Neki aspekti mog života

Najnovija vijest: slike koje malo vizualnije prikazuju posljedice konzumiranja nikotinskih proizvoda na svim kutijama kao prevencija pušenja istih.

Po meni,

Ovo je rješenje za simptome, ne uzrok. Treba napraviti plan pretvorbe polja duhana za neki drugi poljoprivredni proizvod, od veće prehrambene važnosti. Isto vrijedi i za tvornice duhana, prilagoditi opremu za prerađivanje te nove vegetacije i osposobiti radnike.

Ali ovo je sve fikcija.

Ljudi koji umiru ili kojima neko blizak umire će se boriti na svim frontama u svrhu širenja svijesti o toj bolesti. I raditi na prevenciji. I sa prijezirom gledati kako oni oko njih uzimaju to "nešto" zdravo za gotovo. Ali oni zdravi ili koji nemaju kontakt sa večim posljedicama pušenja, bilo da puše ili ne, to će ignorirati ili neće niti primijetiti.

Postavimo pitanja:

1. Koliko nepušaća ili pušaća koji nisu imali nekog bliskog tko je umro od raka ili neke druge bolesti, misli o toj bolesti?

Npr. koliko ljudi misli o doniranju koštane srži, a da im nitko nikad u blizini to nije zatrebao i KONTRA koliko onih kojima se desi da neko bližnji dobije bolest i onda oni postanu zagovaratelji doniranja, nose majicu sa pripadajućim natpisom?

2. Koliko roditelja ili osoba bez djece misle o otmici i napastovanju djece?

Npr. koliko ljudi misli o mogućnosti da će im se dijete izgubiti ili biti oteto ili napastovano, a da im nitko nikad u blizini nije nestao, otet ili napastovan i KONTRA koliko onih kojima se desi da neko njima bližnji ili vlastito dijete bude ugrožen i onda oni postanu zagovaratelji bolje pažnje nad djecom, sudjelovanja sa organima reda i mira, vlastima, nose majicu sa pripadajućim natpisom web stranice koja objavljuje slike nestalih?

3. Ugroženost požarom, vodom, strujom i slično?

Npr. koliko ljudi misli o mogućnosti da će im se kuća zapaliti ili biti poplavljena, da će dobiti rak od zračenja ili slično, a da im nikad nigdje u blizini nije gorilo, nema vode, snijega, rijeka, planina ili strujnih kabela u njihovoj blizini i KONTRA koliko onih kojima se desi da negdje njima blizu ili njihova kuća/farma/stan/garsonijera/apartman/polje bude ugroženo i onda oni postanu zagovaratelji bolje pažnje nad opušcima, prilikom paljenja vatre, sudjelovanja sa vlastima na izradi barijere i nasipa, bore se susjedima protiv novih strujnih vodova i nuklearnih elektrana, nose majicu sa pripadajućim natpisom web stranice koju vode oni kojima su bližnji nastradali nepažnjom ili globalizacijom ili monopolizacijom ili čistom pohlepom?

