gustirna

Laganini, po oblacima

Nedjelja ujutro, 6 sati...noć...mrkla noć....do 7 uri se mrvicu razdanilo i sve je upućivalo da će to biti još jedan u nizu vlažnih, toplih dana koji se redaju već drugi tjedan.
I koji me vrag tira da se dižem u nedilju prije zore, kad radnim danima mirno spavam do 8-9 sati?
Jedne sride šapne mi Vanja: "Ajde dođi s nama markirat u nedilju!"
Obični ljudi bi čudno pogledali i pitali se kakvo je to markiranje kad smo davno pozdravili školske klupe i to još u nedilju??
Ali ne i planinari! Pogotovo oni diplomirani.
Tako sam je ja znalački pogledala i rekla spremno: "Oću!Kad i di?!"

I tako sam ove nedilje u 6 uri ujutro vozila prema dogovorenom mjestu koje se tajnim signalima utanačilo, da ne bi slučajno bilo prekobrojnih planinara koji su se zaželili markiranja nediljom.
Ipak, jedna Prekobrojna nam se usprkos svim nedaćama tog jutra koje su je zadesile, spremno pridružila.
I tako, nas dvi ka totalne početnice - markirantice smo se držale skupa i pojmljivo slušale naše učitelje.
Najprije smo se popeli na greben priko Tepla pola (tako piše na karti Mosora), vrh Kozik - Sv.Jure nam je bio s desne strane i nismo ga obadavali. Danas se baš nećemo penjat po visokin vrhovima.
.....Fali slika, jel'da? ....
Jeste pročitali kod Prekobrojne kako joj je osta fotoaparat u kancelariji?
E, to se meni nije dogodilo. Ja san svjesno ostavila "zvir" od aparata doma jerbo iden radit, a ne slikavat, a ta "zvir" će mi samo smetat i još ću dobit ukor zbog nerada. Ali....za svaki slučaj, onako ka kad ovisnici stave jednu kutiju cigareta u neki bužak, za slučaj ljute potribe, tako san i ja uvalila u ruksak moj mali Olympusić (sa šakom pripadajućih baterija koje su jednom bile napunjene)....za ljutu potribu.
A ljuta potriba je nastupila odma čim smo se iskrcali u Dubravi.
Sunce taman izlazi, boje na planini preeeekrasne, a krećemo se alejom prastarih hrastova čije lišće je taman dobilo onu predivnu narančasto-smeđu boju koja se tako lipo oslikava na pozadini plavog neba.
Vadim ja moju "ljutu potribu" i ......ćorak! Baterije prazne! Ništa, imam rezervne...i one prazne!?.....opet hladnokrvno vadin još jedan par rezervnih....i šta mislite jesu li i one bile prazne? Jesu!?!?
Ufffff!!! Ništa, sabirem se.... tješi me Dija Simpa: "Ma baš te briga, lipo ćeš se opustit."
Tako je! Prihvaćam i nastavljam samu sebe tješit: "Neš'ti, kao da je važno uvik slikavat, pa to je ipak naš Mosor, pogled skoro uvik isti, a i radit će se udarnički, nije moment za slikavanje."
Pomalo se penjemo uzgor i postaje mi jasno zašto ovaj predio zovu Teple (tople) , ali ne znam di su pole (mislim na one od kumpira)?
Ugrijalo, triba skidat višak robe sa sebe.
Negdi na pola puta, stanemo i bacimo pogled iza leđa.
I ugledah prizor od ljute potribe!
(Opet, fali slija!)
Nikad nije isto! A ovog puta je totalno drugačije!
Ove nedilje svjedočili smo vremenskom fenomenu kojeg se ne može vidit svaki dan, a možda ni svake godine.
Kako je sunce raslo, grijalo je svu onu vlagu na zemlji, moru, potocima, rijekama, šumama, poljima ... i počelo je isparavanje....stvarala se magla...koja se dizala uzgor...postajala je sve gušća i gušća i spajala se u meke i podatne oblake i malo po malo...kao da se diže plima, i poplavila je sve uvale, zaljeve, udoline, kanjone...prekriva otoke i poluotoke...gradove...

Zahvaljujući Galebu vidjeh kako je u nedjelju izgledalo šetati po Splitu, a kako je izgledao Split sa sunčanog Mosorskog grebena?

Otprilike ovako

Vidi, otkud ova slija?! Nije sa Fejsa, majkemi!

Moje samotješenje kako me baš briga šta su mi baterije za aparat prazne, čula je dobra vila - Dija Vip i....ponudila rješenje za ljutu potribu.... pune puncate baterije!!
Hm? Oću - neću? Ipak, ovo je radni izlet? Moraliziram u sebi, ali ljuta potriba je ljuta potriba i naglas spremno kažem:
"Imaš viška? Neće ti tribat? Ajme, super! " - i gotovo sa apsinencijom! Aparatić je papio baterije i proradio. Jupi!!!
Hvala ti puno, Dijo VIP!!




Pogled prema Biokovu i prijevoju Vruja.

Borami, i ekipa koja se sad penje na V.Šibenik uživa u oblacima nad Makarskim primorjem.

