gustirna

utorak, 31.03.2009.

S.S. GENOVA - SAKRALNA I SVJETOVNA

Poslije kiše dolazi sunce - kaže stara poslovica koja važi svugdi na svitu.

Zadnji sunčev izlazak kroz koltrine sumprešane

Put putujemo..... GENOVA

SAKRALNA

Dvojila sam o tome koliko prostora da posvetim sakralnom dijelu našeg putovanja. Naime, dobar dio naših obilazaka svodio se upravo na posjećivanje sakralnih objekata.
S obzirom da sam odgojena kao katolkinja koja se svojom voljom odmetnula u ateiste, a za životnog pratioca odabrala nekoga tko nije niti odgojen kao vjernik,
nismo baš bili oduševljeni količinom tih obilazaka. Neke smo preskakali na svoju ruku, a neke nismo mogli, ali ni htjeli. Također nismo bili ni jedini koji su negodovali zbog prečestih posjeta crkvama, a prerijetkim posjetima muzejima. Znamo i zašto, ali to možemo objesit mačku o rep, pa pratimo većinu i čekamo svojih "pet minuta" slobodnih obilazaka.
Ipak, neke sakralne objekte vrijedilo je vidjeti zbog njihove povijesne, umjetničke i arhitektonske vrijednosti. Znam donekle prepoznati romaniku, gotiku, barok i rokoko (šta volin ovu rič -rokoko, iako istoimeni stil baš i ne), a detalj o stoljeću rođenja pojedinih objekata nije baš jako bitan za moju memorijsku karticu.
Ono što se primjeti na svakoj crkvi, izvana ili iznutra je bogatstvo koje je uloženo u izgradnju i uređenje. Veeeeliko bogatstvo. Mnogi su umirali gladni jer je crkva tražila svoj danak. Pa i do dana današnjega.
U iskušenju sam da razvezem sad moje stavove o tome, ali neću. Ovo je ipak putopisni post i neka takav i ostane.
Genova je ogroman grad - kažu da je drugi na Sredozemlju (šiša ga Marseille). Crkava ima na svakom koraku i srića da nismo imali vrimena sve obilazit, ali u 2-3 smo ušli, a jedna od njih je glavna katedrala Sv.Lovre za nas, a za talijane SANTO LORENZO

Legenda kaže da je okonča svoj život tako šta su ga zapalili na gradelama, a ovaj reljef to i zorno prikazuje

Usprkos hladnoći i strogosti kojom odiše velebni crno-bijeli mramor...

blago plamsaju i griju dušu upaljeni lumini (dušice)

Nedaleko Svetog Lovre nalazi se i crkva Chiesa del Gesu
I tu se imalo šta vidit po pitanju umjetnina - 2 Rubensova platna (koje ja baš i nisan dobro vidila jer sam tek na izlasku doznala za njih ), no nisam mogla zaobići raskošnu kupolu oslikanu freskama. Topla, svijetla - kao da se htjelo spustiti sunce sa neba.

SVJETOVNA GENOVA

Video spot na ovom linku pokazuje baš onu pravu životnu Genovu koju smo krenuli upoznati Mornar i ja kad nam se ukazala prva prilika za vlastiti đir po gradu.
Neke detalje nećete vidjeti u spotu, ali imate posebnu prigodu da ih vidite u ostatku ovog posta,
ako budete strpljivi

Talijani vole svoje skutere, bilo da su u mnoštvu uparkirani preko puta Porte Soprano i Columbove kuće

Ili usamljeni u nekoj uličici, dok neki veterani još čekaju da se meštar probudi
AE

Šta bi bila stara pomorska luka da nema svojih gusara? Koji navigaju po lučkim stanovima.

Dok je pravi gusarski brod sigurno uplovija u luku,

prateći upaljenu vatru na velikoj lanterni. Lanterna di Genova - ponos ovog grada

Kakav bi to mediteranski grad bio kad ne bi imao svoju skalinadu za sunčanje, kojom se ulazi u poznatu Palaču Ducale

Veći dio velebne Palače Ducale gleda na Piazzu de Ferrari kojom dominira prekrasan vodoskok

Osim Palazza Ducale, Piazzu De Ferrari omeđuju palače u kojima su se smjestili Palazzo del l'Academia, Palazzo della Borsa, Palazzo del Credito Italiano, Palazzo della Navigazione Italia- a danas je tu uprava ligurske regije - Regione del Liguria, Teatro Carlo Felice, Garibaldijev spomenik...uostalom prošetajte virtualnim linkom

Ispred spomenika Giuseppeu Garibaldiju saznala sam koja je simbolika prednjih konjskih nogu. Kad su prednje noge na tlu tada je konjanik umro prirodnom smrću, kada je jedna noga u zraku tada je umro nakon ranjavanja, a kada su obe noge u zraku tada je junački poginuo u borbi.
Baš mi je drago šta sam ovo naučila. I zaista je umro prirodnom smrću-pročitala u biografiji na linku.

