Neki aspekti mog života

Vaga: 76,1 kg
Grudi: 99 cm
Trbuh: 89 cm
Bokovi: 114 cm
Bedra: 63 cm
Prvi cilj nije dostignut (75kg na 20/04/2013) tako da pomičem rok na ponedjeljak.
75kg. BMI: 25,6 Rok: 23/04/2013
I kako bi bilo poticajno odma da utvrdimo drugi cilj

Drugi cilj 72kg. BMI: 24,6 Rok: 01/05/2013
Grudi: 99 cm
Trbuh: 86 cm
Bokovi: 112 cm
Bedra: 62 cm


Odvela sam auto na popravak. Antifriz nestaje iako ga stalno nadolivan. Već je jedanput bio zbog istog problema u majstora, ali izgleda da nije prvi put riješio problem curenja. Radionica mu je na drugom kraju grada tako da sam zbog svega, pogotovo onog jučer odlučila prošetati natrag (a i uštediti, 11kn autobusna karta je malo previše luksuza za mene).
Slomljena sam i oštećena, to smo već magistrirali. Plakanje nad prolivenim mlijekom nikad nije bio moj stil, tako da ako je nešto slomiveno jedina opcija je jednostavno krenuti popravljati što se popraviti da. Učinila sam velike iskorake u zadnje dvije godine. Bacila sam sve svoje stare dnevnike, od 9 godine do 20-te sam pisala dnevnik (iako je tehnički ovaj blog neka vrsta kvazi dnevnika tako da se to nije promijenilo). Tone i tone rukom ispisanih rokovnika. Bolni podsjetnici na užasno djetinjstvo, a i svaki drugi trenutak života. Bacila sam ih. Pred drugima bez problema priznajem svoje pogreške, ali sebi ih sakrivam i prešućujem. Jer ih ne mogu podnijeti. Danas sam učinila još jedan korak prema „ozdravljenju“.

Postoji osoba u mojoj prošlosti koju bi ja trebala zvati prvim dečkom, ali ja ga zovem u svojoj glavi greškom. Mojoj prvom pravom greškom koja je povukla sve druge. Imala sam 23 godine i umorna od samoće i nedostatka ljubavi. Dečko. Koja sam idiotkinja bila. I onda još jedna greška, i trudnoća. I povratak u rodni grad. I gradnja karijere od nule samo zato što sam rodila. Zar niste znali? Kad žena rodi dijete prilikom procedure rađanja doktor obavi i lobotomiju te je ta ista žena apsolutni idiot nakon poroda. I prije nego je zaposlite treba dokazati da se može ustati ujutro, disati, dovesti na posao, prepoznati vrata i znati rukovati kvakom na vratima. Jer magisterij koji je imala prije poroda je magijom izvitrio....PUF
8 godina poslije i još uvijek mi se spočitava što sam majka, i to ne bilo kakva nego najgora, samohrana – odnosno – bez nekog tko će paziti na dijete kako bi mogla raditi prekovremeno, nedjeljom, i odlaziti na seminare u Škotsku.

Uglavnom, ta prva greška/dečko, više manje sve od njega ili što ima veze sa njim sam bacila, spalila. Ostao je samo jedan artikl. Zlatni prsten. Neko vrijeme sam ga izgubila pa ga se nisam ni mogla riješiti, ali ova mini čišćenja koja u zadnje vrijeme intenzivno obavljam dovela su do toga da sam ga pronašla. Tako, danas sam ga odnijela na procjenu, 719kn bi mogla dobiti za njega. Ali cijena zlata je pala pa ću pričekati još malo, ali rješavam ga se. Popravljam se. Znam da nikad neću biti adekvatno popravljena. Koliko god lijepio vazu natrag, to više nije ona ista vaza. I pušta vodu.

Vrijeme je stalo. Čak i da je svaka riječ koju Marko izustiti laž, ne zaslužuje moje ponašanje. Došlo je vrijeme. Došlo je vrijeme da prestanem gledati tri koraka unaprijed, vagati sve, vrijeme da napravim potez bez pitanja „što ako“.

Reći ću DA.