gustirna

RADOST I RAZOČARENJE - 1.dio

Zadnjeg dana na Azurnoj obali, osim Cannesa, posjetili smo još dva primorska mjesta.
Antibes i Menton
U oba mjesta doživjeli smo djelić radosti, ali i djelić razočarenja.

Prvi od njih

ANTIBES

Rodio se kao grčki Antipolis, s Nicom na istoku i Cannesom na zapadu.
Rastao kao luka sa utvrdom Fort Carre gdje su jednom zatočili i Napoleona.



Pod stare dane uživa u bogatoj povijesti kroz koju su prošli i Rimljani i Napoleon i Grimaldijevi iz Monaka u čijem dvorcu je stvarao Picasso , a u kojem se sada nalazi muzej posvećen poznatom umjetniku, i to još za njegova života.



Zašto radost?
Radost jer nam se prikazao u punom sjaju jutarnjeg sunca.



Radost jer smo shvatili zašto je baš tu slavni čudak Pablo, davne 1946.godine, odlučio stvoriti svoje djelo
Joie de vivre - Radost života
Okončao se 2.svjetski rat, zlo koje je uništilo velik dio čovječanstva je završilo i nastupilo je vrijeme mira, vrijeme kada se napokon mogao slaviti život ,vrijeme kada se moglo prepustiti radosti življenja!
Nije na odmet spomenuti da je u to prosvjetljeno doba uživao u svojoj novoj ljubavi Francoise. U ovom članku možete pročitati nešto više o tom dijelu njegovog života
Originalno Picassovo platno čuva se ovdje u njegovom muzeju, zajedno sa još 150-tak njegovih djela koja je stvorio za vrijeme svog kratkog boravka u Antibesu - skice, platna, skulpture, keramika.
Nažalost, u muzeju nije bilo dozvoljeno snimanje, pa vam ne mogu prikazati zid pun keramičkih tanjura, među kojima se veselo smiješe Picassovi "smajlići".

Gledajući ovaj pano stvorila sam neki svoj zaključak: Dosta ljudi bi se složilo da je Picasso imao "ćuka u glavi" , a on je pozirao baš s jednim malim ćukom i svima začepio usta. I onima prije i ovima sada.


O ukusima ne volim raspravljati. Picasso baš i nije bio moj najdraži izbor umjetnika, ali poštivam ga kao vrhunskog umjetnika i svestranog genijalca za sva vremena, s ćukom u glavi ili bez njega.
I bila bih jako razočarana da nismo uspjeli posjetiti njegov muzej. Čini mi se kao da ga sada nekako bolje shvaćam kada sam osjetila prostor u kojem je stvarao, povirila kroz ponistru prema modrom prostranstvu u kojem je nalazio svoje inspiracije.



Nemogućnost škljocanja fotoaparatom nadoknadili smo na terasi s pučinskim pogledom koju
krase skulpture više umjetnika,
a neke od njih je izradio franc.umjetnik Germaine Richier, 1946.g.



A neke druge neodoljivo mame da se montiraš ispred za prizor koji smo nazvali "Strila nebeska"

Garantiram da je model prošao potpuno neozlijeđen. No, ne garantiram da nema "ćuka u glavi".

Još radosti doživjeli smo u kratkoj šetnji preko tržnice gdje sam radosno otkrila banak sa eteričnim uljima i domaćim marsejskim sapunima, te priuštila sebi jednu bočicu aromat.ulja neobičnog imena - Ravensara anis
Biti u Francuskoj-domovini aromaterapije, a ne priuštiti sebi bar jednu eteričnu bočicu, bio bi veliki grijeh i razočarenje za jednu kvazidiplomiranu aromaterapeutkinju.



Još više radosti osjetio je Mornar izlazeći iz francuske palače od pašti, sa najslasnijim eklerima koje smo ikad okusili



I jednostavna radost u šetnji ulicama koje odišu šarmom na svakom koraku




A razočarenja?
Prvi ubod razočarenja osjetila sam kad nam je gospođica vodička rekla da nećemo posjetiti muzej Picasso jer ona nikad nezna kad je otvoren, a kad nije. Dok je to govorila stajali smo nasuprot dvorca u kojem je muzej i trebalo je samo prošetati do ulaza i provjeriti da li radi ili ne.
Srećom, jedna iskusnija gospođa iz naše grupe se snašla, prošetala i dojavila da muzej radi, i da ima popust od 50% za grupe od 15 posjetilaca.
Zajedno s nama bila je i grupa iz drugog autobusa i uspjelo nas se skupiti čak 10 koji smo željeli posjetiti muzej. Vodička iz te druge grupe ljubazno je sredila da ipak dobijemo popust. Hvala joj, iako smo mi svakako odlučili ući bez obzira na popust.

Mrvu razočarenja osjetila je djevojčica u meni, jer nismo imali dovoljno vremena za jednu vožnju na bijelom konjiću ovog ringišpila


A žena u meni razočarano je prozujala pokraj ovog stolića za dvoje,koji je tako neodoljivo mamio i zvao na kavicu za koju nikako nismo imali vremena.
Ipak fotograf u meni uhvatio je momenat da ga ubaci u objektiv


Triba letit dalje, a baš bi pasalo nać zgodno misto pod suncem i malo guštat



A šta se može!
Idemo dalje...

Oprostite mi što u ovom dijelu PRESKAČEM KOMENTARE. Molim, strpite se dok zaključim i drugi dio.

"SRETNA BALADA " za utjehu.



I još na moment PRIMIMO za ruku ono DIJETE U NAMA