subota, 31.10.2015.
Psihopompi za psihopompnu noć
|
Slikam Savu danas. Ulete mi u kadar dvije i više nego živahne ptičice. Govorim mužu gledaj, gledaj,gledaj...pogledaj kako šašavo jurcaju i lete!! On se čudi, i ništa ne vidi....nikako.....ma koje ptice, ma kamo ti to gledaš? Letjele su zajedno, oblijetale jedna drugu, igra je trajala dugo i zvrkasto, prema suncu, pa naglo dolje i više ih nisam vidjela. Vidim doma na kompu da su to - dva leptira :)) Ovo je dokumentarna;  A sad moja :)  Laku noć. :) |
|
Par ideja usput, uz prošle postove....
Postoji dosta literature koja bilježi ljudska iskustva prilikom umiranja i povratka natrag u tijelo. Napuštanja tijela i doživljaja sa rubnog područja (više ne ovdje ,još ne tamo). Najveći broj onih koji su to iskusili pričaju o susretu sa Svjetlosnim bićem (neki kažu Bogom, neki Isusom, ili kojim god imenom da su naučili zvati Vrhovno biće, što god mislili da Ono je) i pogledu na cjelokupni život, 'životnom filmu' koji se odvrti pred njima. Procjeni svega doživljenoga. Doslovnoj rekapitulaciji svih događaja, osoba, postupaka, osjećaja koje je dotična osoba srela i iskusila u životu. Ništa nije preskočeno, ništa ne može biti skriveno. Pa ipak, ono na čemu se osoba koja rekapitulira zadrži, odnosno ono na što biva upućena kao najvažniju stavku u tom događaju zvanom 'njezi život' jesu odnosi. Svi odnosi sa drugim ljudima, koji god to ljudi bili i kakve god okolnosti u životu bile. Biva dan naglasak na to kako smo učinili da se drugi osjećaju . (Neki doslovce kažu kako nema interesa za informacije poput onih kojoj su religiji pripadali i kojim imenom su nazivali Boga) Jesmo li koga pogurali naprijed, jesmo li koga povukli natrag...i sve između. U tom smislu gledam na tekst iz prošlog posta, na yogu srca i na jedinstvo života. Whitwell kaže kako je , uz čovjekov dah, najbitniji čovjekov guru upravo njegov partner. Ja bih otišla nijansu dalje i rekla da je najbitniji čovjekov guru upravo bilo koji čovjek s kojim taj čas ima neki odnos. Čovjek s kojim ima odnos sada. Bitno je kakvu energiju u drugoj osobi nađemo, kakvu podstičemo, kakvu probudimo, što je ono što mu damo i kažemo 'šalji dalje'. Nadalje, koja je poruka koju druga osoba nama nosi, kakvu lekciju nas ona uči. Baš svaka osoba ima učenje za nas, neki šalabahter barem, a najviše one koje nam najjače pale lampice :))) Računa se samo energetska mreža koju stvaramo svojim odnosima. Jer, ništa materijalno ionako ne ostaje i nije važno. Jedini način da doživimo svijet ljubavi je da ga sami kreiramo i omogućimo. |
srijeda, 28.10.2015.
***********************************************************************************************************************
|
Alles Vergängliche Ist nur ein Gleichnis; Das Unzulängliche, Hier wird's Ereignis; Das Unbeschreibliche, Hier ist's getan; Das Ewig-Weibliche Zieht uns hinan. Goethe: Faust ,Chorus Mysticus Izvadak iz knjige Put Srca , Ogledi o ljudskom dostojanstvu, Domagoja Orlića       |
utorak, 27.10.2015.
Mallinov park, panorama
 Iz knjige 'Put srca, Ogledi o ljudskom dostojanstvu' Domagoja Orlića '........ Ključna stvar za inicijaciju je dakle duhovna i moralna kompetentnost (adhikara), pa je za inicijaciju kvalificiran samo onaj aspirant (odnosno vira) kojemu nije svejedno kako živi, kojemu je stalo do drugih i koji ima izgrađen moralni karakter, odnosno koji je slobodan ili doista želi biti slobodan od osam glavnih prepreka ili spona duhovnom razvoju (ašta-paša) koje tvore podlogu svekolikog egoizma i egocentrizma: 1. mržnje prema onome što nam donosi patnju (ghrna) 2. sumnje u ispravnost onoga što spoznajemo ili činimo (šanka) 3. straha od nepoznatog (bhaja) 4. srama zbog činjenja onog što doista želimo činiti, a ne usudimo se (lađđa) 5. podozrivosti prema onome što smatramo lošim (đugupsa) 6. vezanosti uz ono što smatramo svojom užom obitelji (kula) 7. poistovjećivanja sa svojom širom zajednicom poput plemena, naroda, nacije, klase ili rase (đati) 8. saobražavanja sa zahtjevima i očekivanjima društvene okoline (šila) ........' |
Kraljičin zdenac
|
Taking care of your refreshment since .....1406 !?
