gustirna

srijeda, 19.11.2008.

MAČJI PIŽOLOT


PIŽOLOT - izraz za popodnevni odmor, siestu
----------------------------------------------------------------------------------------------------

Hodajući ovim gradom opasnog življenja, gdje djeca dobiju šakom u glavu zbog slučajnog dodira u prolazu, nailazim na prizore koji me smiruju.

Kalma (smiraj) na rivi
Splitske cure griju se na blagom novembarskom suncu
Kalma u mojoj duši

Image and video hosting by TinyPic

Prolazim priko Matejuške. Utišao se žamor ribara i onih koji vole zaglumit ribare.
Kalma.
Neki su pošli doba obidvat, a nekima je vrime od pižolota, posli obida.

Image and video hosting by TinyPic

Ovoj maci je toliko lipo da se i sama poželim sklupčat na nekoj odbačenoj ribarskoj mriži, "ubit oko" i neka se cila Zemlja okreće u krug, kao vrtlog oluje, a ovdje nek vlada kalma - oni smiraj u centru uragana.

Image and video hosting by TinyPic

Zavonja mi srdela iz kesice u ruci. Stavim jednu uspavanoj maci pod nos.

Image and video hosting by TinyPic

Ma, ni makac! Ova je sita da ne može bit sitija. Malkice je zastrigla ušima, tek toliko da mi kaže - Znan ja da si tu, čutin vonj od srdele, ma baš me briga. Niko mi neće ovi san pokvarit!

Image and video hosting by TinyPic

Malo dalje, kraj jedne kolone, još jedna uspavana maca

Image and video hosting by TinyPic

U ovoj ima nemira. Otvara oči, gleda me, nezna šta da očekuje od mene

Image and video hosting by TinyPic

Vadim i drugu srdelu iz kese. Ova nije ostala neprimjećena. Ovoj maci neće se dogodit da joj neko zgrabi zalogaj isprid nosa.
Neka je sita, ali srdela je srdela!

Image and video hosting by TinyPic

Ostavljam uspavanu Matejušku.
Pomislih, i doma imam gladne za nahraniti.
U tišini odlaska osluškujem šum vode koja skakuće po kamenoj fontani.


Image and video hosting by TinyPic


DODATAK - 19.00 h

Zašto mi je bilo potrebno smirenje, ova kalma među mačjim svijetom,
ovaj smiraj u maloj splitskoj lučici -
pročitajte u novom postu na blogu Vratimo osmjeh Hrvatskoj



- 08:59 - Komentari (35) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi