Sretan & zaljubljen
31.08.2006., četvrtak
"How Deep Is Your Love", Bee Gees
 And when you rise in the morning sun I feel you touch me in the pouring rain And the moment that you wonder far From me I wanna feel you in my arms again When you come to me on a summer breeze Keep me warm in your love then you softly leave. And it's me you need to show How deep is your love? How deep is your love? I really need to learn 'Cause we're living in a world of fools Breaking us down when they all should let us be. We belong to you and me. I believe in you. you know the door to my barest soul. You're the light in my deepest darkest hour. you're my saviour when I fall. And you may not think that I care for you When you know dawn inside that I really do And it's me you need to show How deep is your love is your love? How deep is your love? I really need to learn 'Cause we're living in a world of fools Breaking us down when they all should let us be. We belong to you and me la la la . . . How deep is your love how deep is your love? I really mean to learn 'Cause we're living in a world of fools Breaking us down when they all should let us be. We belong to you and me How deep is your love is your love Lijep i sunčan dan svima! Meni ga je takvog već neko zaželio dok ovo pišem. I prija. |
30.08.2006., srijeda
Doživotna kazna
"Haško tužiteljstvo zatražilo doživotni zatvor za KrajišnikaHaško tužiteljstvo zatražilo je u završnim riječima kaznu doživotnog zatvora za bivšeg predsjednika Skupštine bosanskih Srba Momčila Krajišnika, optuženog za genocid i ratne zločine u BiH 90-ih, javile su u srijedu agencije. "Svaka tačka optužnice pojedinačno, ukoliko je sud potvrdi, zaslužuje najvišu moguću kaznu", rekao je tužitelj Alan Tieger. Po njemu, težina zločina i pomanjkanje olakotnih okolnosti znače da bi Krajišnika trebalo osuditi na kaznu doživotnog zatvora, prenijela je Hina. Haški tužitelji u završnim su ga riječima opisali kao člana najužeg kruga vodstva bosanskih Srba, koje je osmislilo kampanju progona i ubijanja muslimanskog i hrvatskog stanovništva u BiH radi stvaranja etnički čiste srpske države na teritoriju BiH. Suđenje Krajišniku započelo je u februaru 2004. godine. FENA 30/08/2006" E sada, bez imalo želje da zalazim u opravdanost zahtjeva ili ne, vjerujem da je tužilaštvo do sada sa svoje strane dokazalo dovoljno, ali ono što me je u momentu streslo je veličina kazne. Ok, ne veličina kazne. Nego kazna koja je zatražena – DOŽIVOTNA! Ne 30, ne 40 , ne 50 godina… DOŽIVOTNA! Na jednu stranu pravda, na drugu stranu nečija nedjela ali…. Doživotna? Ima li mjesta igdje humanosti? Makar se ona manifestovala prividnom humanošću. Uvijek iznova mi počne odzvanjati ta riječ kadgod je čujem u ovom kontekstu. Doživotna! To nije kazna, to je životna presuda. Jer, čak i kad imas 60 godina i dobijes kaznu od 45 godina ti možeš da se nadaš, utopijski ali je ljudski da se nadaš. Ali doživotna? To je oduzimanje onog posljednjeg – nade u nečije pokajanje. Čak možda i kod onog najgoreg zločinca. Jer, čemu kajanje ako nećeš imati priliku da to dokažeš? Puno mi se misli vrti glavom, pokušavam da poredam „prioritete“ u kaznama, da shvatim za šta sam više – kaznu od 50 godina ili doživotnu? Ili je možda u tim situacijama najhumanija smrtna? Ali onda se javlja toliko drugih pitanja, pitanja religije i prirode. Puh, a gdje je religija i prirodnost kada se zatvori neko na toliko godina, kada se isključi svaki smisao postojanja nekoga, kada porodica i društvo nema apsolutno ništa od njega, jedino patnju? Stvara li društvo samim tim dodatnu generaciju isfrustriranih ljudi, ljudi koji su očajni na sistem jer imaju nekoga ko postoji dovoljno toliko da ne mogu nastaviti dalje, a opet kao i da ne postoji? Komplikovano….. dugogodišnja… ili doživotna… ili smrtna kazna… Update nakon par komentara: tema mog razmišljanja nije gore imenovani stanovnik Den Haaga, vijest sa njegovog suđenja je samo bila pokretač za pisanje. Jednostavno me ponukalo da napišem post o tematici odnosa "višegodišnja kazna - doživotna robija - smrtna?". Hvala ljudi :) |
29.08.2006., utorak
Za ili protiv? Ili potpuno svejedno?
