Na Zidne smo se popele kod Pila.
Drugi puta, svakako ćemo se popesti kod Revelina, kod Ploča. Da budem/o svježa/e/i za taj dio razgledavanja koji je po mojem skromnom mišljenju najšarmantniji...... Na Zidinama je bilo plus sto, na ulazu prilična gužva, ali kasnije, to se razrijedi. Stalno smo se susretali i pozdravljali sa dvije zaista krupnije engleskinje koje su se popele paralelno s nama. Kad vidiš nekoga kome je očito puno teže fizički popratiti ponuđeni sadržaj, daje ti to nijansu podstreka... Idu fotke, prva nahero; od STRMOG uspona mi se uzvrtilo :-P Naviruje se Onofrijeva česma. Pogled na Stradun, ovdje se to ne vidi, ali užasno smo visoko :-S Lovrijenac Molim, skrolajte nadesno za potpuni doživljaj :)) O, da! :)) Ovdje negdje prvi put smo sjele da se dođe k sebi (gdje je to? :)) ) sućutno se gledamo sa supatnicima i suuživateljima. Sladoled. Molim skrolanje nadesno :)) Lokrum u daljini... Ovo je neka trećina puta (recimo)... Taj dio je romantično - nostalgičan, pogled puca na pučinu u bezbroj plavih nijansi, more se ljeska na suncu. Mogao bi gledati i gledati......isplatilo se je popesti već za taj pogled, taj osjećaj. Sjele smo u kafić, proglasio se veliki odmor, i barem pola sata smo sjedile u sjeni, kava i limunada i gledanje u dalj.... :))) Nastaviti će se........... |
Da, dobro, ukleto je, ne smije se ostati... ne budemo ostali, iako, rado bih se jednom okušala, pa da vidimo? :)) Tzv. Mrtvo more, jezerce na rubu otoka, puni ga slana morska voda koja si je probila put kroz one visoke stijene... Raj za male kupače, i one koji vole tlo pod nogama dok su u vodi. :)) Ogroman hrast u čijoj blizini smo kao bebe dva sata odspavale, ležeći na zemlji, na ručnicima... spavale bismo mi još, da nije bilo vrijeme za polazak... Koja milina, spavati ispod krošnji u prirodi. Samostan, sa vanjske strane jedna izložba, a sa unutarnje neka slična... Meni zanimljivo, a volim i ove kvazisrednjevjekovne slikarije; Sa unutarnje strane samostana, još neka izložba..... Prijestolje iz Game of thrones, možete se slikati na njemu :)) Ako do sad niste znali :))) : Za kraj ovog megalomanskog posta, u kojeg sam stavila samo MINIMUM fotki :)), s obzirom da je otok prepun paunova, (iako ima i zečića na svalkom koraku!!!) a najviše mladih majki sa pilićima, moram staviti i dvije paunske :)) Sasvim su pitomi i naravno, simpatični.... |
Pozdrav! :))
Prvo, želim napomenuti sljedeće dok mi je na pameti; prošli video valja gledati sa slušalicama u ušima. :)) Naime, posebno sam ponosna na odabir glazbe (srednjevjekovno bubnjanje na početku videa npr.), baš mi se je posrećilo, svi početci, svi krajevi, vrlo sam sretna s time... Slijedi novi video; u njemu nema glazbene pozadine. Cvrčci cvrče svoju pjesmu, to je šteta pokriti ljudskim zvukovima. :) Negdje usred svega čuti ćete moj milozvučni glas. Nisam znala bih li te djelove izrezala, ali je lijenost na kraju prevagnula. :-S Osim toga, potrgala mi se je japanka. To jutro sam razmišljala kako će mi se na Lokrumu japanka potrgati. Rekla sam to čak kćeri. I kaj je najbolje, zaista se je potrgala, iako NIJE davala takve znakove, samo da napomenem. :)) Naime, sandale mi nisu bile udobne, pa sam okolo hodala u japankama koje sam si bila donjela kao šlape za hotelsku sobu. :D Na koncu su proputovale više nego su sanjale da će ikad. :))) |
Da ipak dodam koje slovo. Nikako ne vjerujem da su benediktinci bacili zle čini na otok Lokrum. (I to ne samo da umirim kćer :)). ) Takva ideja sigurno je neke vrste promidžbenog karaktera, a da bi se benediktinci bavili crnom magijom, čak i u ovom slučaju deložacije iz prve nekretnine, sasvim je nevjerojatno, uz to što je drsko. Naime, na Lokrumu se osjeti jedna posebna i blagoslovljena atmosfera, kojoj je osam-stoljetni boravak bogobojazne čeljadi mogao samo doprinjeti. Sretan je tko može doći na Lokrum, sretan je tko se može tamo i vratiti..... |
Jučer me zmotao @Mariano sa informacijom da Kaleidoscope EP ,
novi Coldplayev album, izlazi za koji dan, 14. 7. !!! Već sam mislila da sam totalno makla, s obzirom da je po mom saznanju već izašao u šestom mjesecu (mislila sam 21.og, a ustvari je 2.og). Dapače, već cijelo proljeće puštam ovdje neke od tih pet pjesama. Hm. Npr. OVO ili OVO :)) Dakle, tajna leži u samo jednoj riječi - worldwide. He.:))) Sad kad je misterija riješena, možemo na tekuća pitanja. ******************************************************************** Bili smo u Dubrovniku. Bilo je divno. Radni dio bio je opak, a svaki trenutak između odlučile smo (kćer i ja) potrošiti pametno, to jest - razgledavati. Nakon takva četiri aktivna dana, i zaista visokih vrućina, došle smo skroz iscrpljene doma. Za početak nudim par zafrkantskih slika. Onda ćemo vidjeti :))))) Sa zidina: I jedna, bonus, sa tla: Za sada toliko :)))) |
Jutros u pet, nešto me probudilo,
nemam pojma što. Onda sam kroz prozor gledala ove oblake, sve dok nisam skupila snage da odem po mobitel u drugu sobu i uslikam prizor. Na žalost, mobitel ne može pokazati dobro boje, sve ovo bilo je puno više rozo...... Svejedno, lijepo je. Dugo nisam fotografirala jutarnja neba............ godinama, valjda...... |
Koja je to fora, to takvo veličanje marljivosti pčela? I drugi kukci su marljivi ali im se to uopće ne prizna.......
Evo, naše ose blatarice neprekidno i neumorno grade one svoje duguljaste kućice od blata, u kojima goje podmladak. Kad im strgate jednu kuću, smjesta počinju sa novom. Za sada su zidale: po mom vrtnom alatu, iza nekoliko slika na zidu, na nekoliko prozorskih okvira, iza prekidača za kućno zvonce, između dva jastuka na krevetu, i, po najnovijem, grade si osinjak u okviru našeg bračnog kreveta. Već se pitam pokušavaju li nam što poručiti? :-O Dakle, osim što u rupama cigli naše kuće (dok jednom ne izvršimo pljačku banke i napravimo fasadu) žive šišmiši, ose pokušavaju preuzet unutrašnjost kuće. Toliko od mene. A sad, nina nana. :))) |
:::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::::::::::::::::::::::::::::: :::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: ::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: Mali dodatak. najdrža varijacija oko 14:41 (u stvari počinje oko 16:16) najdraže mjesto 18:38 Najbolje mi je kako gospođa Lisitsa uzme vremena da odživi zadnja dva akorda u varijaciji; obično pijanisti pređu preko toga, i odsviraju ih u tempu. To podupire i činjenica da ona da rukom znak kada je varijacija gotova, da joj orkestar ne uleti u nedovršenu misao. Super mi je ta Lisica :))))) |