Nikaea - "pobjednički grad"- osnovali su ga Grci i nazvali po svojoj božici pobjede Niki.
Francuzi su je jednostavno nazvali:
NICE
Grad je rastao na obalama zaljeva prekrasnog imena -
Zaljev anđela ili po francuski Baie des Anges
Kad su Rimljani naslijedili Grke, odlučili su se skučiti na brežuljcima iznad grada i nazvali su svoje naselje Cemenelum, današnji Cimiez, kojim nismo stigli prošetati, ali povirite mapu, vile i arheološki muzej (za neki drugi put)
Sve te povijesne činjenice izgledaju tako poznato: Grci, Rimljani, ruševine, utvrde na brežuljcima, krovovi starog grada ...
Dok smo promatrali grad, more, luku, šetalište, palme... sa brda Colline du Chateau, skoro da smo se osjećali ko doma, u Splitu, ali samo skoro.
Na brežuljku Colline de Chateau, koji dijeli zapadni od istočnog dijela Nice, proveli smo najljepši dio boravka u Nici.
Nakon što smo odgledali sve poglede prema zapadu i Zaljevu anđela (1.slika) i prema staroj luci i lukobranu smještenim istočno od brežuljka
Uživali smo u prelijepom sunčanom danu, u kavici na otvorenom u blizini parka i dječjeg igrališta, skoro kao doma na Sustipanu i Zvončacu, opet naglašavam - samo skoro
Na svakom koraku, domaćini vas podsjećaju da su ovaj grad osnovali Grci u prastaro antičko doba
Skalinada sa šljunčanim mozaikom Odisejevih pustolovina
Grčke vaze, grčki junaci , mitovi....
Osim Grka i Rimljana u ovom gradu Englezi su odigrali važnu ulogu, toliko važnu da je najljepše šetalište nazvano po njima
Prilažem link sa slikom jer se nažalost nismo uspjeli prošetati ovom poznatom Promenadom Engleza,
a zapravo se radilo o tome da su bogati Englezi u 19. st. odabrali baš Nicu kao svoje prebivalište pod stare dane.
Uz to šetalište poredale su se i najljepše palače iz vremena "belle epoque", koje su sada skupi luksuzni hoteli, npr. hotel Negresco
ili možda ovaj hotel-palača kojemu neznam imena, ali zapeo mi za oko dok smo se vozali po Nici.
Ili ova neobična poslovna zgrada - "kockasta glava"
Nica je zaista grad suprotnosti, jer nasuprot raskošnim bulevarima i palačama mogli smo uživati u šetnji starim vijugavim ulicama koje nas spuštaju na zemlju, u svakodnevnicu malog čovjeka koji živi, radi, stvara,
pere robu, voli kaktuse,
pomaže siromašnoj djeci Nepala,
Nismo stigli posjetiti poznate Musee Chagall i Musee Matisse,
ali vidjeli smo izložbu na ulici
I još mnogo štošta ima za vidjeti u Nici i oko Nice, ali za to će nam trebati još jedno putovanje.
Ovog puta, iako nije baš sve išlo po planu i programu, ipak napuštamo Nicu s osmijehom na licu.
Post je objavljen 12.03.2009. u 21:21 sati.