  Nisam ni sam siguran kako početi datu temu. Malo su mi misli pomiješane, za - protiv. Možda je najbolje da prepustim svakome da na osnovu slika skonta šta je misao koja mi se uvrtila zadnjih dana u glavu. Roditeljstvo gdje su oba roditelja istog (s)pola. Odakle uopšte ovo kao okupacija? U subotu sam imao dogovor u gradu i kako sam po svom običaju ranije krenuo iz stana odlučio sam prošetati par stanica umjesto da ulazim u zagušljivi gradski prevoz. I tako, prolazeći primjetih nešto što bi možda bilo uobičajeno. Dva muškarca sjedila su na obližnjoj klupi, ispred jednog su stojala dječija kolica dok je klinka od nekih 2 godine nestašno pokušavala da trči po travnjaku. Njih dvojica su je samo posmatrali. U jednom trenutku su se okrenuli jedan prema drugome, osmijeh, ni riječi, i nastavili da prate klinku. Produžio sam dalje, ali mi je slika ostala u glavi. Slika sretnih ljudi. Moguće da sve to nema apsolutne veze sa onim što se meni kasnije vrtilo po glavi, ali eto, bilo je pokretač. Imaju li ljudi koji žive u vezi sa partnerima istog (s)pola pravo da imaju djecu? Da budem iskren, nisam baš ubijeđen u tezu da je to ok. Na jednu stranu sloboda da svako bira skim će živjeti, ali je sa svim nešto drugo odlučivati o sudbini treće osobe, u ovom slučaju ta treća osoba je dijete. Neki će reći da je najbitnija ljubav koju dijete dobija, da ima funkcionalnu porodice u kojoj ima dvije osobe koje brinu o njemu etc etc. Da, sve je to u nekoj mjeri tačno. Dijete dobija ljubav. Ali se postavlja pitanje šta će biti kada ono dođe u godine kada postaje svjesno svoje okoline, razlike u porodicama, mame i tate kao dijela porodice. Jedan dio djece će vjerovatno se kao mala privići i spoznati da je njegova porodica na neki način drugačija. I ta djeca nisu problem. Ali šta je sa onima koji se neće moći pomiriti sa zadirkivanjem okoline? Sa djecom koja će radi toga nositi izvjesne traume i dolaziti u sukob sa istim tim roditeljima? Hoće li onda ljubav prerasti u mržnju? Pada li tada u vodu ono razmišljanje da je najbitnije da je dijete sretno? Ne znam, nisam siguran koji je moj stav na cijelu ovu temu. Mislim da sam u suštini više protiv nego za. Zbog djeteta. Jer, koliko god nešto izgledalo idealno – ništa nije vječno. I ako već dijete treba da živi u nekoj porodici onda mu treba pokušati barem od početka stvoriti uslove koji će mu donekle olakšati život. Roditeljstvo ispospolnih partnera mislim da tome pak neće doprinijeti. Već u startu mu se stavlja određena vjerovatnoća da bude obilježen kroz cijeli život. Da li će se ono znati nositi stim? Vaše mišljenje? |
28.08.2006., ponedjeljak
4/4 samoće
"Pitaju me čija sam, čija sam, šta ih briga, tvoja sam, šta ih briga tvoja sam! Prilaze mi svaki, svaki dan, ja im kažem tvoja sam, ja im kažem tvoja sam! Tebe želim noć i dan, noć i dan, pa im kažem tvoja sam EJ MOJA LJUBAVI, EJ MOJA RADOSTI , SAMO VOLI ME, NIKOM NEDAJ ME!" Eh, žestoki južnjački narodnjak i melos, ali zna Usnija šta pjeva! Dušu dira. (download pjesme) |
27.08.2006., nedjelja
3/4 samoće
Sinoć sam čitao interesantan post kod the one who never sleeps o ljubavi. Ono što sam napisao tamo kao komentar stavit ću sada ovdje u nastavku, a pitanje je bilo šta je to ljubav?!Ljubav je kada živiš svoj svakodnevni život, a osjetiš da ti fali dio tebe, da osoba koju najviše voliš u životu nije u svakom tom trenutku pored tebe. I tada osjetiš bol. To je ljubav. Istinska. Cijelo popodne mi se ta neka definicja ljubavi vrtila u glavi i nisam siguran da li sam u pravu... Da li zaista ljubav i bol imaju toliko zajedničkog? Ili su one sestre pratilje samo kada nam taj neko fali, služi li tada bol kao pozitivni pokazatelj koliko nam je do nekoga stalo? Nestane li ta bol onda kada smo zajedno? Ili samo ustupi mjesto nekoj drugoj boli, nekom drugom nemiru? Zato vas evo pitam: šta je po vama ljubav i koja je njena definicija? Biće interesantno vidjeti kakva će različita gledišta dati zaljubljeni i nezaljubljeni. I neka na vas ne utiču pisanja predhodnika. |
