Ovim blogom (i svim supripadajućim blogovima)
pušu neki samotni i hladni vjetrovi. Diže se mrtva prašina sa tla, tu i tamo se prokotrlja sasušeni grm, podsjetitelj na nekadašnje bujno zelenilo..... sjećanje na taj život još i više naglašava ovu pustoš koja vlada. * * * * * * Ih! rekla bi ona, a ja bih se onda osmjehnula. Pa tako, sama ili nesama, umjesto nje ja ću reći 'ih' i nastaviti ću dalje! I život će se ponovo obnoviti ne sumnjam. Kad je on uvijek živ. :) |