 *Ne mogu se nikako sjetiti za što je to bila reklama.....'taking care of...' , ali, poslužilo je :) *Danas je dan D u našoj familiji, ali, o tom se ne usudim pisati dok ne završi. Uglavnom sam na iglama. To je već dobro poznati osjećaj. *Ne radim dva dana!!!! Očistitiću vrt, slikati ću sunce, staviti ću tekstove koji mi se sviđaju. Za sada, pijem kompot :))) EDIT; Mama mi je danas ,jutros, operirala kuk. Sve je proteklo odlično, nije se probudila usred operacije i slušala kako joj pile kosti, što je bio njezin najveći strah. Ja sam se blokirala u razmišljanju, i čekala da prođe. I sad se samo treba oporaviti. Ona je abnormalno disciplinirana, uvijek ide na te svoje gimnastike i plivanja, (čime je i samu operaciju odgodila za desetak godina) pa se nadam da će i ove fizikalne koje slijede dobro iskoristiti. ... |
nedjelja, 25.10.2015.
nedjelja?
|
Baš je neobično,
kada čovjek ima nepravilan raspored rada, svaki dan drugačiji, izgubiš osjećaj za određivanje dana u tjednu. Osim tog osjećaja, izgleda da sam izgubila i sposobnost zamjećivanja ičega drugog do paučine, crvenog bosiljka, paradajza ili hmelja u vrtu. Možda jednog dana dođe neka nova ideja. Da onda , kaj vam ja mogu. :)  |
petak, 23.10.2015.
Post sa slovima
|
kao juha sa slovima
Neko jutro, u pola sedam noć je još bila sasvim bilo je pola neba oblak a pola neba neoblak sa jednom jedino velikom zvijezdom jako velikom počinjem sumnjati u svoj razum nekad a i razmišljam, kako je krenilo, da počnem učiti Brajevo pismo dok još imam vremena. Sada sam u modusu noćne vježbe joge jer sam ustanovila da ni pod kojim varijantama ne stignem ništa mirno vježbati danju kamoli meditirati ili uopće dobiti tišinu kao takvu --------------------------------------------------- Možda se netko sjeća, jednom sam pisala o vlastitim iskustvima (na onom pobrisano-poluoživjelom blogu) sa osjetima u tijelu koja prate velike energetske promjene kada ti netko umre od bliskih osoba kada se dijete u tebi začme kada se događa trenutak-prekretnica koja će se pokazati zadnjim onakvim trenutkom koji pripada prošlom režimu i budućem režimu most i veznik a i u Castanedinim djelima isto se spominje promjene energija doživljavaju se kao muka u trbuhu neugoda u srcu, pleksusu ako paziš, osjetiti ćeš. Jučer navečer, usred prošle noći točnije, nisam pazila nego me je probudilo grčenje u trbuhu grč,pa popusti grč, pa popusti ne, nije mi bilo sila na wc nisam bila niti gladna, niti žedna, niti bolesna ali trajalo je neugoda, bol, neugoda,bol tek mi je danas sinula poveznica sa energetskim mijenama tko će ga znati je li to to. -------------------------------------------- Ali danas, danas me je nešto posebno raspigalo. Srušilo mi je obrambene sustave. Možda probudilo sujetu, u svakom slučaju razdrmalo me je. Prosječnom površnom gledatelju bi se činilo da pretjerujem, ili da bi mi trebalo biti drago. Pitali su me na poslu dopuštam li da se skuplja lova za mog supruga što je meni kao da se skuplja za mene osobno. Isto mi je to. Obično organiziramo kutiju za donaciju kada se skuplja za nekog u krizi. Ali, taj netko redovito nije prisutan pri tom skupljanju. Ništa ne zna i dobije lovu kao poklon. A ja jesam prisutna. Kolege žele skupiti lovu, jer osoba kojoj sam u povjerenju rekla koliko koštaju alternativni ljekovi koje suprug pije nije doživjela to 'u povjerenju' i očito je izbrbljala dalje. Pa su se sad javili dušebrižnici i tjelobrižnici. A meni, umjesto da mi je drago, valjda bi netko želio novce osjetila sam takav bijes i takvu ljutnju da nemrem doći k sebi. Mi u stvari ne trebamo tu lovu, ali nije to to. Imamo pomoć s drugih strana. Oni bi dali lovu, ali ne bi uvažili moje osjećaje i činjenicu da mi je glupo gledati kako stoji kutija za skupljanje pomoći. Za mene. Kaj će mi takva neugodna pomoć? Kad sam rekla da suprug to ne želi (a i rekao je da ne želi) onda su još forsali, da sad ne opisujem u detalje. Ta netaktičnost i njihova nespretnost kako da izvedu prikupljanje novca me je skroz razbucala. Pokvarila dan. Neki dan se oženio naš kolega. Htjeli smo mu kupiti poklon, mi najbliži suradnici. Nismo ga nazvali da ga pitamo smijemo li. Nismo brojali novce pred njim. Nismo spominjali troškove. Razmislili smo sami sa sobom, skupili lovu, obavili šoping, javili mu što smo učinili i utanačili primopredaju poklona. Od srca i jednostavno. Koliko je to teško? Biti uviđavan i taktičan? |
srijeda, 21.10.2015.
Zagreb i ja volimo se tajno
|
EDIT popodnevni;
danas popodne išla sam na posao. Osvjetljenje je bilo neobično... oko pola pet, sunce se spuštalo, ali ne baš sasvim dan je bio bistar i svjež nekako prazan a ne jesenski bujan podsjetio me na svježinu ranog, ranog proljeća na mogućnost novog bilo je to krajnje neobično a i jako ugodno nostalgično nešto davno moglo se je skoro opipati sjetila sam se popodneva u srednjoj školi osjetila sam se djevojkom vrlo neobično, vrlo dirljivo nešto iznutra kako neobično je to bilo vrijedilo je zapisati ---------------------  |
nedjelja, 18.10.2015.
imam ravno tri minute
|
pa ću zalijepiti ovo, unaprijed pripremljeno
a poslije ću ono što još k tome pripada (u mojem konceptu ovog posta) danas šljakam naveliko za sve mi treba tri put duže no što sam mislila (znači li to da ću za ovaj post odvojiti nepostojećih devet minuta?) i jučer sam i sutra ću ali, moje misli daleko lete. zum zum. Dođe mi da kažem fućkaš misli kad tijelo ne dostiže ali nema predaje. aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa    |
četvrtak, 15.10.2015.
volim čitati
|
Imam naviku ,ne mogu se odlučiti je li dobra ili loša, kada naiđem na nekoliko knjiga koje mi se sviđaju,
a gotovo uvijek nailazim na više njih odjednom, kao da mi stižu u paketima, počnem sve čitati istovremeno. I tako ih miješam, ponekad ne završim, a najčešće ipak da. Čak me neke knjige podsjete na još neke, pa i njih krenem čitati također. Čemu čekati? :D Nemam samodisciplinu da kažem 'ova je prva,sadašnja, i nema drugih knjiga uz nju'. Bude mi neka kreativno/informacijska zmješancija u glavi. Uvijek si predočavam da je kaos, nered i velika količina informacija ono iz čeg se izrodi red, razumijevanje,aha efekt,umjetnička inspiracija i slično. Također, prepuštam se utiscima knjiga ponekad, neke mi daju naslutiti neko duševno/duhovno stanje koje nose u poruci, više nego riječi i objašnjenja sama. Neke me načisto oduševe jer sretnem ideje koje smatram za istine ali ih nikada ne sretnem sročene tako dobro kao tad. (Neke knjige mi se ne svide, ali, čemu o tome pisati. :) ) Nekim neobičnim spletom okolnosti naletila sam na knjigu 'Yoga srca;iscjeljujuća snaga prisnosti' Marka Whitwella. Gledala sam ju više puta u knjižari,privukla me odmah djelićima sadržaja, ali prvenstveno činjenicom da počinje sa zahvalom Domagoju (podsjetilo me na mog brata, i nisam se mogla oteti dojmu). Pa se je potom taj Domagoj Orlić (prevoditelj te knjige) spominjao više put u toku mjesec dana, kamo god bih pogledala, i na koncu sam posudila tri knjige (umjesto da kupim jednu). Onu prvospomenutu i dvije od Orlića (mali orao :) ) samog ; Put srca (ogledi o ljudskom dostojanstvu ) i Joga srca. Za sada toliko. Knjige su sjajne, sigurno slijede prepisi pojedinih djelova. Trenutno potpuno bezrazložno guštam u životu. Pod bezrazložno mislim da je sve isto kao i prije, ne postoji neki specijalniji razlog. Živa sam i to je to. Malo me i boli trbuh. Menga? :)) |
u paketima po tri
|
Iz knjige
'Čarobnjakov šegrt' Evalda Flisara Na kraju klisure mi je Ali pokazao jedan od snježnih mostova po kojima je čuven Kašmir. Svake zime snijeg zavije doline i riječna korita i kad po vrhu zamrzne, voda iskopa prolaz po dnu, pa se slijeva skroz nevidljiva, nečujna, a po površini možeš ići po snijegu s jedne strane na drugu. Kasno, u proljeće,kad snijeg počne kopniti, postaje prodor vode sve veći, a snježni most koji se uspinje nad njim, sve tanji. Na kraju u njemu zijevne raspuklina. Dok nije preširoka možeš je preskočiti, a pri kraju srpnja je to već opasno. Krajem rujna,prije naleta nove zime, nitko se ne usuđuje na te trošne strukture. Jesam li stigao prekasno? Moj put mi se