26.08.2006., subota
2/4 samoće
  Scena je slijedeća: sjedim u autobusu i truckam se na putu do prijatelja. Poluprazan autobus i ja se zagledam u tačku kroz prozor ne registrirajući šta u suštini prolazi, sve to već znam napamet. Jednostavno nisam tu. Pi-pi, pi-pi...Trgnem se iz razmišljanja. Nekome iza mene zvoni mobitel. Ignorišem, ali u situacijama kada pokušavaš nešto da ignorišeš to ti se upravo tada prosto gravira u mozak! "...u autobusu sam... hajd zovem te kad izađem... baš hitno.... šta ne znaš... aha... jesi li već stavio..."  "...e sad taj širi dio prebaci preko užeg... pa okolo jednom... pa dopola još jednom... pa... pa jednom odozgo zavučeš..." Ok, tu sam već razmišljao da se okrenem i bacim pogled na vlasnicu tog mladolikog ženskog glasa. Jednostavno mi to šifrovano "objašnjavanje" nije bilo nimalo jasno. Ali tada dođe prosvjetljujuća informacija: "... i onda povučeš taj širi dio da zategneš čvor..." Eureka! Kravata! Dalje nisam ni pratio šta govori. U mom mozgu se odvijao razgovor još jednom kao na traci, iznova, širi dio, uži dio, prebaciš... U glavi slika pokreta. Mala definitivno zna kako se to radi! Zna vezati kravatu! A sa druge strane? Sa druge strane je bio predstavnik jačeg pola, vjerovatno jedan od onih koji insistira na muško-ženskim podjelama... ali kad dođe do kravate... U svakom slučaju, došao sam kući i uzeo malo da progooglam i vidim kako se to zaista veže čvor na kravati. Otkrih pri tome da postoji milion i jedan način, od špiserskih preko šminkerskih do brzopoteznih "samo da imam svezanu kravatu" čvorova. I eto, dragi vi koji nekad u životu stavite i to stezalo oko vrata - uzmite i naučite jedan od načina vezanja, da nebi imali priliku da ponovo slušamo usmene upute za vezanje istih. Na kraju se ja samo jedno pitam - ako zanemarimo potrebu za ljubavlju jesmo li mi zaista "osuđeni" da uvijek budemo u paru jer, očigledno, za neke stvari jednostavno ne možemo da budemo sami, treba nam ako ništa iz praktičnih razloga taj neko drugi, taj drugi par ruku?! Ah ta kravata!   p.s. Na polovini sam vremena... |
25.08.2006., petak
1/4 samoće
Da, eto, prošao je prvi od 4 dana koliko se nas dvoje nećemo vidjeti. O čemu je riječ? Pa, obaveze na poslu su nas dovele do toga da se na žalost nećemo moći vidjeti ogromnih 4 dana! Zašto ogronih? Pa kako drugačije označiti vrijeme koje prevazilazi uobičajeno neko neviđanje od maksimalno 2 dana, a pri tome se i kod takvih "kratkotrajnih" neviđanja počnu javljati prvi simptomi neuračunljivosti  Sorry, pokušaj da sam sebe nasmijem, nije uspio. Nebitno. Idemo dalje.Suština je eto da je prošao prvi dan. OK sam. Svakako imam nekih obaveza oko fakulteta, dobro je krenulo. Izlazio sam i sa društvom. Došao kući smiren. Prividno smiren. Jer, ne mogu biti smiren dok ne čujem taj glas, dok ne vidim to drago lice... Ali eto, došla je poruka. Ponekad tako volim tu novu-staru tehnologiju!"Pile volim te" Volim i ja tebe! p.s. Upravo me pucaju sa radija stihovi refrena "... kako mi nedostaješ da li znaš... tvoje lice, dodiri baš sve... kako mi nedostaješ... moje najdraže..." Baš splet okolnosti zna da piše priče. Idemo dalje! |
24.08.2006., četvrtak
Dobro jutro želim svima...
