gustirna

MENTON, gorko-slatki BON-BON

Moran vam nešto priznat. Baš se čudnovato osjećam gledajući onu nulu kod komentara. Znam da je to bila moja želja, ali nisam znala da će mi tako teško past.
Osim što mi je misao vodilja bila ta da su ova dva posta usko povezana i tako mi je bilo logično da svoja mišljenja ostavite na kraju francuske balade, također sam htjela preispitat sebe i svoju ovisnost o vašim mišljenjima.
Zaključila sam da su mi vaši komentari nešto kao nasušna potreba. Daju mi osjećaj da je krug ispunjen. Pune me dobrom energijom.
Ovako ostavivši samo jedan dan post bez mogućnosti komentiranja, osjetila sam prazninu, kao da je linija kružnice došla do pola i stala.
Ostatak kružnice je šupalj, pa sam se tako i ja osjećala šuplje.

Sad možemo nastavit i put nas je doveo u zadnje mjesto koje smo posjetili na Azurnoj obali, iako je to zapravo prvo francusko naselje koje smo ugledali nakon prolaska talijansko-francuske granice.

MENTON

Menton je bilo mjesto koje sam najviše priželjkivala posjetit.
Zašto?
Već kod prvog prelaska tal.franc.granice, naša vodička nam je usmjerila pogled na lijevo i ispričala puno toga lipoga o tom malom primorskom gradiću. Posebno je naglasila da se u ovo doba godine (veljača-ožujak), u Mentonu priređuje poznati festival agruma. U jednom parku izrađuju se skulpture od naranača,limuna i mandarini i to je NEŠTO FANTASTIČNO ZA VIDIT!!.
Slijedećeg dana, prilikom prolaska auto-putem iznad Mentona, OPET nam je oduševljeno ispričala istu priču o festivalu agruma.
Prva dva dana, zamišljala sam kako bi to moglo izgledat. Sve je bilo narančasto,žuto,crveno....mirisno ....i prekrasno!
Već sam u glavi smišljala kutove snimanja pojedinih izložaka, prve planove, druge planove, makro izvedbe, široke poglede....te kako će to biti predivno mirisno iskustvo, I ŽIVOTNO ISKUSTVO.
Posebno sam se veselila tom festivalu u Mentonu.

I sad - kako je na kraju to završilo?

Spuštali smo se cestom prema centru Mentona. Vodička je pričala nešto o povijesti, blablabla....ja sam slušala i razgledavala okolinu uljuljkana u svoje sjedalo na DESNOJ strani autobusa. U glavi vrtim misao kako će skoro pasti noć i kako ćemo malo biti u ovom lijepom mjestu, pomalo hvatam vibracije glasa naše vodičke i osjetim da bi mogli izvisit za posjet festivalu. Ubrzo, vodička oduševljeno vikne:
"Pogledajte LIJEVO, tamo se nalazi park u kojem se održava festival i postavljene su skulpture od agruma na temu glazbe kroz vrijeme. Možete vidjeti neke dijelove tih predivnih skulptura preko ove ograde. Eno, vidi se gitara! I tralalalalalala....."

Molim?!
U prvi mah nisam tila okrenit pogled na LIJEVO, bila sam toliko razočarana i ljuta što mi zapravo NEĆEMO UOPĆE posjetiti taj festival!!
Osjećala sam se kao da mi je dalo šarenu kutijicu punom bonbona i reklo da ne otvaram odmah. Cijelo vrijeme zamišljala sam kako su bonbončići slasni i fini, kako ću guštat u njima. I kad sam napokon otvorila kutijicu, kušala......prvi bonbon ošinuo me svojom gorčinom.



Vodička je i dalje oduševljeno govorila i opisivala, i onako uzgred spomenula kako se možemo prošetati do ovog parka i čirnuti kroz proreze u ogradi, jer u ovo doba dana park je zatvoren za posjetioce.
Inače,autobus je stao tek par kilometara dalje od tog mjesta, a sprema se pljusak.
Pomislih rezignirano - vidjet ću ja to sve na internetu, kad dođem doma.
I tako je i bilo. Pogledajte i sami!
Kliknite na desnu strelicu iznad slike i pogledajte sve izloške.
Nedostaje samo svježi miris citrusa.

Napetost i negativne vibracije dodatno su pojačane dolaskom nevere
od strane planinskog sjevera.



Trenutak kada stojiš malen i neznatan na nekoj točci u nekom dijelu svijeta, i gledaš kako se "spušta nebo na zemlju"....
pa pogledaš tamo lijevo, na zapad... izgleda da u Monacu, Nici, Cannesu, Antibesu još uvijek ima sunca



pogled desno na istok....ne obećava previše....



Ni kamen, ni utvrde, ni festival naranči i limuna ne mogu zaustaviti silu koja neumoljivo dolazi i baš je briga za grupicu hrvatskih turista koji će pokisnut ko pivci u ono malo vrimena šta je predviđeno za obilazak ovog mista koje zove svojim živahnim bojama i elegantnim zvonicima.



Neobični "čuvar plaže u zimskom periodu"


Kišobrani su u ruksaku. Ništa nas neće iznenaditi!
Ipak pljusak se stuštio tako silovito da smo odustali od šetnje pod kišobranima i sklonili se pod ceradu jednog kafića.
Iznenadni pljusak bio je silovit, ali i kratak.
Ostalo je još malo vremena za okusit i one slatke bonbončiće iz šarene kutijice koja se zove Menton.





Nevera odlazi, ostaju dojmljivi prizori prema crti gdje se spaja more i nebo.





Posjet Azurnoj obali započeli smo sa osunčanom mimozom u Monacu,
a okončat ćemo ga s ovim okupanim, ali ne manje lijepim buketom iz Mentona.



Nevera je izbrisala onu napetost i negativne vibracije s početka priče o Mentonu, iako je moguće da je i pothranjivala te iste vibracije.
Jurimo kroz noć prema našem hotelu u Andori gdje nas čeka topla večera i plesni podij.
Večeras je naša fešta!
Usprkos skeptičnim predviđanjima, očekivanju još jednog gorkog bonbona,
fešta je bila za 5!
Nema slikovnih zapisa, virujte mi na rič da je noćni recepcioner Stefano otpjevao Tornero tako da su nekima i suze potekle. Bravissimo Stefano!
Sutra nas čeka Italija - Ligurska obala - Genova.

Mi bi se radije tornali ( sad znate otkud je nastala dalm.rić za vratit se) na Azurnu, ali to će još počekat. A možda se više nikad nećemo ni vratit?
To zapravo više nije ni bitno, bitno je ovo vrijeme koje smo proveli tamo i to je bilo dobro, a hoće li bi opet - o tome nećemo razbijat glavu dok se ne dogodi. Ipak, klica je posađena, tlo je plodno - sad samo triba čekat pogodno vrime.

A sad ćemo se pozdravit sa pjesmom, NAKON SVEGA