Neki aspekti mog života

U zadnjih par mjeseci malo se žešće borim za svoja prava i beneficije koje zaslužujem, tako da sam postala skoro nepoželjna u firmi. Prije par dana saznala sam da je plan da se pošalje nekakav memorandum vezano za mene i moje radno mjesto, a da ću raditi do 31.12. Imala sam podvojene osjećaje nakon što sam to saznala. Dio mene želi se odmoriti, biti slobodan malo, a drugi dio je racionalan, praktičan i želi zadržati egzistenciju na nivou. Prvi dio je taj koji traži i zahtjeva povišicu. Drugi dio mene prešućuje kad obećana povišica ne bude uplaćena na račun.

I tako smo došli do večeras i moralne dileme. Primila sam poziv od jednog novog starog zaposlenika koji svojim radom nije oduševio „big bossa“ pa mi nudi ovo, da ja odradim posao za njega, ali da se ne vidi da sam ja to radila, te da će mi on platiti.

On i slični njemu su zaposleni pored mene sposobne jer imaju onu stvar, i to je do sad bilo nešto što sam nako, na mala vrata tvrdila od početka, a sad imam dokaz. Radimo istu stvar, moja je dobra isprve.

Što da radim? Prvi dio mene želi to odbiti jer mu je ispod časti, a istovremeno mu i podiže samopouzdanje jer sad ima čvršće dokaze da vrijedi toliko koliko umišlja da vrijedi, ali drugi dio želi odraditi posao tako da firma ne pati i da, uglavnom posao bude odrađen, tko god da ga je odradio.

Što da radim?

Želim reći Ne. Reći ću Ne.

Kako sad reći ne, a da ipak se odnosi ne zahlade jer ipak je on "big boss"ov pajdaš?

Kad bi samo mogla pobjediti strah od nepoznatog, strah od nezaposlenosti. Znam da bi našla drugi posao, ali 99% nije 100%.

Krasan način za započet radni tjedan. Prekrasan. Još 5 dana do tri dana godišnjeg odmora.

hahahhahahahahahahahahahahhahah :P