4. Financije; uloženi trud i rad i dobiveno

Npr. koliko ljudi misli o tome da nisu adekvatno plaćeni za svoj posao ili da bi trebali dobiti posao na temelju životopisa, a ili rade dobro i obrazuju se, završavaju fakultete sa znanjem, slobodno vrijeme provode u dodatnoj edukaciji, rade efektivno 6-7 sati dnevno ili rade tako da 3 sata provedu na internetu gledajući socijalne web stranice i novine, 2 sata na Piš Puš pauzama, 1 sat na pauzi za kavi, ručak, doručak, užina i efektivno rade negdje 1-2 sata dnevno pozivaju na štrajk, optužuju sve i svakog zbog neimaštine i stanja u kojem se nalaze* i
KONTRA koliko onih kojima se desi da primaju ili nisku plaću za svoj posao jer su okruženi onima koji ne znaju, ali misle da znaju, i misle da oni koji znaju da znaju u biti ne znaju, te tako oni koji znaju završe sa magisterijom na menadžerskom poslu sa istom plaćom koju prima neko sa srednjoškolskim obrazovanjem na ne zahtjevnom poslu i ne mogu se pobuniti jer su nadbrojeni od onih koji ne znaju, a misle da znaju,
ili
primaju veću plaću, ili se bore za veću plaću da bi ih se vuklo po novinama kako imaju enormnu plaću, a samo sjede u foteljama i ne rade ništa (ovdje ne govorim o politici). Nažalost, percepcija posla i njegove zahtjevnosti jako je niska za one koji su završili samo srednjoškolsko obrazovanje (čast iznimkama). Recimo netko miša maltu i rezultat na kraju dana je zid, a menađer cijeli dan pregovara, dogovara, kalkulira, procjenjuje, analizira, rezultat na kraju dana je Da ili ne, za X posao, dok onaj koji miša maltu u sebi misli Pa on cijeli dan ne radi ništa, a ima toliku plaću. Gdje mu je opipljivi rezultat njegova rada? Tu daleko brže propadamo jer je broj onih koji žele više, a da znaju i ulože manje sve veći. Pa oni koji ulože više i znaju više, dobivaju malo i manje, i ne mogu ništa. Odnosno, mogu, postati neprijatelj onima koji ne znaju i trude se manje i otići kod poslodavca i zatražiti povišicu, i to ne malu, nego popriličnu. I ignorirati cinične i prijekorne poglede, znajući u sebi da ste zaslužili dobiveno, i još više kad ne bi bila recesija.

5. Politika, na vlasti ili ne

Npr. koliko ljudi misli o tome da su oni na vlasti oni bi tako i tako, bilo bi to i to, ne bi iskorištavali svoju poziciju, a kad dođu na vlast žele ono najbolje od vlasti, beneficije. Dok je susjedov brat bio na vlasti njegov brat je imao to i to, i to me zgrozilo. Danas je moj brat na vlasti i ja sad ću prezentirati kako ne mogu to i to, kako nemam beneficije tu i tu, ali tvoj brat je na vlasti, što će ti brat na vlasti ako nemaš beneficije, točnije ne smetaju nam beneficije koji drugi imaju već to što mi te beneficije nemamo. I želimo da na vlasti bude netko tko će nama omogućiti te beneficije, ali samo nama, ne i našim susjedima. Jer cilj nije jednakost, već da budemo iznad. Kad bi imali opciju dobiti 100000kn ili da devet susjeda zajedno s vama dobije 10000kn, koliko bi iskreno, a da je anonimno, odabrali drugu opciju? I 4 godine na vlasti koje trebaju popraviti 4 ili više godina lošeg vladanja? i
KONTRA Na vlast dođe netko idealan, pošten, vrijedan i zaslužan. i ispred sebe ima komadiće koje treba popraviti. I napravi plan popravka. Temelji, zidovi, okruženje, sve perfektno kako bi za 4 godine vaša djeca uživala u životu. Ali ne uspije, prođe godinu dana i on/ona propada... statistika više nije na njegovoj/njezinoj strani jer onaj komadić i onaj komadić i onaj komadić smatra da je njegov problem najvažniji i da njihov problem treba biti riješen prije svih ostalih. Ne želimo da nam je danas loše, a sutra super i da nam je djeci perfektno, već želimo da nam je mrvu bolje danas, a sutra ako dođe - dođe.

Ono što me dubinski razočaralo u ono temeljno ljudsko je događaj u autobusu. Sjedi baka pokraj unuke, mala beba i raspravlja sa suputnicima o životu i svemu, te jednom planu/incijativi u gradu koja bi mogla promijeniti nabolje život svima mladima i djeci, ali zahtjeva malo inkomodacije svih. I ona je protiv toga, točnije citat njene izjave je: Meni neće biti bolje, ja to neću doživjeti i ja sam protiv toga. A ja sam tada bila mlađa i zagriženija za pravdu pa je pitam: A njena unuka? i sva u radosti očekujem njen odgovor gdje će žestoko branit sreću svoje unuke, gledajući svijet kroz ružičaste naočale, dobijem ovo: Što to mene briga, ja neću biti živa kad ona navrši 15 godina da me to brine, neka ona sređuje za sebe i njeni roditelji.
5,5. Ljubav i rok trajanja iste
Došlo mi je da zaplačem. Malo, bespomoćno dijete, koje će jednog dana pogledati u baku i reći joj volim te a baka će odgovoriti i ja tebe volim, a prešutiti da ta ljubav ima rok trajanja. Da ima uvjete. da je sve samo ne čista i iskrena i neizmjerna. naprotiv, itekako se može izmjeriti, staviti na vagu i ocijeniti. Volim te, ali... štitit ću te, ali... poštovat ću te, ali....