No,no, dosta je bilo marendavanja i zabušavanja!
Razdililo nam boje - crvena i bila, pineli i pinelići , krpice, škare za rizat divlje grane. Podilili se u dvi ekipe i ajmo...markirat!

Nama početnicima triba pokazat kako se to radi - sitni vez za Sitno Gornje


Pošto brzo učim, takoreći iman fotografsko pamćenje, odma san se bacila na teži zadatak - moja prva slova i brojke


Posli me dopala crvena boja i krugovi /ponestalo slova/

Ovo me uslikala Prekobrojna, i nju je dopala crvena boja.
Inače, sve smo naštrebale napamet. Kad ideš naprid moraš imat i oči na leđima za one markacije koje su natrag. Jer, planinari idu u dva smjera: naprid-nazad, odnosno gori-doli i svaki smjer triba vidit markaciju da je na dobrom putu. Je san pametna?!
Usput smo nailazili na friško opožarene planinske travnjake i smrike.
Danas je nedilja - lovni dan u sezoni lova, a lovci su odlučili nešto ulovit pa zapale travu i smrike, ne bi li poletile tice prepelice, ili poskočio uško dugouško iz grma.


A šta reć? Nastavi dalje pituravat, jerbo, puška je puška, a kist je kist
A motorna pila je motorna pila, a u rukama mosorskog gorštaka ispilat će sve šta je zaraslo na planinarskoj stazi.


Na sjevernim padinama raste šuma i neke prirodne markacije koje nam kazuju da smo garant na Sjeveru


Žureći pred onom grintavom oštrokonđom Pilom, marljivo smo pituravali naše bijele i crvene krugove, pazeći da nam markacije ne budu pune suza, odjednom banusmo na širinu zvanu Sedlo...a kad si u sedlu onda je pogled - samo takav!


Tražim pogledom, kanjon i ušće Cetine....di je Omiš?
Ispod slapa...


Sa Sedla se ne vidi Šolta... a Vis još manje


U tom maglenom moru nazire se tek spomenak jednog otoka. Pogodite kojeg?


Taman smo se razbaškarili na suncu, pokušavajući štogod prezalogajiti, kad šef Gricko viknu: "Pokret! Na čelo kreću Škaroruki, za njima Bile, pa Crvene!"
Zastane nam zalogaj u grlu...,


Zanemari pogled i uživanciju, glad i potribu, ruksak na leđa i vataj svoju bojicu i pinelić i šibaj naprid prema zapadu, a tamo zapadno dočeka nas medijska atrakcija, markacija na kojoj se lome kistovi....i fotoaparati
Šupjaća


Zar ovo nije nirvana? Pa tko ne bi markirao s ovakvim pogledom?


Do kraja smo markirali ko po špagu:
bila-crvena-bila-crvena-crvena...crvenih je bilo ko u priči...


A prizori sve lipši i lipši...taman se uživiš u vizualizaciju sebe kako uranjaš u veeeliku okruglu kadu, u toplu mirisnu kupku ,sa puuuuuuno meke podatne pjene...



....pa začuješ....."Ajde, Crvena naprid!"

Kad je ovako predivan dan sa prizorima koji zaustavljaju dah na svaki pogled, lako se zaboravi da je dan kratak, da sunce pomalo zaranja i prosipa po moru pjene svoj zlatnožuti bljesak


Kad smo došli do predjela zvanog Botajna, vođa akcije je viknuo: "Gotovo!"
i zaključli smo ovu današnju akciju jednom oproštajnom markacijom


Spakovali bojice i pineliće, te se hitro i veselo zaputili prema planinarskom domu na Ljuvaču di nas čeka zasluženi pašta fažol.
Nije zec-neće uteć!
E, to "hitro i veselo" me na kraju umelo. Uspila san malo doć sebi dok san uslikala ovaj usamljeni hrast obasjan zadnjim zrakama sunca.



U Domu - doček s osmijehom i pašta fažolom na stolu. Tek tada shvatih da sam gladna...i žedna...a ni kavicu nisam odbila... sve prija bolje nego ikad.
Kratko opuštanje, ali ne previše, jer čeka nas povratak u Sitno Gornje pod okriljem mrkle noći. Srpoliki Mjesec i nekoliko zvijezda nisu nam baš osvijetlili put, ali "čeonke" jesu.
I da sad ne zamaram sa neugodnim detaljima u vidu modre markacije na koljenu i nekih čudnih tragova na čelu - jedino što vrijedi upamtiti na kraju ovog dana je:
Uvijek predobro druženje sa prijateljima planinarima, a kad je još garnirano sa društveno korisnim radom, onda se nekako još bolje osjećaš.
To je to!
Još kad ti potrefi ovako lipi dan kao što je bio ove nedilje,.... a šta više reć nego da smo nas dvije početnice-markirantice zaključile da nećemo ostati samo na početku, kao u onoj "Pačjoj školi gdje ih je stari patak učio od srijede do petka, al se nisu makli dalje od početka!"

P.S. - Mare , šta misliš oće nam ubuduće šapnit kodne znakove za ugovaranje tajnog mjesta sastanka? Ili će bit ...