Nakon što smo vidjeli sve te velebne palače, poželili smo se malo običnih kuća, ulica, poželili smo udahnit onaj lučki miris Genove.
Krenuli smo nizbrdo, pa uzbrdo, usko, visoko...za zamantat se

Na vrhu jedne strme ulice (takve su sve u Genovi-jaaaako strme, baš za planinare) naišli smo na Arhiktektonski fakultet sa neobičnim kućicama u dvorištu. Moran pitat moje prije arhitektice jesu li i one ovako gradile dok su studirale.

Nasuprot fakulteta jedna simpa jazavčarka lajući je iskočila iz nekog dućana, tjerajući prolaznike svojom veeeelikom i strašnom sjenom. Još se smijen....

Lutajući pokrajnim ulicama, nailazimo na:
simpatične table koje podsjećaju vlasnike ljubimaca na red i čistoću,
dok svi skupa uredno čekaju red u maloj mesnici

Na fasadama mogu se vidjeti lijepe visilice, ali i neke manje lijepe

Puno toga podsjeća na mnoge naše prizore, možda samo marka piva nije ista. Osim toga ima još razlika - nema šanse da na nekom našem zidiću naiđete na jednu bocu skoro punu, a jednu skoro praznu. Naše bi bile prazne do dna.

Baš smo guštali prođirat pokrajnim ulicama lučkog grada, vidit kako je život malog čovika svugdi više-manje isti.
U malo vrimena shvatili smo da je Genova puno više od lučkog grada, grada pomoraca i "dama noći" kako ga je nazvala naša vodička.
I još puno toga lipoga šta smo vidili i puno toga šta nećemo ni vidit, kao ovaj prekrasni kaštel iz 19.st.- Castello D'Albertis
koji nas je tako neodoljivo mamio da ga posjetimo ,ali to je za sada bilo nemoguće. Sve o njemu saznala sam u vodiču kojeg smo kupili u suvenirnici, a bio je vlasništvo kapetana Enrica Alberta D'Albertis koji je sakupljao privatnu zbirku eksponata iz cijelog svijeta (etnografskih, arheoloških i nautičkih),a sada je u njemu smješten Etnografski muzej.
Ovo zapamtite svi vi koji uskoro idete na isto putovanje. Možda uspijete nagovorit vodiča da vas odvede u ovaj Kaštel-muzej.

Pogled na ovaj lijepi gradski sat i opet smo u žurbi i strci. Nastala je prava mala potraga za "nečim" što bi moglo zadovoljit naša dva tinejđera??? Nisu više mali dječaci, a zbog ovakvih potraga požalim za onim vremenima kad je sve to bila dječja igra. Šmrc, a baš sam vidila jednu super Lego kutiju.

Finilo je i u Genovi. La comedia e finita.

DODACI TOKOM DANAŠNJEG DANA

KOMENTAR BLOGERICE @ROMANTALES POTAKNUO ME DA
NADOPUNIM PODATKE IZMEĐU SLIKA, TAKO DA SAM IMENOVALA NAZIVE
NEKIH ZNAMENITOSTI KOJE SMO VIDJELI U OBILASKU.
IMAM JOŠ MNOGO SLIKA IZ GENOVE, ALI KADA BI SVE OBJAVILA, OVAJ POST BI BIO PREEEEEDUG,
ZATO SAM UBACILA LINKOVE SA SNIMKAMA GDJE MOŽETE POGLEDATI ZNAMENITOSTI GENOVE, AKO IMATE VOLJE I VREMENA.

- 01:06 - Komentari (44) - Isprintaj - #

subota, 28.03.2009.

MENTON, gorko-slatki BON-BON

Moran vam nešto priznat. Baš se čudnovato osjećam gledajući onu nulu kod komentara. Znam da je to bila moja želja, ali nisam znala da će mi tako teško past.
Osim što mi je misao vodilja bila ta da su ova dva posta usko povezana i tako mi je bilo logično da svoja mišljenja ostavite na kraju francuske balade, također sam htjela preispitat sebe i svoju ovisnost o vašim mišljenjima.
Zaključila sam da su mi vaši komentari nešto kao nasušna potreba. Daju mi osjećaj da je krug ispunjen. Pune me dobrom energijom.
Ovako ostavivši samo jedan dan post bez mogućnosti komentiranja, osjetila sam prazninu, kao da je linija kružnice došla do pola i stala.
Ostatak kružnice je šupalj, pa sam se tako i ja osjećala šuplje.