ALI tamo gdje ne bi trebao biti, ALI gdje ne bi trebao postojati, nemoguć ALI koji postoji. Crna rupu u srcu ljudi koja upija sve dobro.

I da se vratim na početak;
Citat sa web stranice dnevnik.hr Tome u prilog ide i statistika - svaka treća odrasla osoba u Hrvatskoj pušač, a od posljedica pušenja godišnje umire devet tisuća ljudi.

9000 umire, od njih pola njihovi poznanici misle ili da su to zaslužili, ili da to nije zbog cigareta ili da se to neće njima desiti jer su TOLIKO drugačiji od njih. a druga polovica ima poznanike koji su odlučili prestati pušiti, i sad su ruglo među prijateljima, živim jer, ŠTO TO ONI SAD SEBI ZAMIŠLJAJU?

Ne prođe niti minuta, a da svaka pora i molekula mojeg tijela ne zavrišti od boli što dijeli DNK konfiguraciju sa bićem tako niskim, tako primitivnim, tako bezljudnim, tako bez srca i duše.

Ajmo ovako. Kad ne vježbam, debljam se, depresivna sam i jedem sve, od čokolade, kokica, grickalica, smokija smeće iza smeća, bez kontrole. Kad vježbam sretna sam , mogu kontrolirati prehranu i čak nisam gladna unatoč potrošenim kalorijama. Ali kad sam depresivna ne mogu se natjerati na vježbanje. I sad je još jedan problem isplivao na površinu. Ništa ne mogu učiniti dva puta, čak niti stvari za koje znam da djeluju. Tipa UN dijeta. Prvi put sam je provela bez problema, svih 90 dana i smršavila 18kg. I onda sam probala grožđanu dijetu i skinula 5kg. I onda ovu proteinsku i s njo je ošlo 4 kg. Naravno, sve se vratilo u onim fazama depresije, nevježbanja i jedenja smeća. Vježbala sam uz Tae bo dvde, Elektrine, pa neke plavuše kojoj ne znam ime, pa brazilian but dvd od beachbodija, pa onda nintendo wii fit, bigest loser, i sad zadnje Insanity i ne mogu se natjerati da ga opet upalim. Niti da opet jedem prema nekoj od ovih dijeta, a znam da djeluju. Opet imam 79,9kg. 15 kg viška. Sramotno.
Toliko robe koju opet ne mogu obući, nakon toliko godina patnje napokon sam se dovela u red i opet unazadila.
A stražnjica.... ne mogu shvatiti kako svi drugi i debeli i mršavi imaju okrugle stražnjice a moju čine dva kvadrata ili skoro paralelograma. Nosim sliku sa sobom da se natjeram na vježbanje i da ne jedem svašta, ali ne djeluje.
Evo sad, blagdan, skoro noć, a ja samo čentrun vidim ispred očiju. I idem se obuć i u dućan kupiti ga.

Nije bilo čentruna, pa su pale nektarine, još na akciji 8 kn pa sam se raspištoljila i uzela dva kila. Ako samo izdrže do sutra i za sutra.....

Created by Mike- Free Online Dairy


Pogodili su skoro u dan i sekundu. 9 godina bez akcije... sad još devet......
Hi hi

Kad sam išla provjeriti brojilo od vode za Srpanj uvidjela sam da je zgrada potrošila nerealno puno kubika vode. Uputila sam zahtjev stanarima da se izjasne, ali bez učinka. Danas sam opet išla provjeriti brojilo i opet isto, voda ide kao luda, 6 kubika u tri dana. Pa sam onako ljuta i živčana otišla kod svih susjeda da saznam odgovor, prvo se prvi naljutio jer je smatrao da njega optuživam jer sam kod njega došla prvo, a ja sam tad ošla kod slijedećeg i rekla da idem kod svih. Da bi mi nakon 4 minute svađanja ovaj drugi priznao da je imao još 3 člana u stanu (goste). Onda sam se ispričala prvome ako me krivo shvatio, ali da sam ja išla sa jednakim pismom svima da otkrijem kako je došlo do povećanja potrošnje jer nije korektno da plaćamo nečije rasipavanje ili kvar na cijevima. On kaže da je vidio te goste ali nije htio bit tužibaba. Podsjetila sam ih sve na dogovor da se svi članovi kućanstva i promjene prijave prije obračuna.

