Neki aspekti mog života

22:09 Napisala sam ovo u proteklih sat-dva i kad sam krenula objaviti post na 24 sata pročitala sam da su dvije curice ostale i bez majke zbog raka. Niti jedno slovo moje debuloznosti ne može se mjeriti sa njihovom boli. provela sam zadnja dva sata u suzama (zbog razloga koji ćete dolje pročitati ako želite) a sad ne mogu niti suzu stvoriti jer moj problem ne zaslužuje niti suzu. Izgubile su roditelje, zauvijek.

Evo moje debuloznosti, koja sad gubi na svakoj težini:

20:30 Pogriješila sam. Nisam spremna priznati cijelu istinu svijetu. Želim se zavući pod kamen i skriti. Danas sam morala neplanirano otići na teren tako da kad sam zgotovila sa poslom samo sam htjela što prije vratiti se u ured. Kad sam odlazila na izlazu me pozdravio neki čovjek i rekao da me netko netko pozdravlja. Zahvalila sam se i produžila dalje, nisam ni pravo slušala što govori jer po pravilu ne volim trošiti kapacitet mozga na nebitne stvari, ali dok je moj mozak procesuirao dobivenu informaciju već je bilo kasno da se vratim natrag. Imam sumnje da je to ime i prezime, taj netko netko biološki otac moje kćeri. I na rubu sam stresa. Nismo se vidjeli 10 godina. Zašto govori o meni? I što mi je najgore što ne znam, što govori o meni? Ako mi se ovaj stranac javio to znači da on svo ovo vrijeme priča o meni? Što priča o meni? Da sam, da sam, znate, riječ koju ne mogu izgovoriti, ali u dubini duše mislim da to odista jesam jer djela to potvrđuju. Čemu služe sva dobra dijela kad ne mogu niti mikroskopski ublažiti jedno loše? Ako priča dobro o meni, ne zanima me, ne želim da priča o meni, ne želim da me pamti, htjela sam da me zaboravi. Da me zaboravi iste sekunde kad smo otišli svak svojim putem. Ne mogu vjerovati da on priča o meni nakon 10 godina. Zašto???
Poslala sam email da pokušam saznati tko je taj što je danas došao u firmu i njegove kontakt podatke da mi se javi da saznam sve detalje. Trebam znati. Jednostavno trebam znati. Koja sramota. Koja glupača.

Gotovo je. Počet ću opet. Buditi se, pogledati u ogledalo i govoriti: Glupača.

A bila sam na dobrom putu da to smanjim na jednom tjedno.
Ne mogu to učiniti, ne mogu staviti istinu na lice i ... Treba mi kamen, kamen. Treba mi triska u lice. Treba mi netko da mi opali triščetinu i nazove me glupačom u lice. Želim da bude gotovo. Devet godina. Još devet godina. Za devet godina ona će shvatiti da sva ljubav koju sam joj dala nije dovoljna da mi oprosti moje greške. Ako dolaziš iz slomljene obitelji onda ne možeš priuštiti to vlastitoj djeci. Ne ako ih voliš. Proljevam suze po tipkovnici, plačem u tišini da je ne probudim. Tako je lako. Sklupčati se na podu i grčiti u suzama. Trošiti maramice. Čekati zoru i zatrpati se poslom. Moram učiniti nešto. Ne mogu se gušiti u suzama zbog ovog. Trebam priznati istinu i živjeti. Tako lako. Zašto se gušim u suzama ako je to tako lako?

22:10 Imam kćer. Ne prođe dan, a da joj ne kažem da je volim, obožavam, da je moje sve. Moram se probuditi i početi to ponavljati kao mantru.