Sad možemo nastavit i put nas je doveo u zadnje mjesto koje smo posjetili na Azurnoj obali, iako je to zapravo prvo francusko naselje koje smo ugledali nakon prolaska talijansko-francuske granice.

MENTON

Menton je bilo mjesto koje sam najviše priželjkivala posjetit.
Zašto?
Već kod prvog prelaska tal.franc.granice, naša vodička nam je usmjerila pogled na lijevo i ispričala puno toga lipoga o tom malom primorskom gradiću. Posebno je naglasila da se u ovo doba godine (veljača-ožujak), u Mentonu priređuje poznati festival agruma. U jednom parku izrađuju se skulpture od naranača,limuna i mandarini i to je NEŠTO FANTASTIČNO ZA VIDIT!!.
Slijedećeg dana, prilikom prolaska auto-putem iznad Mentona, OPET nam je oduševljeno ispričala istu priču o festivalu agruma.
Prva dva dana, zamišljala sam kako bi to moglo izgledat. Sve je bilo narančasto,žuto,crveno....mirisno ....i prekrasno!
Već sam u glavi smišljala kutove snimanja pojedinih izložaka, prve planove, druge planove, makro izvedbe, široke poglede....te kako će to biti predivno mirisno iskustvo, I ŽIVOTNO ISKUSTVO.
Posebno sam se veselila tom festivalu u Mentonu.

I sad - kako je na kraju to završilo?

Spuštali smo se cestom prema centru Mentona. Vodička je pričala nešto o povijesti, blablabla....ja sam slušala i razgledavala okolinu uljuljkana u svoje sjedalo na DESNOJ strani autobusa. U glavi vrtim misao kako će skoro pasti noć i kako ćemo malo biti u ovom lijepom mjestu, pomalo hvatam vibracije glasa naše vodičke i osjetim da bi mogli izvisit za posjet festivalu. Ubrzo, vodička oduševljeno vikne:
"Pogledajte LIJEVO, tamo se nalazi park u kojem se održava festival i postavljene su skulpture od agruma na temu glazbe kroz vrijeme. Možete vidjeti neke dijelove tih predivnih skulptura preko ove ograde. Eno, vidi se gitara! I tralalalalalala....."

Molim?!
U prvi mah nisam tila okrenit pogled na LIJEVO, bila sam toliko razočarana i ljuta što mi zapravo NEĆEMO UOPĆE posjetiti taj festival!!
Osjećala sam se kao da mi je dalo šarenu kutijicu punom bonbona i reklo da ne otvaram odmah. Cijelo vrijeme zamišljala sam kako su bonbončići slasni i fini, kako ću guštat u njima. I kad sam napokon otvorila kutijicu, kušala......prvi bonbon ošinuo me svojom gorčinom.

Vodička je i dalje oduševljeno govorila i opisivala, i onako uzgred spomenula kako se možemo prošetati do ovog parka i čirnuti kroz proreze u ogradi, jer u ovo doba dana park je zatvoren za posjetioce.
Inače,autobus je stao tek par kilometara dalje od tog mjesta, a sprema se pljusak.
Pomislih rezignirano - vidjet ću ja to sve na internetu, kad dođem doma.
I tako je i bilo. Pogledajte i sami!
Kliknite na desnu strelicu iznad slike i pogledajte sve izloške.
Nedostaje samo svježi miris citrusa.

Napetost i negativne vibracije dodatno su pojačane dolaskom nevere
od strane planinskog sjevera.

Trenutak kada stojiš malen i neznatan na nekoj točci u nekom dijelu svijeta, i gledaš kako se "spušta nebo na zemlju"....
pa pogledaš tamo lijevo, na zapad... izgleda da u Monacu, Nici, Cannesu, Antibesu još uvijek ima sunca

pogled desno na istok....ne obećava previše....

Ni kamen, ni utvrde, ni festival naranči i limuna ne mogu zaustaviti silu koja neumoljivo dolazi i baš je briga za grupicu hrvatskih turista koji će pokisnut ko pivci u ono malo vrimena šta je predviđeno za obilazak ovog mista koje zove svojim živahnim bojama i elegantnim zvonicima.

