gustirna

Brod u boci u akciji Sv.Mikula

Naš Brod u boci je definitivno KALAFOT OD RIČI I SLIKE
To što profesionalci nisu u stanju pripoznat poetiku u njegovin slikama - to je njihov problem.
A svi mi znamo da su njegove slike čista poezija!
Jel' tako ili nije?
Tako je!
Mnogi će se s pravom zapitati - Pa, kako ta njegova poezija nastaje?
Uvjerila sam se da kod njega vrijedi ona starinska:

"Boj ne bije moćno oružje,
već srce u junaka!"

I zato sam odlučila, uz moje dojmove vezane za dan Sv. Mikule u Komiži, ubacit i jednu slikopriču o tome kako su nastale Brodove slike u akciji Sv.Mikula u Komiži.
Jer on to zaslužuje! Uz dopuštenje glavnog aktera, narafski!

Godinu dana pripremana akcija Sv.Mikula u Komiži, napokon je krenula u realizaciju. Nisu nas mogle odvratit ni loše prognoze,pa ni mrtvo more u Viškom kanalu (to je ono kad valovi valjaju, a vitar ne puše)
Vrime je da onaj koji brodove gradi svjedoči i njihovom konačnom kraju, na tradicionalnom spaljivanju brodova isprid Mustera (tvrđava,crkva i samostan Svetog Mikule), na brigu iznad Komiže.



Možda već i znate, a možda i ne, pa za one koji ne znaju: Sveti Mikula je Sv.Nikola.
Na Visu i Komiži ime Nikola postaje Mikula.
I zato Svetog Nikolu u Komiži možemo jedino i samo zvat Sveti Mikula.

Na samom početku Brodova fotosešna, mila mu planinarka uletila je u kadar, ali to ga nije nimalo smelo. A ni mene.



Srića da smo ranije došli prid Muster, pa se moglo u miru slikavat iz svih mogućih pozicija brodove "sparičone"
(pripremljene) za lomaču. Kasnije se već skupilo svita, a među njima i mnogi profići koji svoje fotke brzinski šalju u agenciju, a onda dalje u razne dnevne novine, šta internetske, šta papirnate. Virnite ovdje.

Osim što mi se Brod stalno ubaciva u objektiv, poprilično su me se dojmile oči starih brodova.
Tuga u oku dok baca zadnji pogled na Komižu i more


Ako su brodovi ka i judi, onda i njih vatra peče, boli....suza kliznu niz rasukanu brazdu....to je od dima....


Dok sam s krme uslikavala lomaču od brodova, oganj i jaru koja tako čudesno privlači ljude i foto objektive,



ugledah Broda kako to isto izvodi iz ptičje perspektive. Ma kako li se samo gore popeja?



Kako se popeja? Ili još bolje-kako se spustija?
Nek slike kažu više od riči:





"Ekola!! Pisofkejk!" - kao da kazuje Brod udarcem dlana o dlan, a dečki sa strane još se pitaju kako li je tek bilo teško popet se, kad se ovako komplicirano spustit.

Ovi malci nisu uspili, a bome su se trudili.


Osim šta su pokušavali izvoditi opasne alpinističke pothvate,
komiška dica su se zabavljala na već tradicionalan način. Iza crkve se sve dimilo i prašilo.


Bilo je tu prid Musterom još pisnika i umitnika koji svjedoče ovom događaju još od svog rođenja, i ma koliko puta vidili tu sliku spaljivanja brodova, opet će uslikat još jednu sliku za uspomenu. Napisat još jednu pismu koja će se čitat još generacijama i generacijama Komižana, na dan Svetega Mikule.

Jakša Fiamengo ....................Tonko Božanić-Pepe, kalafot iz Komiže


Jer, svaki put je drugačije, a ove godine su čak dva drvena broda položena na žrtvenu lomaču.
I to jedan VS - Viški, a drugi KŽ - Komiški. Baš lipo da su se složili u ovako važnom trenutku.
Virujen da ima nade za ovi škoj duše moje, jer "Složna braća kuću grade", pa kad se slože dva glavna mista na jednome malom otoku - moguće da ispadne nešto dobroga iz toga.

No, vratimo se našemu Brodu i njegovom zadatku kojeg je besprijekorno odradio do kraja.
Kad smo već svi ogladnili i spremili se za pokret put Žena Glave di nas je čeka lipi otočki obid, Brod je ima još nešto za obavit. Ni opako kruljenje nije ga spriječilo da potrči do Mustera i dokumentira prah i pepeo na zgarištu žrtvovanih brodova.

E, sad je tek akcija Sveti Mikula okončana!
Pokret za Žena Glavu!



A što sam ja još uslikala na dan Svetega Mikule u Komiži?

O tome neki drugi put.