gustirna

MLJET: DAN PASTORALE

PASTORALA: (lat. pastoralis-pastirski) - djelo (ponajviše dramsko) koje u idiličnom obliku prikazuje jednostavni pastirski život; isp. idila
pridjev. pastoralan - 1. u stilu pastorale,pastirski, seoski, ladanjski, idiličan;
2. pastirski, pastveni, u smislu službe katoličkih svećenika, duhovnički, dušobrižnički.
izvor: Rječnik stranih riječi - B.Klaić
----------------------------------------------------------------------------------------------

Napokon san uspila uskladit svoj životni obiteljski raspored tako da se moj slobodan vikend uklopio baš u vikend kada je PD "Mosor" organizirao svoj tradicionalni pohod na NP MLJET.
Mljet - "Zeleni otok", najjužniji, ali ne i najtužniji.


Otok gdje zaista možeš doživjeti nirvanu, otok gdje se možeš i izgubiti po skrivenim stazama oko Velikog i Malog jezera, po vrletima borove šume,zelenih stožastih brežuljaka, sresti mungosa i jelena čak, među trstikama "blatina", skrivenih polja vinograda, maslinika i raštike, u tirkizno-modrim dubinama zapeti u vrši pletenoj od pruća.


Sve to možete, ali prvo se morate opustiti na balkoniću hotelske sobe s pogledom na more.



U općoj jagmi na recepciji hotela "Odisej", moja cimerica Danica (gle! rimuje se!), mrtvo ladno je zamolila sobu s pogledom na more i njenoj želji bi udovoljeno.
Odmorili se, okripili i jedva dočekali pokret na mljetska jezera.

Pogled na kameni most ispod kojeg se spaja more Malog i Velikog jezera.


Uredno posloženi, kanui strpljivo čekaju


Stiže i brod koji će nas prebaciti do otočića Sv. Marija
S obzirom da nisam imala na raspolaganju aviončić iz kojeg bi uslikala pogled iz zraka, prilažem sken razglednice, gdje se lijepo vidi gdje je smješten dotični otočić i kako izgleda samostan iz ptičje perspektive:


Samostan i crkvu Sv. Marije sagradili su početkom XII st. Benediktinci iz opatije Pulsano na Monte Garganu u Apuliji.
Samostan je 1869 sekulariziran (pretvaranje crkvenog i samostanskog vlasništva u državno,svjetovno vlasništvo, op.p. Klaićev rj.) i napušten.
Do 1941. u njemu je bila uprava šuma otoka Mljeta; od 1959.-60. preuređen je u hotel. U najnovije vrijeme crkva se dovodi u sakralnu funkciju, a samostan se preuređuje, kao što se može vidjeti kad radnici ostave otvorena vrata:



Slučajno zaostavši za grupom (to mi se često događa), ali bez straha da ću ih izgubit jer do zadnjeg broda imamo još 4 ure, zanijela sam se i uživila u pastoralni duh ovog mjesta. Iz te pastoralne zanesenosti izrodile su se i neke slike za prikazat.

Veliki vitraj -
pogled izvana ----------------------------------------pogled iznutra

Zar nije čudesno? Kao priča koja ima dvije strane medalje. Isto, a tako različito - ovisi s koje strane gledaš.

Uspijevam uhvatiti igru svjetla i sjene, igru djevojčice na kamenoj podnoj rozeti


Lutajući središnjom stazom nailazim na neočekivanu i neobičnu spomen ploču:


SAN MAGARADI
Isuse, u ovom kasnom času sad
u sve staje čemo ući.
Od nježnosti ti ćeš svu magarad
blago za uho povući.
I kad odeš, u doba to gluho,
među njima će rijeći da kruže:
Ko je taj koga si za uho
držao najduže.
I svaki će usnuti opet,
sa najljepšim snom u duši:
Da tvoja meka ruka
još miluje baš njegove uši.

Nikola Šop
MCMIV + MCMLXXXII - MMIV
(izračunajte sami ovu rimsku godinu, jer ja sam zaboravila kako to ide)
Prolaskom kroz otvorenu kapiju koja poziva da uđeš, vidiš, osjetiš...

Magareča vila


Magareči grb


Magareča hrana i ?pribor za jelo?



A magarca ni za lijek


Osjećala sam se ko Zlatokosa u priči sa 3 medvjeda, samo šta su ovdje u pitanju magarci. Odustajem od potrage za magarcem i pronalazim malog štenca kako se sunča. Pomislih: "Povela bih te sa sobom!Zvat ću te Flekica!"
Možda je i sama to pomislila kad je onjušila moj rusak, možda joj se svidio moj miris?


I njega bi vodila sa sobom i zvala bi ga Floki, ali on se tako lijepo igra ovdje na čistom zraku


I naposljetku, njihova mama Cvijeta bila bi jako tužna. Još uvijek pogledava na more hoće li se vratiti brod koji je jučer odveo još jednog štenca.


Ljubazni konobar ispričao nam je kako je imala sveukupno 9 mališana i sve su ih podijelili, a jučer je bio svećenik i odveo još jednoga. Kad se brod otisnuo, Cvijeta je skočila u more i plivala za njima.
Zar nije prava mama? Ma sve bi ih povela sa sobom, jer toliko su me podsjetili na našu brkinu Ajšu (njemačku ptičarku mog tate). Onaj mali crni je pljunuta Ajša! Nikako da se otisnem od njih, nikako da isplivam iz ove pastorale.
Svi junaci odoše sa Tajnikom još poodavno, odlučni u namjeri da iznajme bicikle i učine đir po cesti koja obrubljuje jezera.


A Danica i ja ostale zadnje, ko ćukci na pustom otočiću

A nas dvije upijamo još mnoštvo detalja, otkrivamo kamene klupice sagrađene vjerojatno davnih 60-tih kada je proglašen Nacionalni park.


Danas su plastika i šareni marketing potisnuli prirodne materijale koji se uklapaju u okoliš. Ovu šarenu kantu je baš ružno vidit.

Prepoznajemo vjesnike jeseni koja se polako ali sigurno uvlači i u naše kosti.


Ipak ima još topline koja učini da ova mala sunca izrone iz sasušene trave nadomak moru

Za one koji ne znaju: ova jesenska lukovica iz porodice narcisa se zove žuta lužarka, a latinski naziv je. Sternbergia lutea
Samonikla je i prisutna je na širem području Mediterana, ali nema je u Francuskoj i nekim mediteranskim otocima.
Ja zasigurno znam da je ima na Visu, a sad je nalazim i na Mljetu.

Ne pripada porodici šafrana kako se obično zaključuje po njenom izgledu.


I došlo je i naše vrime za partencu sa Svete Marije


Nadamo se povratku već iduće godine s vjerom da će sve ono što se preuređuje i uređuje biti zgotovljeno.


... i da ćemo opet vidjeti Cvijetu.
Draga Cvijeta, ko Cvijeta Zuzorić, samo što nam stihove ne spjeva...




A kad padne noć, čeka nas "švedski stol" u hotelu i plesna večer!

A sutra?
Sutra je novi dan - Dan Avanture!