i mjesec i sunce

......košmar, akcija,nemir

Lijepo je vratiti se doma.
I moći natipkati bilo što :D
baš je ovo lijepa pjesma .....

*****************************

(a sabrati se moram ,jer imam noćne vježbe,a otom potom)



Evo ga na.
Prošla je subota
ali neka je;
obavila sam sve što postoji, pa barem sutra ne moram (skoro) ništa.
Skupilo se posla, pa su zadnja dva dana izgledala kao rad na pokretnoj traci.
Mogu si dati orden za energiju,
dok se mora, hodam okolo ko duracell zec.
Tako i tako , ako nisam okupirana, čemerna sam,
pa je dakle svejedno,
sve čega ima ili nema.
Umrijet ćemo na ovaj ili onaj način,
a prostor do tad nek svatko popuni s čime misli da je dobro.
Popuniti prostor.
Ili s onim što mu je preostalo za popunjavanje.
Ponekad se od tog preostalog da napraviti čuda,
a ponekad je to kajgot.
Baš sam si lijepo nesuvisla,
ovo služi samo da se opustim
pa da mogu leći,
da nije baš da sam doslovce
ušla s ceste i bacila se u krevet.
Tako je i V. (ne moj V., mind you) ušao
(samo on je bio pijan, a ja nisam)
I hitio se na krevet.
I zdrobio čelo koje je ležalo na krevetu.
Što me podsjetilo da sam poznavala
jednog klarinetistu koji je spavao
sa svojim klarinetom u krevetu.
Onako otpakiranim i spremnim za sviranje
(pretpostavljam da ga je grlio).
Bože, svakakvih ljudi ima.
:-S



----------------------------




Tih dana, nebo je plakalo.
Oblaci su plovili na jug.
Ja sam ih samo
mirno promatrao.
Više nisam
imao kud.

...jer bi me to samo strašilo i budilo noću.


Da bih završila jučerašnji dan i krenula ko nova,
prije tuširanja izbaciti ću ga iz sebe.
Bili smo kod doktora.Onog najvažnijeg.
Bio je jako zadovoljan novim nalazom.
Meni je to bilo čudno, jer nalaz ne pokazuje ništa posebno novo,
ali pokazuje
da se bolest zaustavila, nije se širila.
Prošli puta je nalaz bio još puno, puno bolji,
u smislu da se stvar za više od pola smanjila.
A tada je doktor samo mirno ustvrdio da je to tako.
A jučer - jučer je bio zadovoljan.
Shvatila sam također da oni ne očekuju
(ili misle da je jako rijedak)
potpuni prestanak/nestanak bolesti.
Oni su zadovoljni sa mirovanjem bolesti u statusu koji je,
i tako pod ljekovim održavanju stanja.
Budući da sam se ja nabrijala na nekaj drugoga,
i ne znam kaj sam sve očekivala,
jučerašnji posjet doktoru jako mi je teško pao.
Više no ikada.
Stvari nisu (u stvari) toliko loše,
sve je ok, i može tako biti,
ali bio mi je jučer neki najslabiji moment
otkad je uopće suprug postao bolestan.
A operaciju vena su odgodili,
jer to je sitnica s kojom se neće sad baviti.
Uglavnom, kako sam bila bijedna jučer...
skroz na skroz na skroz potpuno potištena, zaista potištena.
I onda, u očekivanju odlaska na večernji posao,
a NIJE MI SE DALO NIŠTA,
prisilim sebe da odem do dućana,
i u trenutku plaćanja i uzimanja vrećica,
u okretu glave pogledom uhvatim
kako pokraj mene prolazi pater Sudac.
To je bio ,naravno, znak Duha, znak podrške.
(Jer, ovih dana specijalno molim za znakove
za odgovore na neka od pitanja u meni;
neka možete pretpostaviti
a neka ne možete,nije bitno
ali istina je, kada pitate, odgovori dođu)
U onakvom krhkom i napetom stanju,
samo što nisam zaridala tamo u dućanu.
Na sreću je dijete bilo samnom,
pa sam se suspregnula.

Na poslu je bilo ok :))

Eto, to je bilo terapeutsko istresanje,
svima pozdrav i
:)))

:*****

....i nek me država za to plati.


