gustirna

SVI GNJURCI MOG ŽIVOTA

Gnjurac je ptica. Jedna čudna ptica.
Ptica koja leti i koja roni.



Ima više vrsta gnjuraca. Ima mali, ima veliki, ima morski, ima riječni.
neki se zovu kormorani, neki vranci.
Na otoku ih zovu norci. Gnjurac = norac.
Kroz cili moj život prolaze mi neki gnjurci.



U staroj kužini moje kuće, na visećoj kredenci, šepurija se jedan crni, dugog vrata, staklenih očiju. Sidila san za stolon, mirno veslala žlicon po pijatu juhe, a on me odozgar gleda....a ja san gledala njega...veliku crnu balzamiranu pticu na kamenu, koju je tata donija sa Visa i slavodobitno postavija na počasno misto u kužini. Donija je komadić Visa, komadić kulfa (kulaf=morska pučina), u ono naše sivilo usrid cimentne prašine.
Zavolila san tu veliku pticu. I mene je podsjećala na Vis, more, kupanje....mnogo godina kasnije i na tatu.



Na početku potrage za samom sobom, na pragu četrdesetih,krenula sam u školu aromaterapije. Bila je to vikend-škola za ljude koji su u tom polju mogli naći nadopunu svog zanimanja (farmaceuti, fizioterapeuti, biolozi, psiholozi, i sl.), i za one slične meni koji su se tražili, tražili ono nešto što će ih ispuniti, dati im volje za dalje, a usput i da bude korisno obitelji. Tako sam odabrala smjer Obiteljske aromaterapije. Nisam se pokajala, puno dobroga mi je donila u život, više nego sam mogla i sanjati.
Jednom smo imali sat vođene meditacije uz intuitivan odabir eteričnog ulja. Sjeli smo u krug i voditeljica je šetala ispred svakog sa paletom bočica eteričnih ulja i svatko od nas je zatvorenih očiju odabirao jednu bočicu. Bočicu smo otvorili, držali u ruci i dalje zatvorenih očiju pratili što nam govori voditeljica. Spominjala je anđele i da zamislimo svog anđela, da se prepustimo mirisu kojeg smo odabrali i zapamtimo što smo osjetili, vidjeli u tih 15-tak minuta opuštanja uz miris.
Ja sam osjetila strašan otpor. Nikakve anđele nisam htjela vidjeti, u mojoj duši čvrsto sam držala samo jednog anđela kojeg sam željela kraj sebe - mog tatu. Pred očima vidjela sam samo crnilo, te paletu boja koja je pulsirala iz te crnine - crvena, narančasta, zelena, plava, ljubičasta...
Kad smo otvorili oči, svatko je ispričao svoje vizije, uglavnom o anđelčićima koji sjede na ramenu, zlatne kovrđave kosice, smiju se, igraju se, skakuću, ludiraju se i tome slično. Kad je na mene došao red, ja sam se rasplakala, pod pritiskom svojih osjećaja i potrebe da to javno kažem, u tom grču ispričala sam svoju viziju, zapravo jedno veliko ništa u bojama.
Eterično ulje koje sam držala u rukama bilo je Tamjan.
Odmah nakon prve slijedila je druga meditacija, uz glazbu. Voditeljica nam je opet dala da odabiremo naslijepo neko eterično ulje. Ovog puta osjećala sam se nekako oslobođena, kao da sam skinula nekakav teret sa svojih leđa. Slušajući zvuke kineske glazbe, u svojoj viziji vidjela sam zelenu rijeku uz čije obale su se uzdizala visoka zelena brda (kao u onim dokumentarcima o kineskim rijekama), stajala sam uz obalu rijeke i odjednom čula klepetanje krila nad površinom vode. Bila su to dva gnjurca, letjeli su nad samom površinom...već u slijedećem momentu više nisam bila na obali, već sam bila gnjurac koji roni i pokušava dohvatiti onog drugog gnjurca koji je ronio sve dublje u muljevite dubine rijeke, sve dok se nije konačno izgubio. Otišao mi je, pobjegao, nisam ga dohvatila, vratila....
ali nekako sam bila mirna, sretna, zadovoljna, jer otišao je putem kojim je trebao otići....to je bio njegov put, a ja se moram vratiti gore, na površinu, među ljude.




