|
|
| < | studeni, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
subota.. jedan toliko dosadan dan. jedan od onih kada mogu spavati do besvijesti, a ipak se budim od 7 nadalje. pa se tjeram na san. i sanjam.. prvo da zovem nekoga da me oshisha. (pa se budim) zatim da pada snijeg. (budim se) a onda da prerano dolazim na posao i odlazim do dobermana na kavu. u 11 se zaozbiljno budim.
palim kompjuter. ne odgovaram na poruke iz messengera.
pustam glazbu na liniji.
Glinenog Goluba sam srela sinoc. poljubio me poput kakvog izdajnika koji nije ni svjestan svoje prethodne izdaje. imao je sal kao i prosle godine u ovo doba. pogledao me pogledom za koji mi se ucinilo da kaze "vise nisi posljednja, predugo si i bila". zbunio se kod brojeva svoga raspolozenja, 4 od 5, ma ne - 4 od 10, pretpostavio je da cu shvatiti. ali nisam. zanimalo ga je kako sam ja, valjda prvi put otkako se znamo, a onda je zakljucio kako sam ista i to ga je zivciralo. napokon je zapamtio da volim pipse i to ga je ucinilo ponosnim. voli sebe. mozda i mene jos voli. ali ceka da se promijenim. da postanemo prijatelji.
na posao sam dosla prerano. otisla sam do dobermana. ali samo da usitnim 10 kuna. kavu sam odlucila popiti u redakciji. konobar je pokusao biti duhovit: "cekaj samo da uzmem skare". kiselo sam se nasmijesila, ali on ionako ne zna kako se inace smijesim.
redakcija je uvijek ista. opet se gleda utakmica. moja prva postaja je kuhinja i izvrsna kava iz automata. ili je samo meni tako prijala.. komentara nema puno i nisam nijedan obrisala. meni se ne da komentirati. citam price na cip-u. "prevara pocinje na kavi". izvrsno je odjednom sve otkako sam prosla slobostinu. sunce se spusta vec oko 3. dosadna subota prolazi i meni je drago sto sam na poslu.
ne posjedujem te rijeci koje bi opisale kako se trenutno osjecam.
zao mi je sto prolazi vikend. u neku ruku. u drugu opet ne.
ne volim crne zastave. tuzna sam.
"kao sorry, nekako sam prazan.."
- Je li to neki citat? - upitah ga.
- Dakako. Preostaju nam još samo citati. Jezik je sustav citata.
Jorge Luis Borges
Ono što ja najviše cijenim u životu je sposobnost da se sanja. U najtežim momentima i najzamršenijim situacijama ja sam imala sposobnost da sanjam o boljoj budućnosti.
Rigoberta Menchú, autobigorafija "Yo, Rigoberta Menchú"
..Hocu reci: kad nesto cinite, cinite to kako valja. Sevite se, pijte, budite trijezni, pusite, slusajte Jaretta, citajte Popovica, gonite se u bozju mater, sanjajte Jamajku - ALI NE BUDITE AMATERI.
ponocni boogie, edo popovic
Jednom je Ćale pokušao da mi objasni šta je mašta…
Sedeli smo na čamcu, nasred Dunavca, u onim starim, krutim kišnim kabanicama, riba nije htela ni da pipne, i ja sam, dosađujući se, postavljao milijon najgorih mogućih pitanja.
Bilo mi je sedam-osam godina, i mogao je da mi odgovara i sasvim jednostavno, ali za mog starog se stvarno može reći svašta, samo ne i to da je bio jednostavan…
Neke njegove primere shvatio sam tek pod stare dane, neke nisam još, i izgleda da i neću, ali priču o jednom naročitom Ćupu zapamtio sam zauvek.
Ili sam je se, možda, tek sad setio? Nema veze…
Ćale mi je, uglavnom, ispričao da na svetu postoje samo istina i laž. Stvarnost i snovi, još bolje. Istina je stvarnost, i tu nema šta da se priča, a laž su snovi…
Tu mi, verovatno, nešto nije bilo jasno, jer se sećam da mi je objašnjavao da su snovi samo male laži, a ne nešto drugo. Male leteće, najlepše laži. Snovi su anđeli laži…
Oni koji odaberu samo istinu, ili samo snove, znaju da od toga sreće nema. Dve osnovne životne kemikalije zato se uvek mešaju, ali to je već crna magija, i kap jednog u drugom često je premalo, a dve kapi često su previše. Malo ko nalazi meru, ali svi pokušavaju, i to je najvažnije.
A posebni, čarobni i nevidljivi ćup u kom se mućkaju istine i laži, stvarnost i snovi, naziva se ponekad i Mašta.
U tom Ćupu je štos…
Kad ono prestaje detinjstvo?
Kad ti neko prvi put na ulici kaže „Vi“? Kad zaplešeš na maturskom balu, kad položiš vozački, kad kupiš prvi kurton u apoteci? Ne zna se tačno…
Ja mislim da prestane, kad ostaneš bez Ćupa. Kad dozvoliš da ti ga uzmu, ili ga, ne znajući da ga koristiš, sam razbiješ…
Đorđe Balašević , ulomak iz romana Tri posleratna druga
Nitko ne zna zašto se tako lako varamo u ovakvim situacijama. Jedna mogućnost je zato što su se naši preci razvili u svijetu s vrlo malo ljudi. Naše skupine lovaca-sakupljača imale su po stotinjak ljudi i ne tako davno po genetskom mjerenju vremena, bilo je samo osamnaest tisuća ljudi na cijelom svijetu.
