gustirna

nedjelja, 25.11.2007.

JUGO I PUN MJESEC


Jučer. Bio je to poseban dan. Puhalo je jugo. Sve oblake napuhalo i otpuhalo, dole južnije. Odnilo nam kišu.
Danas. Izdušilo. Ostalo nešto u tragovima. Čitat ću tragove ko moj dječji idol Winetou, pa di stignemo.
Jučerašnja poruka - Baš si poletna!
Poletna! Prava riječ! Baš se tako i osjećam! Dan proleti - POLETNO!
Nije pala prva slika, al su pali mlada i mladoženja!
Prštim od inspiracije! Zovem, esemesam, dogovaram, smišljam. Oću danas napravit nešto dobro! Ekipa prihvatila, nema greške. Ma vidi ti belaja! Ova blogo-inicijacija baš dobro djeluje na mene!thumbup
Dok se ručak kuha, a Bojsovi se tuku sa Neopetsima (neka igra na internetu??), listam novi katalog Svijeta knjige i..gle!!eek
NOVA ponuda - "Kako napraviti svoj blog?" !!!!!!!! Ako ovo nije znak i podrška odozgo, onda neznam šta je!!!!!?????
Ma stvarno? Šta se događa? Šta se danas sve posložilo? Je li možda pun misec?
Virnem na kalendar - je! A još je i jugo! To je to!! Voda-moj element je u stanju plime, a jugo diže valove i pokreće.
Šta će još bit? Iden vidit šta će mi reć karte iz šume
Doleprša mi jedna kartela. Ajmo je pročitat.( Di su mi sad očale?)
"Zračne vile: VJETAR
Narasla su ti krila dok još nisi znao za njih.
Satkana su od tvojih misli i osjećaja. I velika su.
Ona ne znaju za ograničenja koja si ti u ovom svijetu namećeš.
Tu su kao podsjetnik na tvoju slobodu i na tvoju pravu prirodu.
Što bi se zbilo s vjetrom kad bi ga zatvorio u kutiju,
što misliš da li bi on i dalje živio?
Na prvi pogled rekao bi da je vjetar stao, nestao,
ali kada bi malo bolje pogledao, vidio bi da su svi njegovi dijelovi
još uvijek tu, samo čekaju, miruju.
Kao i ti. I svi tvoji dijelovi su tu,
ograničenja koja si namečeš u ovom svijetu smirila su vjetar u tebi.
Ali on je još uvijek tu. Spreman da odleti.
I dok tako sjediš u toj kutiji i miruješ sa svojim vjetrom,
znaj da ti snaga nije oduzeta, samo čeka.
Šuma "

I šta sad napravit? Završi ručak, obuci gojze, uzmi štape, pali makinju i...
Zaigraj vitre, digni svo to suho lišće u ariju! Započni ples! Uvijaj, izvijaj, okreni ga, zavrni ga, livo, desno, diži gore,
više, više... u nebesa!
U vjetrovitoj noći punog mjeseca, listovi su plesali svoj veličanstveni ples.
Ujutro, polegli svi po putu, složili tragove... tragove za dušu.

- 19:55 - Komentari (23) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi