nedjelja, 05.05.2019.
tri
|
pardon, četiri slike Beča,
-da zaokružimo prvi dan peterodnevnog puta radnog naslova Srednjom Europom za Uskrs čiji se prvi dio dana može vidjeti u prethodnom postu- od kojih se tek prva može tamo smjestiti , a preostale tri bi mogle pripadati baš bilogdje, bilo kojem gradu (jedino ne Bilogori :-P ) Čemu biti ozbiljan, kad i neozbiljnost prolazi   Konji kod katedrale  Izvitopereni odrazi  Izvitopereni odrazi broj dva  i za kraj, naslov fotke Bajna djeva sisama sijeva (kradem naslov jednom blogeru za blog koji nikada -do sad, al nikad se ne zna - nije ugledao svjetlo dana)  (Ogromna je jer je tako ispalo. nije važnija od ostalih.) Time smo pokrili i Beč. Važno je istaknuti da smo tamo prefino ručali u nekom totalno finjak restoranu. Ovo je bilo putovanje na visokoj nozi, i bile smo propisno pažene i mažene. I pao je prvi Starbucks, GLAVNA misao vodilja i must-visit-destinacija. Dijete/Djevojče je sa zadovoljstvom konstatiralo da je najbitniju stvar uspjela obaviti već prvog dana puta, tako da je za nju put u cijelosti uspješno obavljen. A kad tamo, nije ni slutila koliko ćemo se frapučina i moka nacugati u Pragu. U slijedećem nastavku.....Bratisalava :)) |
subota, 04.05.2019.
19.4.2019.
|
Par sličica iz Pratera,
zabavnog parka u Beču. Zabavljamo se nastojimo svijesno potiskujemo neki to vole neki vole ostati na tlu i da ih se ne drma ako nije prijeko potrtebno. Puno plastike, željeza i farbe, nije ni pola prikazano, a niti pravi dojam ostavljen koliko su neke 'atrakcije' brutalne........ Jednostavno, u nedostatku pravog straha, ljudi vole osjetiti adrenalin, vole podvrisnuti (a i žešće). ....... Pravi majmunjak. :))  Zavežu te u ležećem položaju pa te suludom brzinom voze po ovim cijevima uzduž i poprek  Da, impresivno visoko, al ima još i puno viših mogućnosti  Lijepi sporovozni kotač...kad sjediš u onoj čašici, viši od ptica a skoro i oblaka, nisi ničim vezan ( :-O )  Old school vrćenje pri tlu, divljačko :)) sami dečki unutra  Vodeni svijet, zavisi pod kojim kutem ulijećeš u zavoje, može te puno ili malo zaliti. navodno, blago je to......  đavolja posla kuća strave. To je jedino u čemu sam ja bila ne znam uopće zašto sam se dala nagovoriti. Nisam NITI JEDNOM otvorila oči unutra :)))) Tako da ne znam kako je bilo, osim što te voze starinskim kolicima i moraš se jače držati za štangu, da izbjegneš trzajne povrede te oko tebe kriče i uzvikuju nešto (na njemačkom, a ja to takitak ne kužim) i čuje se puno debilnog smijeha kao strašnog :-S  Najstariji dio Pratera asocijacija - stari tramvaji, i to oni tri generacije unazad......  Metalne šipke, cvili i škripi imaš dojam da će se sve razići dok kolica s ljudima jure po tome, neki od nas idući dan su morali na ozlijeđene vratove mazati voltaren i piti brufene..... :) Starinska vozilica...  Prvi , starinski kotač, sa kućicama..... slatko :))  Ringišpil!!!! pa to ne vidjesmo od....djetinjstva? ma jesmo, ono negdje jesmo, ovo je lijepo :))  Bio je to prikaz unatraške, jer ušli smo iz (sasvim povoljne) garaže Pratera, i šetali od kraja prema ulazu...... U idućem nastavku par (ali sasvim malo) sličica Beča, dok ne krenemo dalje, na sjever....... Bonusić: Ponos i dika Pratera  |