Eto moje najnovije brige.
Živcira me engleski u školi, engleski na tečaju.
U mom životu, svako malo (ali zaista malo)
naiđem na nešto oko čega se ne mogu prestati čuditi ......
do novoga čuđenja.
Ja sam -
ne-prila-gođen
ja sam -
ne-prila-gođen
(to je ,mislim, pjesma Filma)


Počelo je s engleskim u školi.
Prvi, drugi razred ništa se nije događalo,
par pjesmica , blue ,black,
veselo, nezahtjevno, bez ikakvih ulazaka u problematiku.
Malo preopušteno, no dobro.
Počeo tako treći razred, prolaze lekcije,
prošao mjesec,ide drugi, sve čekamo da se nešto konačno počne događati, ali ništa.
Kako je bilo? super!
što ste učili? ništa!
Počele lekcije sa izrazima tipa 'ploughman's lunch' i 'sheep-sheering'
shvatim ja da je vrag odnio šalu,
'Daj dijete praznu bilježnicu'
'Ne moramo imati bilježnicu za engleski'
'Ma moramo, brate, vadi bilježnicu'

I tako......prevodim joj svaku riječ svakog teksta,
objašnjavam zamjenice
fraze kako dolaze.....
I odlučimo se ove godine za tečaj engleskoga,
želim da joj netko dobro pokaže gramatiku;
to stvarno ne znam dovoljno dobro.

Počelo i to,
prolazi mjesec, počeo drugi,
pregledavam joj riješenu zadaću i vidim
da ona nema u stvari pojma kako složiti rečenicu,
kako se okreće pomoćni glagol kada iz upitne
prelazi u potvrdnu rečenicu
(ili što to već je, velim da ne znam gramatiku)
nabada kako god i rješava stvari odokativno.
Niti zapravo ne razumije do kraja što se u pojedinoj rečenici pita.

I tako, opet ja njoj prevađam, govorim joj kako da napiše rečenicu da bude ispravna,
mislim si ,kaj bi bilo da ne znam engleski!?
Čemu uopće plaćam tečaj?

Eto mene kod učiteljice, pokazujem joj mjesta gdje sam ja stavila upitnike,
odnosno označila one djelove koje moje dijete u pojedinim rečenicama ne kuži.
I ne počnem odmah skakati na nju, nego joj lijepo velim
da ona ne poznaje osnove osnova gramatike, da u školi ništa ne rade,
i da zadaću rješava pogađajući, bez znanja o prirodi problema.
I pitam 'kada ćete vi početi raditi gramatiku? '
ja sam nju upisala na tečaj upravo i jedino zbog toga!'
'Mi ne radimo gramatiku! U našoj metodi (govorim o Berlitz školi)
nema objašnjavanja gramatike kao takve,
mi učimo jezik kroz govor.'
'Ne radite gramatiku??'
'Ne.'
'Uopće??'
'Mi učimo kroz razgovor, situacije....nema naglaska na gramatiku,,,'
Ja ne mogu prikriti iznenađenje i nevjericu....suzdržim se stopostotno
od provokativnih pitanja jer dijete stoji između nas dvije
i upravo će imati sat s tom osobom.
Kontraproduktivno je natezati se.


I sad se pitam...kaj sad?
Jasno je da ona hoće profitirati i od vježbanja konverzacije s vršnjacima,
ali,
ali...ali??


To je kao da ja nekoga učim pjevati ,ali mu ne pokažem note
nego sve po sluhu
pa, kak ispadne, ispalo je.
Ili sam samo neprilagođena.

---------------------------------






















--------------------


A popodne slijedi malo kukanja o hrvatskom školskom sustavu.
I da, jučer mi je auto krepnuo u vožni......zašto ne,zašto ne? i to se mora događati.
:)

'Što je za mene sreća?'

Bilo mi je iznenađujuće vidjeti kako su ljudi odmah istrčali s fotkama...
Meni je ovo zahtjevalo više premišljanja.
I onda, kad sam poslikala što sam željela, učinila sam veliku grešku.
Krenula sam u diskusiju sa ukućanima, koja se kome ,i zašto, više sviđa za prijavu.
To je uvijek, uvijek loše. Pomalo su me pokolebali, a i što više čekam
sa objavom slike (misleći da bi mi moglo nešto drugo pasti na um do sutra u ponoć)
više se bojim da nije to za ovaj natječaj.
Ah, sve same gluposti.....
I zato, evo slike i to je to.



'Mjehuri od sapunice'.
To nije moja sreća, to je sreća općenito.






Ugodan vam dan :)
ja si idem potražiti suknju po dućanima jupi je! :))

Sve je zanimljivo, ali od 35:55 počinje ono što mene zanima.
Sitnica za danas.
:)

Vani je ledeno.
Sunce vara i laže :)
Bili smo na CTu.
Idući tjedan biti će očitan.
I biti će susret s doktorom, onim mirnim ,tihim, ljubaznim i ozbiljnim.
Slikam, čistim, perem svačije veševe, i dajem uputstva za kuhanje :D.
I pitam se razne stvari.
Svidjela mi se ova današnja slika umiranja, prepuštanja tjeku, prihvaćanja.....

Za sad,pozdrav :)

Petnaest slika ....
tko se nije skrio, magarac je bio.....ja idem!
(i ne računa se pik spas za mene)