Dogovorili smo se da ćemo radi solidarnosti razvodniti račun na sve, a slijedeće misece svima računat jednog člana više da se nuliramo svi.

Ali se osjećam užasno. Provela sam sat vremena u prepiranju i objašnjavanju pa smirivanju situacije nepotrebno. Da je ovaj odma prijavio te goste ne bi ludila tražeći opravdanje za 23kub extra. Ne volim kontakte s ljudima koji nisu dio mog svijeta, pogotovo negativne kontakte.

Osjećam da se stvorio oblak lošesusjedskih odnosa kojeg sam ja inicirala. Prvi susjed i drugi su ljuti na mene. Valjda su htjeli da se svi skupa pravimo blesavi i plaćamo jedni drugima vodu. Ne valjda, nego su to i rekli. Pokušavam zaštiti sve jednako, a njima je samo do ignoriranja. Nemaju novca, ali radije bi platili više nego aktivirali sive vijuge jače. Pokušat se izvuć, pa ako uspije uspije.

Nekako mi se danas sve preklopilo. Gledam se i izgledam ko balon, vaga ošla preko 79, noge ko balvani, strije, potpuno sam bez komentara. Dva koraka naprijed, tri nazad. Izgubila sam volju za vježbanjem i nikako da je vratim. Konstantno sam umorna, psihički. Jedino na poslu zaboravim na brige i lipo mi prođe dan. I sad bi najradije radila. Samo da se smirim i zaboravim na sve.
Konstantno slušanje ovog pomaže donekle

Danas sam mislila upitat svog poslodavca povišicu. Prije te egzibicije išla sam vidjeti koliko ja u biti koštam svog poslodavca. I neugodno se iznenadila.

Da bi ja mogla imati plaću od 4800kn moramo zaraditi cirka 7032kn.

Da bi ja mogla imati plaću od 5800kn (magisterij struke, iskustvo, tri različita zanimanja) moramo zaraditi cirka 8497kn.

I ovo mi je poražavajuće. 2697kn extra moramo svi zaraditi da bi samo ja mogla dobiti svoju plaću, a država ove pare. Ako uzmemo u obzir da je minimalna plaća u RH trenutno oko 2814kn, ispada da moramo na moju plaću zaraditi još jednu plaću kako bi isplatili mene i državu.

Da, da, 1000kn od tog extra ide na moje mirovinsko koje baš vidim po Umirovljenicima baš im super dođe.

Gledala sam koliko mi se promijenila plaća od kad sam počela raditi, od 2006.

678kn primam više sad nego tad. To je povećanje od 113kn na godinu.

Od 2006. do sad sam stekla razna zvanja, vještine, obrazovanja itd itd. Za 113kn na godinu plus.

Kad vidim koliko će moja povišica u finalu koštati dođe mi da prestanem raditi i živim na grbači države. Ovako ja radim da bi još jednu plaću dala državi.

I ljuti me to. Zaslužujem povišicu, ali ne želim da svi skupa moramo patiti zbog toga.

Prošla sam sva tri testa inteligencije za liječnički, ispalo da sam iznadprosječna. I sad ni kune za roniti. Divecon koji ne može priuštiti da roni.

Danas sam se po prvi put u životu vozila na motoru, jer sam hitno morala negdje doć pa je to bio najbrži način.

Prestrašno!!

Nisam znala koliko je strašno biti na motoru. Svaka rupa na cesti kao da ću ispasti i skršit se. Držala sam se za one dvije ručke sa strane toliko jako da sam mislila da ću ih odlomiti. Defini8tivno iskustvo koje mi je otvorilo oči vezano za motoriste i feeling kad ti se približava auto 50km/h.