iznenada otkrio u obliku simboličnog skoka preko raspukline u snježnom mostu i život mi se otkrio u duhu kao vječna serija takvih pokušaja, zaleta s jedne strane na drugu, padova u dubinu, ponovnih skokova, traženja novih mostova, onakvih gdje rupa u sredini nije preširoka i gdje ću imati bar malo nade da se ne sunovratim. Što je bilo na drugoj strani? Dio mene samog, koji je intelektualno obrazovanje odgurnulo od mene? Nagonski, intuitivni dio, koji me je pratio tokom života kao sjenka mojih racionalnih činova, nikad daleko, a nikad dovoljno blizu da bi se dotakao? Već dugo sam slutio da imam dvojnika s kojim sam bio blizak u djetinjstvu.Ništa nismo skrivali jedan pred drugim. Onda, ne znam kad i zašto, između nas se pojavilo nepovjerenje. Okolina u kojoj smo učili i rasli se postavila na stranu mojeg intelektualnog ja i nagonski dio se (zatomljen u školi, univerzitetu, u društvenoj realnosti) osramoćen povukao. Nastanio se u dimenziji bivstvovanja koju intelektualni ja nije htio priznati kao ravnopravnu jer je bila neprotumačljiva i nenaučna, iako se stalno potvrđivala u iskustvu života. Sjenoviti, nagonski dvojnik me je pratio kao vjerna žena koja zna da će mužu dosaditi besplodno životarenje u svijetu racionalnih koncepcija, i da će je, uz osjećaj krivice i u strahu da je možda zakasnio, doći tražiti. ................ -------------------- ................ Čeznem za znanjem koje će obuhvatiti svijet u cjelini, ne samo u njegovoj pojavnosti, nego i u njegovoj nevidljivosti, i njegovoj još-ne-dokučivosti. Čeznem saznati kako da duhovno prodrem u sve što nije vidljivo da bih svakim pokretom, svakom mišlju, svakom riječju posezao dublje od onog što je svijet prividno, i da bih s onim što otkrijem ostao u neraskidivom kontaktu. .............. -------------------- ...........Trenuci u kojima sam naslutio što leži ispod površine ostali su mi u neizbrisivom sjećanju. U toku plovidbe prema Australiji sam noću više puta odlazio na gornju palubu prekooceanskog broda 'Akile Lauro' i u sjaju zvijezda se predavao snažnoj prisutnosti oceana. Budući da je svuda uokolo bilo more, vizualni svijet se isticao u liniji horizonta. I budući da je brod bio u centru morskog kruga, vidio sam da se more ispupčava i da je na svim stranama iskrivljeno prema horizontu. Da je Zemlja okrugla. To je bio pomak saznanja koji je pokrenuo sve ostalo.Zaobljenost Zemlje više nije bila goli pojam, nego sam je vidio i osjetio. Parobrod je puhao preko šumnih valova kao nezgrapna debela životinja. Osjećao sam zaokruženost Zemlje, osjećao sam kako ogromna kugla lebdi u prostoru, u kome lebde još i druge slične kugle; postao sam svjestan (do posljednjeg tkiva u tijelu) prostranstva Svemira i moje malenkosti u njemu. Iz svijesti o malenkosti, beznačajnosti su se moje percepcije prelile u novo i do tada nepoznato osjećanje: da sam dio cjeline, dio kozmičke igre materije,energije. Da ne mogu umrijeti jer sam uvijek postojao i uvijek ću biti, iako ne uvijek u istom obliku. Izgubio sam svoje 'ja' , svoju izdvojenost od svijeta i povezao se sa svime što postoji. Postao sam Svemir, prošlost, budućnost..... Osjećanje nije trajalo dugo i nije se ponovilo. .......... |
...moving, just keep moving....
|
Ovim blogom (i svim supripadajućim blogovima)
pušu neki samotni i hladni vjetrovi. Diže se mrtva prašina sa tla, tu i tamo se prokotrlja sasušeni grm, podsjetitelj na nekadašnje bujno zelenilo..... sjećanje na taj život još i više naglašava ovu pustoš koja vlada. * * * * * * Ih! rekla bi ona, a ja bih se onda osmjehnula. Pa tako, sama ili nesama, umjesto nje ja ću reći 'ih' i nastaviti ću dalje! I život će se ponovo obnoviti ne sumnjam. Kad je on uvijek živ. :)  |