Neobični "čuvar plaže u zimskom periodu"

Kišobrani su u ruksaku. Ništa nas neće iznenaditi!
Ipak pljusak se stuštio tako silovito da smo odustali od šetnje pod kišobranima i sklonili se pod ceradu jednog kafića.
Iznenadni pljusak bio je silovit, ali i kratak.
Ostalo je još malo vremena za okusit i one slatke bonbončiće iz šarene kutijice koja se zove Menton.

Nevera odlazi, ostaju dojmljivi prizori prema crti gdje se spaja more i nebo.

Posjet Azurnoj obali započeli smo sa osunčanom mimozom u Monacu,
a okončat ćemo ga s ovim okupanim, ali ne manje lijepim buketom iz Mentona.

Nevera je izbrisala onu napetost i negativne vibracije s početka priče o Mentonu, iako je moguće da je i pothranjivala te iste vibracije.
Jurimo kroz noć prema našem hotelu u Andori gdje nas čeka topla večera i plesni podij.
Večeras je naša fešta!
Usprkos skeptičnim predviđanjima, očekivanju još jednog gorkog bonbona,
fešta je bila za 5!
Nema slikovnih zapisa, virujte mi na rič da je noćni recepcioner Stefano otpjevao Tornero tako da su nekima i suze potekle. Bravissimo Stefano!
Sutra nas čeka Italija - Ligurska obala - Genova.

Mi bi se radije tornali ( sad znate otkud je nastala dalm.rić za vratit se) na Azurnu, ali to će još počekat. A možda se više nikad nećemo ni vratit?
To zapravo više nije ni bitno, bitno je ovo vrijeme koje smo proveli tamo i to je bilo dobro, a hoće li bi opet - o tome nećemo razbijat glavu dok se ne dogodi. Ipak, klica je posađena, tlo je plodno - sad samo triba čekat pogodno vrime.

A sad ćemo se pozdravit sa pjesmom, NAKON SVEGA

- 10:42 - Komentari (31) - Isprintaj - #

petak, 27.03.2009.

RADOST I RAZOČARENJE - 1.dio

Zadnjeg dana na Azurnoj obali, osim Cannesa, posjetili smo još dva primorska mjesta.
Antibes i Menton
U oba mjesta doživjeli smo djelić radosti, ali i djelić razočarenja.

Prvi od njih

ANTIBES

Rodio se kao grčki Antipolis, s Nicom na istoku i Cannesom na zapadu.
Rastao kao luka sa utvrdom Fort Carre gdje su jednom zatočili i Napoleona.

Pod stare dane uživa u bogatoj povijesti kroz koju su prošli i Rimljani i Napoleon i Grimaldijevi iz Monaka u čijem dvorcu je stvarao Picasso , a u kojem se sada nalazi muzej posvećen poznatom umjetniku, i to još za njegova života.

Zašto radost?
Radost jer nam se prikazao u punom sjaju jutarnjeg sunca.

Radost jer smo shvatili zašto je baš tu slavni čudak Pablo, davne 1946.godine, odlučio stvoriti svoje djelo
Joie de vivre - Radost života
Okončao se 2.svjetski rat, zlo koje je uništilo velik dio čovječanstva je završilo i nastupilo je vrijeme mira, vrijeme kada se napokon mogao slaviti život ,vrijeme kada se moglo prepustiti radosti življenja!
Nije na odmet spomenuti da je u to prosvjetljeno doba uživao u svojoj novoj ljubavi Francoise. U ovom članku možete pročitati nešto više o tom dijelu njegovog života
Originalno Picassovo platno čuva se ovdje u njegovom muzeju, zajedno sa još 150-tak njegovih djela koja je stvorio za vrijeme svog kratkog boravka u Antibesu - skice, platna, skulpture, keramika.
Nažalost, u muzeju nije bilo dozvoljeno snimanje, pa vam ne mogu prikazati zid pun keramičkih tanjura, među kojima se veselo smiješe Picassovi "smajlići".

Gledajući ovaj pano stvorila sam neki svoj zaključak: Dosta ljudi bi se složilo da je Picasso imao "ćuka u glavi" , a on je pozirao baš s jednim malim ćukom i svima začepio usta. I onima prije i ovima sada.

O ukusima ne volim raspravljati. Picasso baš i nije bio moj najdraži izbor umjetnika, ali poštivam ga kao vrhunskog umjetnika i svestranog genijalca za sva vremena, s ćukom u glavi ili bez njega.
I bila bih jako razočarana da nismo uspjeli posjetiti njegov muzej. Čini mi se kao da ga sada nekako bolje shvaćam kada sam osjetila prostor u kojem je stvarao, povirila kroz ponistru prema modrom prostranstvu u kojem je nalazio svoje inspiracije.

