Neki aspekti mog života

77,5kg

Nagli pad težine? Kako? STRES!!

Danas sam prvi put vodila grupu ronilaca sama (na tečaju sam za Divecona). Kad mi je to sinoć instruktor rekao cijelu noć sam u sebi vrtila lokacije gdje ćemo roniti, što sve moram pratiti, što učiniti ako nisu dobro izbalansirani...

Išli smo na Tmaru, nju dobro poznam. Na zid i na podrtinu. Dva ronioca sam vodila, OWD.


Prošlo je super. Živi su .... ha ha ha ha. Ronjenje mi je OK, ali uvijek imam osijećaj da neću pronaći brod na povratku (da neću znati procjeniti gdje je). Prvi uron sam ga našla bez problema po dubini sidra. Drugi sam mjerila vrijeme, i po vremenu i brzini kojom sam išla trebao je biti tu negdje, a ja nikako da ga vidim. Prvo sam pomislila hoću li sumnjati u svoje ronjenje ili u svoj vid? I bila sam u pravu sumnjati u svoj vid. Nisam se micala sa mjesta i gledala malo bolje, fokusiranije okolo i ne mogu opisati kako ali jednostavno brod se pojavio 5 metara ispred na površini sam vidjela sjenu, a poslje i sidreni lanac. Ne znam kako ga nisam odmah vidjela, niti kako sam ga poslje lako vidjela. Htjela sam produžiti naprijed, ali nisam, znala sam da mora biti tu. Osjećala sam se dobro jer sam dobro pratila svoju brzinu mlataranja perajama i vratila se na polazišnu točku zarona.