|
... sa jednom prelijepom baladom... Uživajte...  "Kiss From A Rose" There used to be a greying tower alone on the sea. You became the light on the dark side of me. Love remained a drug that's the high and not the pill. But did you know, That when it snows, My eyes become large and The light that you shine can be seen. Baby, I compare you to a kiss from a rose on the grey. Ooh, The more I get of you, Stranger it feels, yeah. And now that your rose is in bloom. A light hits the gloom on the grave. There is so much a man can tell you, So much he can say. You remain, My power, my pleasure, my pain, baby To me you're like a growing addiction that I can't deny. Won't you tell me is that healthy, baby? But did you know, That when it snows, My eyes become large and the light that you shine can be seen. Baby, I compare you to a kiss from a rose on the grey. Ooh, the more I get of you Stranger it feels, yeah Now that your rose is in bloom. A light hits the gloom on the grave, I've been kissed by a rose on the grave, I've been kissed by a rose I've been kissed by a rose on the grave, ...And if I should fall along the way I've been kissed by a rose ...been kissed by a rose on the grave. There is so much a man can tell you, So much he can say. You remain My power, my pleasure, my pain. To me you're like a growing addiction that I can't deny, yeah Won't you tell me is that healthy, baby. But did you know, That when it snows, My eyes become large and the light that you shine can be seen. Baby, I compare you to a kiss from a rose on the grey. Ooh, the more I get of you Stranger it feels, yeah Now that your rose is in bloom, A light hits the gloom on the grave. Yes I compare you to a kiss from a rose on the grey Ooh, the more I get of you Stranger it feels, yeah And now that your rose is in bloom A light hits the gloom on the grave Now that your rose is in bloom, A light hits the gloom on the grave.  |
22.08.2006., utorak
Kako reći...
|
... Volim te na milion i jednom mogućem jeziku? Zadnjih dana sam dosta okružen sa svim mogućim nacijama i jezicima (leksičkim, ne mesnatim) , naglascima od kojih se čovjek samo zapita iz kojeg ugla svijeta su sad pa ovi? Još malo pa ću se u rodnom gradu osjećati ko apsolutni sranac. Barem dok ne prođe trenutna frka i ponovo se u svakodnevnicu ne uvuče... svakodnevnica. A do tada pored svega uživam u pogledu na ovakvo što, na svakom koraku i u svakom mogućem obliku  Pri tome se sreću sve moguće i nemoguće kombinacije, od mješovitih (muško & žensko) do nemješovitih brakova, preko jednobojnih i šarenih parova (black & white) do međukontinentalinih ljubavi ("I am from Japan" & "I am from France"). Sve u svemu - ljubav na sve strane, u ušima vam stalno šuška hemija izgovorena na nekom od jezika, ništa ne rasaznaješ, ali osjetiš. Poruku znaš. E sad, da mi nebi imali isti taj problem ja vam poklanjam jedan vodič kroz brzo učenje te čarobne izjave na nekoliko poznatih i manje poznatih jezika. Tako će te barem znati kad vam neko kaže najbitniju poruku života. Ili je vi budete poželjeli nekome reći. Pa da krenemo: Albanski: Të Dua Armenski: Yes Kezi Seeroom yem Bugarski: Obicham te! Katalonski: T'estimo Češki: Miluji te Danski: Jeg elsker dig Holandski: Ik hou van jou Engleski: I Love You Estonski: Mina armastan sind Finski: Minä rakastan sinua Francuski: Je t'aime Njemački: Ich liebe Dich Grčki: S' agapo Hebrejski: Ani ohev otcha [muškarac