Nemogućnost škljocanja fotoaparatom nadoknadili smo na terasi s pučinskim pogledom koju
krase skulpture više umjetnika,
a neke od njih je izradio franc.umjetnik Germaine Richier, 1946.g.

A neke druge neodoljivo mame da se montiraš ispred za prizor koji smo nazvali "Strila nebeska"

Garantiram da je model prošao potpuno neozlijeđen. No, ne garantiram da nema "ćuka u glavi".

Još radosti doživjeli smo u kratkoj šetnji preko tržnice gdje sam radosno otkrila banak sa eteričnim uljima i domaćim marsejskim sapunima, te priuštila sebi jednu bočicu aromat.ulja neobičnog imena - Ravensara anis
Biti u Francuskoj-domovini aromaterapije, a ne priuštiti sebi bar jednu eteričnu bočicu, bio bi veliki grijeh i razočarenje za jednu kvazidiplomiranu aromaterapeutkinju.

Još više radosti osjetio je Mornar izlazeći iz francuske palače od pašti, sa najslasnijim eklerima koje smo ikad okusili

I jednostavna radost u šetnji ulicama koje odišu šarmom na svakom koraku

A razočarenja?
Prvi ubod razočarenja osjetila sam kad nam je gospođica vodička rekla da nećemo posjetiti muzej Picasso jer ona nikad nezna kad je otvoren, a kad nije. Dok je to govorila stajali smo nasuprot dvorca u kojem je muzej i trebalo je samo prošetati do ulaza i provjeriti da li radi ili ne.
Srećom, jedna iskusnija gospođa iz naše grupe se snašla, prošetala i dojavila da muzej radi, i da ima popust od 50% za grupe od 15 posjetilaca.
Zajedno s nama bila je i grupa iz drugog autobusa i uspjelo nas se skupiti čak 10 koji smo željeli posjetiti muzej. Vodička iz te druge grupe ljubazno je sredila da ipak dobijemo popust. Hvala joj, iako smo mi svakako odlučili ući bez obzira na popust.

Mrvu razočarenja osjetila je djevojčica u meni, jer nismo imali dovoljno vremena za jednu vožnju na bijelom konjiću ovog ringišpila

A žena u meni razočarano je prozujala pokraj ovog stolića za dvoje,koji je tako neodoljivo mamio i zvao na kavicu za koju nikako nismo imali vremena.
Ipak fotograf u meni uhvatio je momenat da ga ubaci u objektiv

Triba letit dalje, a baš bi pasalo nać zgodno misto pod suncem i malo guštat

A šta se može!
Idemo dalje...

Oprostite mi što u ovom dijelu PRESKAČEM KOMENTARE. Molim, strpite se dok zaključim i drugi dio.

"SRETNA BALADA " za utjehu.

I još na moment PRIMIMO za ruku ono DIJETE U NAMA

- 08:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.03.2009.

TRSTIKA I BALOTE

Kakve veze sad imaju trstika i balote?
Možemo potaracat trstiku i napravit zog za balote.
Možemo od trstike napravit štap za izmirit koja je balota bliže bulinu.
Možemo....ali nećemo.
Vezu ćete već saznat, malo po malo....
Idemo od početka.

TRSTIKA, dalm./ TRSKA, hrv. / CANNE, franc.

I tako smo došli do naše nove destinacije na Azurnoj obali -

CANNES

Šta reći o Cannesu, a da to još niste znali, čuli?
Upišite u Google tražilicu - Cannes - i sve čete saznati.
Zanemarite onaj filmski festival Zlatna palma, i crveni tapet - to je već ionako izlizano od pustog hodanja i klikanja.
Kažu da se u Cannes odlazi kako bi se vidjelo poznate face,
otprilike neke od ovih

Njih radije viđam na filmskom platnu, u dobrim filmovima.
Sinoć sam pogledala onaj film "Predvečerje" sa Vanessom Redgrave i Natashom Richardson ( nekidan smrtno nastradala nakon nesreće na skijanju) - divota od filma! Ženski, baš!
Pa Johnny Deep u filmu "San o životu" - naplakala sam se gledajući kako je Deep oživio čovika koji je izmislio Petra Pana.
I baš me briga kakav je njihov stvarni život, jesu li se svadili, držali za ruke, koje im je boje toaleta, kad su pišili-kakili, i blablablabla....

