Nedavno objavljeni post drage mi blogerice
podsjetio me na jednu našu staru komičarku.
I ne da mi vrag mira, odem vidit hoće li bit šta njeno na youtube i naravno - ima !
Nažalost, draga Nela Eržišnik, od prošle godine, više nije među živima, ali njen živopisni humor, njeni likovi, njena Marica Hrdalo, baba Ikača, njene šarene vešte, metle, marame, njen vrckavi glas - ostaju besmrtni.
Novogodišnji programi u režiji Antona Martija, pored svih njegovih inovativnih efekata, bez nje bili su čisti promašaj!
Kako bi samo nestrpljivo očekivali njen nastup u onim davnim crno-bijelim televizijskim dočecima Nove godine. Ako bi se morali maknuti od televizije u vrijeme prikazivanja, uvijek je netko ostajao dežurat u sobi i kad bi se ona pojavila, počeo bi vikati: "Evo je, evo je!! Počinje! Brzo, brzo!"
I svi bi se sjurili (ko iz kužine, ko iz zahoda), u spavaću sobu mojih roditelja (televizija ni pod koju cijenu nije smila bit u kuhinji - nikako! A tinel tj.dnevni boravak, nismo imali.), zasili na svoja mista i niko nije smija ni zucnit! Nela Eržišnik je govorila, izvodila, a mi smo krepavali od smija. Nela Eržišnik je bila zakon!
Moja none je naprosto obožavala, ma svi smo je o-b-o-ž-a-v-a-l-i !!
Znam da se mlađe generacije neće sjećati ove naše drage stare komičarke, a i njen humor sada više nema onu istu snagu koju je imao u ona vremena, kad je svako veče s Nelom Eržišnik bilo "Veselo veče"!
Sjećate li se , naravno mislim na VAS - NAS - "stariju" generaciju, radijske emisije nedjeljom? I tada bi se natiskali oko radija, a u 20.00 sati počinjalo je Veselo veče.
Ma, dosta više priče, evo pogledajte i poslušajte je sami!
Zbogom, draga imenjakinjo!
I pozdravi one moje tamo gore. Ajme, bit će smija!
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/