Vjerujem da velika većina očekuje novi nastavak sa Azurne obale.
Neće ići....još.
Malo se rasteglo,šta nije? Bit će i vama lagano dosadilo čekat kad će više doć kraj tome putovanju?
Ugodni putopis pretvorija se u trakavicu sa Azurne obale.
Osjećam kako me polako davi oko vrata ko svileni Isidorin šal...hm?....Katalona me pitala u komentaru da li su nam pokazali mjesto gdje je Isidoru Duncan udavio njen svileni šal u vožnji? Nisu nam pokazali, a nisam ni znala da je Isidoru njen šal udavio u vožnji po Azurnoj obali?
No, dobro, pustimo sad Isidoru.
Skidam svileni azurni šal sa mog vrata i hvatam dah.
Uzimam azurni predah, spremam utiske i slike u azurni škafetin.
Nek malo odleže, taman da ih se zaželimo.
I otvaram svoj najdraži škafetin, sa najfriškijim bojama, mirisima i okusima
mog najdražeg škoja.
Usprkos tome što su ostavljene i prepuštene dobrostivosti majke prirode, dočekuju nas i poziraju u svojim najdražim haljinama,
...raskošno jednostavne
...toplo mi je oko srca
Sunčana nedilja mami nas u šetnju put polja....
Miriše arija, prva šparoga, pa druga....i gotovo! Navukli smo se!
Bit će za prvi gušt.
Stazama šparoga do nečije pojorske didovine ...
Šta više triba? Kućica i gustirna!
Sve prigledat za šparogu ugledat!
U gustirni ima vode. A ima i mene, bar u odrazu.
Provjereno i dokumentirano.
Priko cvitne ogradice bujaju artičoke i loza se trsi...
Lipo je vratit se doma!
20.03.2009. - Ima nekih dodataka u slikama i ričima.
I SRITAN VAN POČETAK PROLIĆA!
Post je objavljen 19.03.2009. u 23:00 sati.