Jučer. Bio je to poseban dan. Puhalo je jugo. Sve oblake napuhalo i otpuhalo, dole južnije. Odnilo nam kišu.
Danas. Izdušilo. Ostalo nešto u tragovima. Čitat ću tragove ko moj dječji idol Winetou, pa di stignemo.
Jučerašnja poruka - Baš si poletna!
Poletna! Prava riječ! Baš se tako i osjećam! Dan proleti - POLETNO!
Nije pala prva slika, al su pali mlada i mladoženja!
Prštim od inspiracije! Zovem, esemesam, dogovaram, smišljam. Oću danas napravit nešto dobro! Ekipa prihvatila, nema greške. Ma vidi ti belaja! Ova blogo-inicijacija baš dobro djeluje na mene!
Dok se ručak kuha, a Bojsovi se tuku sa Neopetsima (neka igra na internetu??), listam novi katalog Svijeta knjige i..gle!!
NOVA ponuda - "Kako napraviti svoj blog?" !!!!!!!! Ako ovo nije znak i podrška odozgo, onda neznam šta je!!!!!?????
Ma stvarno? Šta se događa? Šta se danas sve posložilo? Je li možda pun misec?
Virnem na kalendar - je! A još je i jugo! To je to!! Voda-moj element je u stanju plime, a jugo diže valove i pokreće.
Šta će još bit? Iden vidit šta će mi reć karte iz šume
Doleprša mi jedna kartela. Ajmo je pročitat.( Di su mi sad očale?)
"Zračne vile: VJETAR
Narasla su ti krila dok još nisi znao za njih.
Satkana su od tvojih misli i osjećaja. I velika su.
Ona ne znaju za ograničenja koja si ti u ovom svijetu namećeš.
Tu su kao podsjetnik na tvoju slobodu i na tvoju pravu prirodu.
Što bi se zbilo s vjetrom kad bi ga zatvorio u kutiju,
što misliš da li bi on i dalje živio?
Na prvi pogled rekao bi da je vjetar stao, nestao,
ali kada bi malo bolje pogledao, vidio bi da su svi njegovi dijelovi
još uvijek tu, samo čekaju, miruju.
Kao i ti. I svi tvoji dijelovi su tu,
ograničenja koja si namečeš u ovom svijetu smirila su vjetar u tebi.
Ali on je još uvijek tu. Spreman da odleti.
I dok tako sjediš u toj kutiji i miruješ sa svojim vjetrom,
znaj da ti snaga nije oduzeta, samo čeka.
Šuma "
I šta sad napravit? Završi ručak, obuci gojze, uzmi štape, pali makinju i...
Zaigraj vitre, digni svo to suho lišće u ariju! Započni ples! Uvijaj, izvijaj, okreni ga, zavrni ga, livo, desno, diži gore,
više, više... u nebesa!
U vjetrovitoj noći punog mjeseca, listovi su plesali svoj veličanstveni ples.
Ujutro, polegli svi po putu, složili tragove... tragove za dušu.
Post je objavljen 25.11.2007. u 19:55 sati.