gustirna

DALMATINSKA ELEGIJA

elegija - muzičko djelo lirsko-tužnog karaktera

"I ova mala kala u suncu, cviću sva,
kontrade skalinade, di šetat san se zna




i ti fumari stari iz koji dima ni,
i naše none bone ča volimo ji svi...





To nestaje sve daje, sve to ča srce zna,
drugare tražim stare, al furešt sad sam ja.
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.



Te škure balature ča stididu se sad,
ferali ča su sjali kad mrak bi pa na grad.





portuni i kancuni di čeka san je ja,
šentade serenade, noć puna pisme sva...



To nestaje sve daje, sve to ča srce zna,
drugare tražim stare, al furešt sad sam ja.
ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.



Sve nestaje sve daje u dragom gradu tom,
sve nestaje, al' traje ta bol u srcu mom".



Neku večer slušam vijesti, onako priko uha...uhvatim svako petu rič i odjednom se ukipin....umra je....umra je Vice Vukov.
Zamrznen se, slušam svaku rič koja dopire sa ekrana, da nisan šta krivo čula....nisan...stvarno je umra naš slavuj...legendarni glas Dalmacije i cile Hrvatske. Spominje se njegov životni put, spominje se njegov udio u Hrvatskom proljeću....sjećam se kako je odjednom nestao i svi smo se pitali - Di je nesta Vice? Zašto više ne piva?
Stariji su znali, ali nisu tili nas dicu opterećivat politikon.
Važna je Vicina pisma, ona je vječna bez obzira na politiku.
Tata je ispo' ruke nabavija jednu kazetu s njegovin pismama i non stop smo je preslušavali. Toliko se vrtila dok se nije izlizala i počela se gužvat tako da više ni nju nismo mogli slušat.
A pisma nam je odzvanjala u ušima
Zvona moga grada, Finili su Mare bali, Bokeljska noć, Dalmatinska elegija...i ti fumari stari....
Kad bi se skupila tatina klapa, kad bi se bacilo na gradele, popilo vina i zapivalo...tata bi uvik na kraju zapiva:
"...i ti fumari stariii
iz kojih dima niiii
i one none bone
ča volimo ih sviiiii....
To nestaje sve daje
sve to ča srce zna,
drugare tražin stare
a furešt sad san jaaa....."



Piva je tu pismu s toliko duše, da danas kad je zapivan u mome društvu
umisto onih riči:
...ni Duje, Dane, Frane da dojdedu na mul...
ja zapivan;
...I nima moga Frane da pođemo na mul
kod tete Marijete da popijemo žmul...

Kad smo pripremali sprovod našem tati Frani, prije 15 i po godina, rekla san bratu kad bude dogovara pisme sa Pivačima Salone, neka im kaže da bi mi želili da zapivaju tu Vicinu pismu - Dalmatinska elegija, pismu koja je našem tati bila toliko u srcu i duši, tako da bi baš ona bila pravi ispraćaj za njega.
Ali nisu mogli,ne virujen da nisu znali, jednostavno im to nije bilo u pogrebnom repertoaru.
Sve ove godine kad odem na tatin grob, na glas ili u sebi otpivan mu tu pismu...i pritom čujem njega kako je piva,onako lipo kako je samo on zna..
iz svoje duše za sve duše oko sebe.
I dok je Vice bija živ, mislila sam, opet ću ga ćut kako piva tu pismu, ali malo je piva, nažalost....posvetija se politici, Saboru...a tamo se baš i ne piva.
Kad je pa na te skale od Sabora i osta u komi, mislila sam - Ma, izvuć će se on. Opet će nam zapivat.
Prošlo je godina, niko ga nije ni spominja, malo se govorilo, tako da sam počela virovat kako je i prije umra kad se baš ništa o njemu ne govori.
I došla je vijest, neku večer, Hrvatska je izvještena da je preminuo Vice Vukov. Sad se priča, pišu se članci, pripremaju se "In memoriam-koncerti", svi su sad atento kako bi šta dostojnije ispratili "najlipši glas našeg naroda", "nikad više takvog pjevača bellkanta", "otiša je pivat s anđelima na nebu", i ne mogu sad citirat sve izjave koje čitam i slušam po medijima. Nisu ni bitne.
Samo se tješim da će negdi tamo di svi odlaze, za nekim stolom uz žmul crnog vina, zapivat pismu nji dva iz iste generacije - Vice i Frane - onako iz duše, onako kako samo oni znaju.....a mi ćemo slušat i sičat se kako se nekad pivalo...
A ja ću još koji put zapivat i opet malo prominit riči
....i nima više ni Vice, ni Frane da dojdedu na mul
kod tete Marijete da popijedu žmul.....



U nedostatku glazbenog i video zapisa Dalmatinske elegije, poslušajte još jednu maestralnu izvedbu velikog majstora bellcanta.

P.S. Hoćemo li ovu godinu nazvati? -2008. - godina kada legende lete na nebo?