I kad su već Cannes nazvali po trstiki koje je bilo u izobilju na području gdje je najprije niknulo ribarsko seoce, pa tek poslije turistička i filmska meka,
pitam se - zar ne bi bilo prikladnije da su festival nazvali Zlatna trstika, a ne Zlatna palma.
Palma valjda glamuroznije zvuči, ali samo ako nije željezna.

Dobro je rekao vojvoda od Windsora (onaj šta je abdicira radi ljubavi), nakon što je uspavao svoje čuvare i sebi priuštio tajnu avanturu po Cannesu:
"Cannes je kao predivna žena, šarmantan, a opet prepun tajni."

Ipak, nije tajna da je inspiracija za oblik kupole poznatog hotela Carlton, nađena u grudima kurtizane La Belle Otero.
Meni izgleda previše špicasto, a opet šta ja znam o njenim grudima?
Onaj koji je gradio, znao je.
A opet, pitam se - zar nisu sve te kupole slične ženskim grudima?
Možda je graditelj kupole na zgradi Lučke kapetanije u Splitu također zamišljao grudi neke splitske ljepotice?

U Cannesu puno toga nismo vidili. Sad žalim što smo odustali od penjanja na brežuljak Le Suquet gdje se nalazi staro naselje, utvrda i crkva. Imali bi prekrasan pogled na cijeli Cannes sa plažom i šetalištem Boulevard de La Croisette, te na obližnje Lerinske otoke.
Umjesto tog prekrasnog pogleda zapeli smo u području trgovine. U ulici punoj šarenih dućana u kojima smo se stalno sretali sa pojedincima iz naše grupe. Većina je odustala od penjanja. Ovo je zadnji dan na Azurnoj obali i potrošački nagoni su prevladali. Nismo baš bogznašta trgovali, ali moja nećakinja će dobit prekrasnu majicu kakvu neće imat niko u njenoj školi.
Ostalo je vremena i za kapučino pod suncem, i za šetnju centralnim parkom gdje smo naišli na nešto tako obično, domaće, narodno.
Usred parka uređeno je jedno područje za igrat na balote.
Kako to zovu u Francuskoj? Nisam uspila pronać francuski naziv za balote ili boće, ali vidjela sam razglednice sa prizorima igranja na balote-znači da se balote ili boće na Azurnoj obali prezentiraju kao turistički brend, osobitost tog kraja i ljudi., osobitost Mediterana.

Usred mondenog Cannesa, u parku blizu plaže i luksuznih hotela,

našlo se mjesta za teren na kojem će se zaigrat na balote.
Jednostavno uređen, otvoren za svih

To je narodni sport, igra za svih koji to žele igrati, igra za druženje, popodnevno okupljanje, relaksaciju i zabavu.
Tu je tipični Mediteranac kojeg bi mogli smistit u bilo koje naše primorsko misto i netipični Mediteranac čiji su preci vjerovatno došli s one druge, afričke bande Sredozemlja.
Baš ih je lipo vidit kako igraju na balote, u ovo lipo, mirno, sunčano popodne u Cannesu.

Zamislili smo kako bi bilo da su projektanti nove Splitske rive predvidili jedan kutak, odnosno par zogova za balote di bi mnogobrojni šetači, stariji i mlađi, mogli zastat i bacit koju na balote. Poza obida, prin večere.
Jedan kutak di bi i mnogobrojni posjetitelji Mediteranskog Splita mogli zastat i gledat kako se domaći svit zabavlja, čut koju batudu, osjetit naš špirit koji vlada na balotama.
Doduše ima u Splitu dosta tih zogova za balote, ali su negdi po strani, među zgradama, u manjim parkovima, udaljenim kvartovima.
Na otocima i po Zagori, svako misto koje drži do sebe ima uređen najmanje jedan zog za balote. U Komiži je čak izgrađena i zatvorena dvorana za regionalna i državna natjecanja, pa čak i međunarodna!
Ne mogu a da se ne sitin kako bi moj otac sa prijateljima zaigra na balote na prašnjavom, kvrgavom putu iza naše kuće u Sv.Kaji. Nije se puno biralo misto, važno da se moglo zaigrat
Ke poza, ke figura!

Pazi sad! Tučen tvoju i bulin je moj!

Okrenimo sat vremeplova, vratimo se u Cannes.
Pogled na zvonik crkve Notre-Dame d' Esperance,
na sat koji nam viče - još 5 minuta!

Trk na zborno misto!
Gle ovog malog tobusa! A smišan li je!

I mi se vozimo dalje!
Još samo ovaj dan i napuštamo Azurnu obalu.
Pa-pa!

DODATAK - 27.03.09.

