Neki aspekti mog života

Ajme.

Jučer sam pojela jagode. I trebala čekati dva sata do drugog jela, izdržala sat i pol i pojela korabu, pa onda sat pa bananu i dvi naranče. Nakon svakog zalogaja sam bila samo gladnija i gladnija. Morala sam otići na teren samo da zaboravim na jelo. A samo dan prije sam bez problema izdržala na vodi, a sad kad jedem, samo hoću još. Popodne slistila još jednu naranču, pa poslje šaku kikirikija, i onda na trening. Igrala loše sve do zadnje ruke, nikako se prisiliti da ne vrtim kuglu prstima pri izbačaju. Nenormalno. Za večeru sam se odlučila na špinat kuhani jer da sam samo namirisala voće to bi bio raspad sistema.

Vaga jutros: 76,6kg (mehanička)

Vani je poplava, kiša ne staje, u stanu hladno, moram kupiti još spačve ako se mislim grijati za vikend.

Danas je na redu meso. Mislila sam se između sira, jogurta ili jaja, ali kako po reguli moram jesti meso jer smo utvrdili da kad jedem meso brže mršavim, ipak ću danas kupiti meso u Konzuma (gastro odijel). Najvjerovatnije piletinu ili oslić. Salata od korabe.

Nevezano za temu: seminarski radovi u mojoj struci - potpuno suvišni jer za jedna predmet recimo postoji deset mogućih tema i te teme su ono fiksne od 1900 godine. Ništa se novo ne može reći, ništa se drugačije ne može napisati jer su to ipak definicije i opisi, mogu samo izmješati riječi u rečenici, ali do kad? Jedna rečenica može imati samo toliko verzija u kojima se može ispričati, kad se sve ispucaju gdje smo?

Poznanica mi je dobila seminarski rad na temu koju sam ja dobila 2002 na istom fakultetu. Pregledala sam internet i apsolutno ništa se ne može nadodati niti promjeniti u mom radu iz 2002 za 2013. Čelik je ostao isti, dušik je ostao isti, pranje naftom je još uvijek isto....

Potpuno neinovativno. Profesori bi trebali davati teme koje će zaintrigirati studenta za tu temu, da je obrađuje za sebe, a ne za fakultet.

No otom potom...