gustirna

S.S. GENOVA - SAKRALNA I SVJETOVNA

Poslije kiše dolazi sunce - kaže stara poslovica koja važi svugdi na svitu.

Zadnji sunčev izlazak kroz koltrine sumprešane



Put putujemo..... GENOVA

SAKRALNA

Dvojila sam o tome koliko prostora da posvetim sakralnom dijelu našeg putovanja. Naime, dobar dio naših obilazaka svodio se upravo na posjećivanje sakralnih objekata.
S obzirom da sam odgojena kao katolkinja koja se svojom voljom odmetnula u ateiste, a za životnog pratioca odabrala nekoga tko nije niti odgojen kao vjernik,
nismo baš bili oduševljeni količinom tih obilazaka. Neke smo preskakali na svoju ruku, a neke nismo mogli, ali ni htjeli. Također nismo bili ni jedini koji su negodovali zbog prečestih posjeta crkvama, a prerijetkim posjetima muzejima. Znamo i zašto, ali to možemo objesit mačku o rep, pa pratimo većinu i čekamo svojih "pet minuta" slobodnih obilazaka.
Ipak, neke sakralne objekte vrijedilo je vidjeti zbog njihove povijesne, umjetničke i arhitektonske vrijednosti. Znam donekle prepoznati romaniku, gotiku, barok i rokoko (šta volin ovu rič -rokoko, iako istoimeni stil baš i ne), a detalj o stoljeću rođenja pojedinih objekata nije baš jako bitan za moju memorijsku karticu.
Ono što se primjeti na svakoj crkvi, izvana ili iznutra je bogatstvo koje je uloženo u izgradnju i uređenje. Veeeeliko bogatstvo. Mnogi su umirali gladni jer je crkva tražila svoj danak. Pa i do dana današnjega.
U iskušenju sam da razvezem sad moje stavove o tome, ali neću. Ovo je ipak putopisni post i neka takav i ostane.
Genova je ogroman grad - kažu da je drugi na Sredozemlju (šiša ga Marseille). Crkava ima na svakom koraku i srića da nismo imali vrimena sve obilazit, ali u 2-3 smo ušli, a jedna od njih je glavna katedrala Sv.Lovre za nas, a za talijane SANTO LORENZO



Legenda kaže da je okonča svoj život tako šta su ga zapalili na gradelama, a ovaj reljef to i zorno prikazuje



Usprkos hladnoći i strogosti kojom odiše velebni crno-bijeli mramor...


blago plamsaju i griju dušu upaljeni lumini (dušice)


Nedaleko Svetog Lovre nalazi se i crkva Chiesa del Gesu
I tu se imalo šta vidit po pitanju umjetnina - 2 Rubensova platna (koje ja baš i nisan dobro vidila jer sam tek na izlasku doznala za njih ), no nisam mogla zaobići raskošnu kupolu oslikanu freskama. Topla, svijetla - kao da se htjelo spustiti sunce sa neba.




SVJETOVNA GENOVA

Video spot na ovom linku pokazuje baš onu pravu životnu Genovu koju smo krenuli upoznati Mornar i ja kad nam se ukazala prva prilika za vlastiti đir po gradu.
Neke detalje nećete vidjeti u spotu, ali imate posebnu prigodu da ih vidite u ostatku ovog posta,
ako budete strpljivi



Talijani vole svoje skutere, bilo da su u mnoštvu uparkirani preko puta Porte Soprano i Columbove kuće


Ili usamljeni u nekoj uličici, dok neki veterani još čekaju da se meštar probudi
AE


Šta bi bila stara pomorska luka da nema svojih gusara? Koji navigaju po lučkim stanovima.


