća koje su se smjestile uz rijeku









U uređenom parku oko muzeja grada smjestile su se zanimljive klupe
"Sudnikova klupa" - izradila ju je akademska kiparica Irena Podvorac


i jedna rezbarena klupa nepoznatog mi autora


Gosp. Ivica Sudnik je bio počasni samoborski gradonačelnik


O zgradi u kojoj je smješten muzej grada Samobora, kažu:


Prezime Livadić često se sreće po Samoboru


Bermet i muštardu nismo stigli degustirati, al zato se kremšnite kod Livadića tope u ustima


Kod budućih posjeta Samoboru obavezno odvojiti vrijeme za istraživanje bar nekoliko od 200 obilježenih planinarskih staza


Pritom u ruksak obavezno upakirati tople Rudarske greblice





Na kraju, pozdrav mojoj dragoj prijateljici koja je kao malena djevojčica bila tužna zbog imena koje su joj roditelji odabrali,
sve dok joj mama nije ispričala priču o jednom gradu Samoboru , njegovim stanovnicima - Samoborcima i Samoborkama...
pa kad je narasla velika djevojka, odlučila je živjeti u tom lijepom i mirnom gradiću po kojem je ime i dobila..