Gibboni svira u Trogiru! - reče brod u boci
na jednom od nedavnih planinarskih druženja.
Oho! To se ne bi smilo propustit! - reče većina prisutnih. I još u Trogiru! Baš mi nekako sve to paše uz Gibbonija, a kako ga još nisam imala prilike slušat u živo - prijavim se @brodu
"Iden! Uzmi kartu!"
U roku odmah sve je bilo sređeno. Čak su se sredile i karte viška za one neodlučne.
Malo, pomalo, približi se i koncertni dan. Praznični dani uzeli su svoj danak i rečena ekipica se osula. Neko putuje, neko boluje...izronila karta viška. Dogovorimo se - možda bi neka od mojih prijateljica volila poć slušat Gibu.
Zovem jednu,pa drugu ... čujem s druge strane...Pa, znaš nisam ti ja baš njegova obožavateljica.
Kažem, sve OK. I stanem se mislit? Pa nisam ni ja baš njegova velika obožavateljica!
Nemojte se sad svi vi Gibbonijevi obožavatelji uvridit, ali iskreno - zaista se ne osjećam kao njegova obožavateljica.
Volim ga čut, nije mi ga mrsko ni vidit, najviše od svega volim njegove stihove i zbog svega toga poštivam Gibbonija
kao glazbenika i čovika. I na kraju krajeva, želim poć na njegov koncert u Trogiru! I šta mi više triba! DOBRI JUDI !!!! target=_blank>DOBRI LJUDI !!!
I eto nas nekoliko dobrih ljudi, već spomenuti brod u boci, Suncokreta2, lipota zore, turbo simpatični čovjek Jogurt, ispred dvorane "Vinko Kandija" u Trogiru. Unutra, puna dvorana dobrih ljudi!!
I ča se babi snilo to se babi zbilo!
Oću reć da san na svoje očekivanje i veliko zadovoljstvo upoznala i čiovku I baš nam je bilo dobro!!!
Iako spadam u one ukočenije i uglavnom cupkam i ljuljam se na stolici u ritmu muzike za ples,
mlađahna ekipa me
povukla u masu i nije mi bilo krivo! I zato - FALA IN !!
I sad, nakon koncerta, opet postavljam pitanje: BITI ILI NE BITI FAN?
BITI, BITI, DEFINITIVNO B I T I !!!!!!!!
POZDRAV MOM DRAGOM TROGIRU I JOŠ DRAŽIM TROGIRANIMA!!!!!!
o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.
O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.
Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo
T.S. Eliot
"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/
"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/
(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/