Kad je trebalo otvoriti oči i pogledati bočicu u rukama - u mojoj šaci bio je Sandal. Osupnuta vlastitom vizijom, prva sam se javila za prepričavanje i osjećala sam se jako, jako sretno, nekako produhovljeno.
Želim naglasiti da su i Tamjan i Sandal eterična ulja koja simboliziraju duhovnost, poniranje u dubinu i srž , mističnost, zagrobni život.



Moj slijedeći susret s gnjurcem bio je prije par godina, u rano jutro, na južnim obalama otoka Visa. Prespavali smo kod prijatelja u ribarskoj kućici, probudila sam se prije svih i otišla prošetati po sikama, na puntu uvale, pozdraviti izlazak sunca. Jutro je bilo prekrasno, na moru bonaca, ka uje...tišina....ugledam jato malih ribica kako poskakuju iznad same površine, srebrnkasto svjetlucajući na prvim jutarnjim zrakama. Tišina....mir....odjednom začujem klepetanje krila! Dva gnjurca letjeli su tik iznad površine mora, loveći ribice. Ukipila sam se! To je moja vizija, moji gnjurci! Nije rijeka, nego more, ali nema veze... tu su, meni pred očima!
Ščućurila sam se u sjeni jedne sike i promatrala, razmišljajući da li da uskočim u more i zaronim skupa s njima...dok sam se premišljala opet sam začula klepet krila, ali nisam ga vidila, ...odjednom ga vidim...u moru, tik ispod sike na kojoj sam bila, ronio je veliki crni gnjurac...kao akvanaut, u lovu na svoj plijen, u takvoj brzini da već slijedećeg trenutka nisam vidjela ni njega, ni ribu, ništa...umirila se morska površina.
Pomislih: Sreća što nisam uskočila u more, samo bi ih preplašila i ne bi doživila ovaj veličanstveni trenutak! I zašto sad nisam ponijela fotoaparat?!



Pogledam prema pučini, u daljini prema Biševu,udaljavala su se dva gnjurca, kao dvoje prijatelja koji prepričavaju svoje nedavne dogodovštine .
Nasmiješila sam se, nijemo namignuvši pozdravu sa kulfa.



I na kraju, dogodio mi se i taj čudesni gnjurac sa Silbe. Taman nas je put izveo na žalo uvale Sv. Antuna, kadli uočimo crnu pticu u moru, vide joj se samo leđa, a glava roni. Fotoparat se odmah našao u ruci i ovaj put imala sam i prave slike, a ne samo one u glavi.



Uskoro je gnjurac izišao na mul i izveo pravu predstavu sa pokretima koji su me neodoljivo podsjećali na neke pokrete iz tai chija.




I opet osjetim ono nešto, nešto posebno...iz dubine...čutin onaj osjećaj sigurnosti....znam da je sve u redu, sve je kako treba biti....
Norac je tu, uvik negdi u mojoj blizini.




DODATAK - 25.10.08. - 00.35h

Kod našeg dragog Alkiona
saznajem da je njegovo ime Alkion zapravo mitološki naziv za gnjurca.
Prepisujem iz njegovog boksa:

Alkion - grčki alkyon
1. mitološka morska ptica (zimorod,ledarica, gnjurac)
- smatra se da proriće sreću
2. zvijezda u sazviježđu Bika, najsjajnija u grupi Plejade (Vlašići).
3. kći Eolova, žena Keiksova, od žalosti za nastradalim mužem bacila se u more, a bogovi su ih oboje pretvorili u ptice
4. prvi istraživački brod čuvenog pomorskog istraživača Jacquesa Cousteaua

Ipak je gnjurac jedna vrlo posebna ptica.

Zaboravih spomenuti da nedaleko zgrade gdje živim zadnjih 19 godina, na jednoj bovi ispred ACY-eve marine u Splitu, redovito svoja krila suši jedan gnjurac, veliki crni vranac.
Stražar na bovi, prijatelj, kolega i suparnik ribarima.