Dok je pravi gusarski brod sigurno uplovija u luku,


prateći upaljenu vatru na velikoj lanterni. Lanterna di Genova - ponos ovog grada


Kakav bi to mediteranski grad bio kad ne bi imao svoju skalinadu za sunčanje, kojom se ulazi u poznatu Palaču Ducale


Veći dio velebne Palače Ducale gleda na Piazzu de Ferrari kojom dominira prekrasan vodoskok



Osim Palazza Ducale, Piazzu De Ferrari omeđuju palače u kojima su se smjestili Palazzo del l'Academia, Palazzo della Borsa, Palazzo del Credito Italiano, Palazzo della Navigazione Italia- a danas je tu uprava ligurske regije - Regione del Liguria, Teatro Carlo Felice, Garibaldijev spomenik...uostalom prošetajte virtualnim linkom


Ispred spomenika Giuseppeu Garibaldiju saznala sam koja je simbolika prednjih konjskih nogu. Kad su prednje noge na tlu tada je konjanik umro prirodnom smrću, kada je jedna noga u zraku tada je umro nakon ranjavanja, a kada su obe noge u zraku tada je junački poginuo u borbi.
Baš mi je drago šta sam ovo naučila. I zaista je umro prirodnom smrću-pročitala u biografiji na linku.



Nakon što smo vidjeli sve te velebne palače, poželili smo se malo običnih kuća, ulica, poželili smo udahnit onaj lučki miris Genove.
Krenuli smo nizbrdo, pa uzbrdo, usko, visoko...za zamantat se



Na vrhu jedne strme ulice (takve su sve u Genovi-jaaaako strme, baš za planinare) naišli smo na Arhiktektonski fakultet sa neobičnim kućicama u dvorištu. Moran pitat moje prije arhitektice jesu li i one ovako gradile dok su studirale.



Nasuprot fakulteta jedna simpa jazavčarka lajući je iskočila iz nekog dućana, tjerajući prolaznike svojom veeeelikom i strašnom sjenom. Još se smijen....


Lutajući pokrajnim ulicama, nailazimo na:
simpatične table koje podsjećaju vlasnike ljubimaca na red i čistoću,
dok svi skupa uredno čekaju red u maloj mesnici


Na fasadama mogu se vidjeti lijepe visilice, ali i neke manje lijepe


Puno toga podsjeća na mnoge naše prizore, možda samo marka piva nije ista. Osim toga ima još razlika - nema šanse da na nekom našem zidiću naiđete na jednu bocu skoro punu, a jednu skoro praznu. Naše bi bile prazne do dna.


Baš smo guštali prođirat pokrajnim ulicama lučkog grada, vidit kako je život malog čovika svugdi više-manje isti.
U malo vrimena shvatili smo da je Genova puno više od lučkog grada, grada pomoraca i "dama noći" kako ga je nazvala naša vodička.
I još puno toga lipoga šta smo vidili i puno toga šta nećemo ni vidit, kao ovaj prekrasni kaštel iz 19.st.- Castello D'Albertis
koji nas je tako neodoljivo mamio da ga posjetimo ,ali to je za sada bilo nemoguće. Sve o njemu saznala sam u vodiču kojeg smo kupili u suvenirnici, a bio je vlasništvo kapetana Enrica Alberta D'Albertis koji je sakupljao privatnu zbirku eksponata iz cijelog svijeta (etnografskih, arheoloških i nautičkih),a sada je u njemu smješten Etnografski muzej.
Ovo zapamtite svi vi koji uskoro idete na isto putovanje. Možda uspijete nagovorit vodiča da vas odvede u ovaj Kaštel-muzej.



Pogled na ovaj lijepi gradski sat i opet smo u žurbi i strci. Nastala je prava mala potraga za "nečim" što bi moglo zadovoljit naša dva tinejđera??? Nisu više mali dječaci, a zbog ovakvih potraga požalim za onim vremenima kad je sve to bila dječja igra. Šmrc, a baš sam vidila jednu super Lego kutiju.




Finilo je i u Genovi. La comedia e finita.



DODACI TOKOM DANAŠNJEG DANA

KOMENTAR BLOGERICE @ROMANTALES POTAKNUO ME DA
NADOPUNIM PODATKE IZMEĐU SLIKA, TAKO DA SAM IMENOVALA NAZIVE
NEKIH ZNAMENITOSTI KOJE SMO VIDJELI U OBILASKU.
IMAM JOŠ MNOGO SLIKA IZ GENOVE, ALI KADA BI SVE OBJAVILA, OVAJ POST BI BIO PREEEEEDUG,
ZATO SAM UBACILA LINKOVE SA SNIMKAMA GDJE MOŽETE POGLEDATI ZNAMENITOSTI GENOVE, AKO IMATE VOLJE I VREMENA.