Među mnogobrojnim papirima koje godinama skupljam jer na njima piše nešto zanimljivo, našla sam jedan papir koji je označen kao "Zajednički rad".
Pokušavajući utvrditi kako i kad je taj papir došao do nas, provela sam kratko propitivanje mojih dječaka. Marin koji sada ide u Osmi razred, niječno je odmahnuo glavom i rekao: "Neman pojma".
Luka-maturant, kad sam doprla do njegovog sluha preko slušalica, ovlaš je pogledao i ponovio isto što i njegov mlađi brat.
Bila sam uporna i jedna iskrica se upalila u Lukinoj glavici. Opet je pogledao, ovaj put malo bolje, pročitao što piše i rekao mi:
"Čini mi se da smo mi to radili na "Etici" prije par godina.Zašto te zanima?"
"Zanima me, jer je ovo jako dobar tekst sa jako dobrom poukom."
UČITI OD GUSAKA
Jato divljih gusaka leti u obliku slova V. Mašući krilima svaka ptica stvara uzgon i tako pomaže ptici koja leti iza nje. Leteći zajedno, guske putuju 70% brže.
Ljudi koji imaju isti cilj i smisao za zajednicu mogu puno lakše i brže dospjeti tamo kamo su se uputili upravo zato što jedni drugima pružaju potporu i povjerenje.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Kada divlja guska napusti formaciju, leti puno teže, pa se brzo vraća natrag kako bi se koristila prednostima u jatu.
Ako radimo zajedno s drugima, i mi možemo ostvariti svoje ciljeve puno brže i lakše.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Kad se guska na čelu jata umori, vraća se na bilo koje mjesto u formaciji, a druga guska preuzima čelno mjesto.
U izvršavanju teških zadataka moraju sudjelovati svi članovi grupe - jer kod ljudi, kao i kod gusaka, postoji međuovisnost.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Guska koja leti na začelju povremeno se glasa kako bi ohrabrila one sprijeda da održe stalnu brzinu.
Riječi ohrabrenja i podrške nadahnjuju i daju snagu onima u prvim redovima, pomažući im da održe korak unatoč svakodnevnim pritiscima i umoru.
------------------------------------------------------------------------------------------------- Kada bolesna i slaba guska ne može slijediti jato, pridružuje joj se bar još jedna guska, kako bi joj pomogla i zaštitila je.
Imamo li barem toliko razbora koliko ga imaju guske, i mi ćemo u nevolji ostati jedni uz druge, kao što uvijek ostajemo kada smo sretni.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Slijedeći put kada vidite jato gusaka, sjetite se da je raditi u grupi
- IZAZOV,
- NAGRADA i
- ČAST !!
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Ime autora ovog teksta nisam saznala, ali dovoljno mi je znati da se profesorica Etike u Umjetničkoj školi u Splitu, potrudila to kopirati i podijeliti svojim đacima, te otvoriti raspravu na ovu temu.
Na kraju još uvijek nisam otkrila tko je autor ovog teksta, ali iz svega zaključujem da jedini autor može biti - TIMSKI RAD.
------------------------------------------------------------------------------------------------- DRUGI DODATAK - 21.30 h
Blogerica Big Blue je otkrila stranicu gdje se saznaje istina o autoru rada "Učiti od gusaka" i proslijedila je preko svog komentara. Pogledajte i vi!
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/