NAŠLA!!!!!!
BOĆANJE SE NA FRANCUSKI PIŠE - PETANQUE,
A KAKO SE IZGOVARA - ZA SADA NEZNAM, ALI NAUČIT ĆU! thumbup

- 00:50 - Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.03.2009.

PREDAH

Vjerujem da velika većina očekuje novi nastavak sa Azurne obale.
Neće ići....još.
Malo se rasteglo,šta nije? Bit će i vama lagano dosadilo čekat kad će više doć kraj tome putovanju?
Ugodni putopis pretvorija se u trakavicu sa Azurne obale.
Osjećam kako me polako davi oko vrata ko svileni Isidorin šal...hm?....Katalona me pitala u komentaru da li su nam pokazali mjesto gdje je Isidoru Duncan udavio njen svileni šal u vožnji? Nisu nam pokazali, a nisam ni znala da je Isidoru njen šal udavio u vožnji po Azurnoj obali?
No, dobro, pustimo sad Isidoru.
Skidam svileni azurni šal sa mog vrata i hvatam dah.
Uzimam azurni predah, spremam utiske i slike u azurni škafetin.
Nek malo odleže, taman da ih se zaželimo.

I otvaram svoj najdraži škafetin, sa najfriškijim bojama, mirisima i okusima
mog najdražeg škoja.

Usprkos tome što su ostavljene i prepuštene dobrostivosti majke prirode, dočekuju nas i poziraju u svojim najdražim haljinama,

...raskošno jednostavne

...toplo mi je oko srca

Sunčana nedilja mami nas u šetnju put polja....
Miriše arija, prva šparoga, pa druga....i gotovo! Navukli smo se!
Bit će za prvi gušt.

Stazama šparoga do nečije pojorske didovine ...

Šta više triba? Kućica i gustirna!

Sve prigledat za šparogu ugledat!

U gustirni ima vode. A ima i mene, bar u odrazu.
Provjereno i dokumentirano.

Priko cvitne ogradice bujaju artičoke i loza se trsi...

Lipo je vratit se doma!

20.03.2009. - Ima nekih dodataka u slikama i ričima.

I SRITAN VAN POČETAK PROLIĆA!

- 23:00 - Komentari (52) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.03.2009.

GRAD POBJEDE U ZALJEVU ANĐELA

Nikaea - "pobjednički grad"- osnovali su ga Grci i nazvali po svojoj božici pobjede Niki.

Francuzi su je jednostavno nazvali:

NICE

Grad je rastao na obalama zaljeva prekrasnog imena -
Zaljev anđela ili po francuski Baie des Anges

Kad su Rimljani naslijedili Grke, odlučili su se skučiti na brežuljcima iznad grada i nazvali su svoje naselje Cemenelum, današnji Cimiez, kojim nismo stigli prošetati, ali povirite mapu, vile i arheološki muzej (za neki drugi put)
Sve te povijesne činjenice izgledaju tako poznato: Grci, Rimljani, ruševine, utvrde na brežuljcima, krovovi starog grada ...

Dok smo promatrali grad, more, luku, šetalište, palme... sa brda Colline du Chateau, skoro da smo se osjećali ko doma, u Splitu, ali samo skoro.
Na brežuljku Colline de Chateau, koji dijeli zapadni od istočnog dijela Nice, proveli smo najljepši dio boravka u Nici.
Nakon što smo odgledali sve poglede prema zapadu i Zaljevu anđela (1.slika) i prema staroj luci i lukobranu smještenim istočno od brežuljka

Uživali smo u prelijepom sunčanom danu, u kavici na otvorenom u blizini parka i dječjeg igrališta, skoro kao doma na Sustipanu i Zvončacu, opet naglašavam - samo skoro

Na svakom koraku, domaćini vas podsjećaju da su ovaj grad osnovali Grci u prastaro antičko doba

Skalinada sa šljunčanim mozaikom Odisejevih pustolovina

Grčke vaze, grčki junaci , mitovi....

Osim Grka i Rimljana u ovom gradu Englezi su odigrali važnu ulogu, toliko važnu da je najljepše šetalište nazvano po njima
Prilažem link sa slikom jer se nažalost nismo uspjeli prošetati ovom poznatom Promenadom Engleza,
a zapravo se radilo o tome da su bogati Englezi u 19. st. odabrali baš Nicu kao svoje prebivalište pod stare dane.
Uz to šetalište poredale su se i najljepše palače iz vremena "belle epoque", koje su sada skupi luksuzni hoteli, npr. hotel Negresco

ili možda ovaj hotel-palača kojemu neznam imena, ali zapeo mi za oko dok smo se vozali po Nici.

Ili ova neobična poslovna zgrada - "kockasta glava"

Nica je zaista grad suprotnosti, jer nasuprot raskošnim bulevarima i palačama mogli smo uživati u šetnji starim vijugavim ulicama koje nas spuštaju na zemlju, u svakodnevnicu malog čovjeka koji živi, radi, stvara,

pere robu, voli kaktuse,

pomaže siromašnoj djeci Nepala,

Nismo stigli posjetiti poznate Musee Chagall i Musee Matisse,
ali vidjeli smo izložbu na ulici

I još mnogo štošta ima za vidjeti u Nici i oko Nice, ali za to će nam trebati još jedno putovanje.
Ovog puta, iako nije baš sve išlo po planu i programu, ipak napuštamo Nicu s osmijehom na licu.

- 21:21 - Komentari (43) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.03.2009.

ŽENE U OBJEKTIVU

U mojim šetnjama često zapazim žene u svakodnevnom životu.

Francuske žene:

Ponekad su obične, jednostavne, nasmijane

ponekad usamljene, neobične, ozbiljne

ponekad u centru pažnje,

zaposlene, zamišljene,

uvijek za komunikaciju, bilo gdje, bilo kada

Ogledalce, ogledalce....

Čije su ovo divojke?

"Ja najvolin smokve!" - gušta moja Lile

Moja none - žena koja se izborila za svoje mjesto pod suncem na početku prošlog stoljeća, usprkos vremenu, običajima, obitelji i siromaštvu.

NAŠE!

DANAS JE DAN ŽENA, DRAGE MOJE PRIJATELJICE,
PROVEDITE GA S OSMIJEHOM NA LICU!

- 01:35 - Komentari (54) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.03.2009.

DJECA SE VOLE

DJECA SE VOLE

Djeca kad se vole ljube stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali djecu kad se vole
Baš je briga dal ih ko vidi
Jer tu su samo njihove sjenke
Treperave u noći
I koje izazivaju kod prolaznika
Bijes prezir smijeh i zavist
Djeca kad se vole nisu ovde ni za koga
Tada su dalje odavde nego što je noć
I puno dalje nego što je dan
Ona su
U zasljepljujućoj svjetlosti prve ljubavi.

Jacques Prevert

Mali odmor od putovanja, ali još uvijek smo u Francuskoj.
Cannes - šetalište La Croisette - ispred Palais des Festivals et des Congres - tamo gdje se u doba održavanja festivala po crvenom tepihu šetaju poznate zvijezde, u doba kad nema pompe i zvjezdane ludnice, na poznatom šetalištu koje je dobilo svoje ime zato jer oblikom podsjeća na francuski kiflić, okupljaju se mladi ljudi, šetaju znatiželjni turisti, školjacaju fotoaparati, ...

Ranije, istog dana, posjetili smo Antibes i poznati Picassov muzej.
U tom muzeju naišla sam na Preverta, na neke njegove kolaže

Naravno, pjesnici su čuđenje u svijetu, a još kad otkriješ neka djela za koja nisi znao i to u Picassovom muzeju...tada se još više začudiš.
Jedan umjetnik po postu je više nego dovoljno, pa ćemo Picassa ostavit za neki drugi post.
On je veliki umjetnik, ali sada, u ovom trenutku, ne želim da mi zasjeni sliku djece koja se vole.
http://www.blog.hr/img/hr/system/blogeditor-button-pogledaj.gif

- 21:00 - Komentari (54) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	ožujak, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga

o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.

O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

T.S. Eliot

"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/

"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/

(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA

barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga

Blog o blogu

FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK

Fotoklub Čakovec

SVEGA PO MALO

DHMZ prognoza
Norveška prognoza

Reciklaža tekstila 3r

RECIKLIST

MALI ZELENI BIŠEVO

RE FOTO

AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ

BILJOTEKA

AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web

SadaOvdje

Silvijin BIO VRT

mileram

kutak za korisno

DRAGODID - Suhozidna gradnja

ZA BISTROOKE

UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT

Poruke iz šume

Priroda i društvo
Nove stranice

Cviće moje

Leptiri

Miroslav Mika Antić

Preko ruba znanosti

Spektar

Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog

INFO ZONA

kolumna Nisan te tila

Bobine e-Ćakule

Anin portal
Dalmatinske sličice

Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA

Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić

SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD

e-novine

Ričnik splitsko-dalmatinski

007javascript:%20void(0);

Slušaonice, Gledaonice

više strane,manje domaće

ima i video i svašta još

PLAYING FOR CHANGE

Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online

KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3