(...)
"QUAYLE PORUČUJE MURPHY BROWN: DROLJO JEDNA", tako je glasio naslov u "New York Daily News" kad je potpredsjednik okrivio televiziju za pad obiteljskih vrijednosti. Od Jerryja Springera do Ricki Lake, eter je zaista pun priča o etički dvojbenim slučajevima. Prije nego što brojčane podatke o nevjeri pripišemo slomu moralnosti koji potiče popularna kultura, pogledajmo kako stvari stoje s našim životinjskim prijateljima koji nisu pod utjecajem filmova i rock & rolla.
U nedostatku dijamantnih prstenova i ručnika s monogramima, nije uvijek moguće reći jesu li životinje "u braku", ali jasno je da većina životinja nikada ne stvara veze slične braku. Ljubav za jednu noć je pravilo. Monogamija je, naročito, među sisavcima rijetka.
Terry Burnham , Jay Phelan Zločesti geni
možda ću sutra umrijeti!...a na zemlji neće ostati nijedno stvorenje koje me je potpuno razumijelo. jedni me drže gorim, a drugi boljim nego što doista jesam...jedni će reći: bio je dobar dečko, a drugi - gadan čovjek. a i jedno i drugo bit će lažno. kad je tako, je li vrijedno živjeti? a ipak živiš - zbog radoznalosti: čekaš nešto novo...smiješno i dosadno!
ljermontov - junak naseg doba
Neka.
Mesa Selimovic, Dervis i smrt
Ako zbog nečeg vrijedi, život vrijedi zbog viškova, zbog onoga bez čega se sasvim lijepo može.
Dževad Karahasan: Šahrijarov prsten
Condor i Tvrki su se dogodili sasvim slucajno.
doduse, Tvrki tocno tjedan dana prije Condora, sto samo dokazuje koliko su utorci bitni i koliko se stvari mogu promijeniti u samo tjedan dana.
Tvrki je poseban.
nije nas previse fascinirao samom pojavom, iako lik koji nosi kapuljacu preko sakoa svakako mora imati "nesto". Merry je otkrila to nesto, pa smo ga i mi trebale upoznati. taj covjek razveseljava. mozes pricati s njim. pametan. svira (jer to je vazno :)). zanimljiv. a najvaznije od svega, ono kako utjece na Merry. ono sto je ona s njim je nesto potpuno novo, zracenje pozitivnim, zaraza osmijehom, smijesna ludost, ma jedno skroz novo isijavanje mladenastvom, samo sto je i dalje smotana i puno razmislja, ali i to je slatko... a Tvrki je osoba koja podigne obrve u znak naklonosti kad zagrli Merry. dakle, njih dvoje su definitivno dobili zeleno svjetlo od nas!
A Condor je birtija.
Ali BAS NASA birtija.
Condor je birtija u kojoj se skuplja malo zena, prostor je malen, kava je 6 kuna, pivo 10, a uz svaku narucenu kavu dobijes i cedevitu. cudno onda kako ne dolazi vise zena. da, to je jedno od onih mjesta u kojima se ne osjecas kao luzer ako dodjes sam. na zidovima su objeseni grbovi, jukebox ne trazi kintu ali ima feller pa cesto pusti stari Magazin, gosti su stari ali s profinjenim ukusom - piju crno vino iz case s visokim grlom i pustaju Indexe i Natali Dizdar i cak imaju simpatican smisao za humor. jos kad Tin spusti rolete do pola, ma prava kucna intimna atmosfera.
Tin je legenda od konobara.
On je gazda od 25 godina koji je ozenio Vukovarku i napravio djecu od 7 i 5 godina. uvijek ce srdacno pozdravit bez obzira dosao prije ili poslije nas. podijelit ce sa svima nama to sto ide produziti osobnu i putovnicu, pitat ce nas za savjete kod boljke uha, nagovarati nas da mu sprzimo Zonu Zamfirovu i dati cedevitu svakome u zamjenu za cokoladicu. motat ce se okolo nestrpljivo iako ce mu lice ostati u istoj blagoj pozi koja ne odaje nikakvu nervozu. otvarat ce i zatvarati vrata taman toliko koliko treba da se prozraci taj prostor nase birtije. saptat ce u nasem smjeru recenice tipa "ubit cu se" ili "tko su ti ljudi". objasnjavat ce Plavom kako treba "kuhat'" cedevitu kad bude radio. ma sve u svemu, Tin ce biti divan i imat ce ruzne cipele.
Niksa je cupav, lud, kovrcav i ima curu. :)
Plavi je presladak. sav je poderan s martama na nogama. ima dalmatinski naglasak jer je negdje od Omisa, pijan je i u stanju je sjediti 5 sati u Condoru. ima 21 godinu. igra igre na automatu s Niksom. od subote pocinje i raditi u birtiji, pa je malo zbunjen. gleda teletekst jer se vjerojatno kladi. nema curu. :)
Maslacak sam, vjetar me nosi, ima me u tvojoj kosi..(Katja, naravno!) u izvedbi Vuce, nazalost :)
a ljudi su se osuli.
ostale su 4 boje - crvena, zuta, zelena i narandzasta.
Zelena, ljubavi, jos te samo moramo voditi u Condor i moras upoznati Tvrkija.
ja sam samo malo povrijedjena. ali ne vrijedi, nije ni prvi ni zadnji put.
..people always leave..