ženi] Ani ohevet otcha [žena muškarcu] Irski: Taim i' ngra leat Islandski: Hu Guiya Italijanski: Ti amo Kurdski: Ez te hezdikhem Latinski: Te amo Luksemburški: Ech hun dëch gäer Makedonski: Te sakam Malejziski: Saya cintamu! Malteški: Inhobbok Mandarinski: Wo ai ni! Maorski (New Zealand): kia hoahai Mohawk: Konoronhkwa Norveški: Jeg elsker de Papiamento (Aruba): Mi Ta Stimabo Patois (Jamaica): Mi luv yuh Poljski: Kocham Ciebie Portugalski: Eu te amo Rumunski: Te iu besc Slovački: L'ubim t'a Slovenački: Ljubim te Španski: Te amo Švedski: Jag älskar dig Švajcarsko-njemački: i liäbä di Tahićanski: Ua Here Vau Ia Oe Turski: Seni seviyorum Tirolski (Tyrol, Austria): I liab Di Ukrajinski: Ja vas kokhaju Jidiš: Ich libe dich U slučaju da vam ponestane neka od mogućih jezičkih varijanti onda pokušajte na što bezbolniji način da dođete u sličnu poziciju kao par na gornjoj slici. Do tada će vaša druga polovina već da skonta šta joj želite da kažete! p.s. Kasnije ipak pitajte kako se na njenom / njegovom jeziku sve ovo kaže, naučite je / ga našem lijepom VOLIM TE, a meni javite da proširim listu. Možda nekome još zatreba. I za kraj kažem i ja jedno veliko VOLIM TE! |
21.08.2006., ponedjeljak
"Šta će mi život bez tebe, dragi..."
|
Večeras sam nakon dugo dugo vremena čuo ovu pjesmu i jednostavno sam je poželio podijeliti sa vama. Uživajte, a možda vas i same podsjeti na neke lijepe trenutke i ljoš ljepše i draže osobe.  Šta će mi život bez tebe dragi Kad drugu ljubav ne želim da imam Sanjam te, sanjam skoro svake noći Samo si ti u srcu mom Sanjam te, sanjam skoro svake noći Samo si ti u srcu mom Noćas mi srce pati Noćas me duša boli Teško je kad se voli Kad ostaneš sam Jesen je tužna već odavno došla Uzalud čekam, uzalud se nadam O majko moja, koliko ga volim Samo je on u srcu mom O majko moja, koliko ga volim Samo je on u srcu mom Noćas mi srce pati Noćas me dusa boli Teško je kad se voli Kad ostaneš sam. |
20.08.2006., nedjelja
Tražim li ja zaista previše?
Morao sam da ustanem iz kreveta i napišem ovo. Zaista se pitam tražim li ja toliko puno? Zar nisam toliko zavrijedio da neko nekad napravi neku sitnicu, u trenutcima kada vidi da nešto nije uredu? Sve što se sinoće dešavalo manje više je poznato, pisao sam u ranijem postu. Po povratku iz grada čuli smo se kratko, a kako smo oboje bili isuviše umorni nismo ni pričali o tome šta mi se dešavalo. Ja sam zbog toga sjeo i napisao post, pustio da iz mene izađe barem malo onoga što me mučilo. Na kraju sam pred spavanje voljenoj osobi poslao samo SMS sa molbom da danas prije radnih obaveza izdvoji samo 2 minute i pročita blog. I tako, prošao je cijeli dan, nikakve reakcije na moje pisanje nije bilo. Ni komentara ni poziva, ni SMS, ni maila, ništa. Na kraju sam pomislio da ili poruka nije stigla ili post nije pročitan. Sve do maloprije kada sam saznao da je sve to učinjeno. Ali jednostavno nije bilo reakcije. E sad se ja pitam: šta neko treba da uradi, napiše da bi druga strana osjetila da nešto nije uredu? Na moje reagovanje dobijem odgovor da ne trebam unaprijed da donosim (pogrešan) zaključak. Koji je to zaključak pogrešan zaključak? I kakav ja zaključak treba da izvučem iz svega toga? Ne znam, ne razumijem. I žao mi je, ali ovaj put ZAISTA nije do mene. Samo minut vremena je trebalo da se nekome javi, kaže lijepa riječ, malo ohrabrenja, razumijevanja. Samo minut. Je li to nešto previše? Laku noc. |
19.08.2006., subota
Tuš!
Da, tuš! Hladan tuš! Leden! Nevoljko buđenje iz uspavane realnosti, realnosti koja se do tog trenutka činila koliko toliko podnošljiva. U momentu je nestao osmijeh.Večeras sam vidio na istom mjestu nakon godinu dana ponovo svoju prvu veliku ljubav. Ako se i može nazvati ljubav. Jeste bila sa moje strane. Ali je na tome i ostalo. Jer niko to nije znao. Samo ja. I nije problem bio u tome što osjećaš nečije prisustvo udaljeno samo nekoliko metara od sebe, nisu problem bila ni sjećanja na prošla osjećanja. To je prošlost. Pohranjena je u riznici sjećanja, prošlost koja je uvijek slatko bolna u momentima kada imamo novu sreću koja okupira naša čula, a tako sumorna i istinski bolna kada smo sami u životu. Ovaj put sam imao sreće, nisam sam. Barem je to otvaranje riznice prošlo bezbolno. Ali ne i nastavak. Više nije bilo povratka na staro, isuviše je voda prodrla, isuviše uzburkala sve u meni. Zaćutao sam, nestalo je osmijeha i samo sam želio da nestanem. Da ne postojim. Gušila me sreća drugih ljudi. Previše sreće. Previše smijeha. Previše svega. A ja sam želio tako malo. Relativno malo. Samo taj jedan zagrljaj, osjetiti taj umirujući miris vrata, tople prste na svojim leđima i poznato dizanje i spuštanje prsa dok privijeno na njima pokušavam uhvatiti ritam srca koje je unutra. I stopiti se stim ritmom. Postati jedan otkucaj. Mislim da nikada u životu nisam u javnosti imao tako bolan osjećaj praznine pored sebe. I taj me osjećaj ne prolazi. Moram prespavati. Pustiti da voda izađe iz mene. Nedostaješ mi. Previše da bi bilo podnošljivo.  |
18.08.2006., petak
Dunje mi mirišu?
|
Ili mi previše hormona kola krvotokom ili se meni zaista pričinjavao danas miris dunja? Prije će biti slučaj da ja isuviše mislim na nekoga pa i svaki miris podsjeća na nešto zajedničko. U svakom slučaju slijedi nastavak posvećen voljenoj osobi   Žute dunje Voljelo se dvoje mladih šest mjeseci i godinu. Kad su htjeli da se uzmu, dušmani im ne dadoše. Razbolje se l'jepa Fatma, jedinica u majke, poželjela žute dunje, žute dunje iz Stambola. Ode dragi da donese žute dunje carigradske, al' ga nema tri godine, nit' se javlja, niti dolazi. Dođe dragi sa dunjama, nađe Fatmu na nosilima: "Dv'jesto dajem, spustite je, tristo dajem, otkrijte je, da još jednom Fatmu ljubim ja!" |
17.08.2006., četvrtak
Prođe i tih 24h... rješenje je tu!
Pa evo da i odgovorim na sinoć postavljeno nenagradno pitanje.Prvo, odakle uopšte ideja za tako što. Dok sam se vraćao kući ispred zgrade primjetih da se „stepen osvjetljenosti“ oko mene naglo smanji. Skontam da se iz nekog razloga ulična rasvjeta iznad mene ugasila i ne razmišljajući podignem pogled. Refleksno. U tom trenutku sijalica ponovo proradi i ja spustih pogled. Aha. Kasno. Već sam imao na tren osjećaj apsolutnog crnila i samo zagasito narandžastu fleku pred očima. Ništa strašno, za sekundu se vrati sve na normalu i ja nastavih dalje do ulaza. Ali taj djelić sekunde je bio dovoljan da me podsjeti na najljepši osjećaj u mom životu. I da nebi bilo samo puko pričanje ja skontam malo lucidan način da pokrenem datu priču. Nadam se da ovo što ću sada napisati neće neki shvatiti kao previše lično. Vjerujem da su mnogi i sami to doživjeli pa će onda i da shvate. A onima koji nisu mogu samo da poželim da to što prije iskuse i onda lakše razumiju. April. Ja sa svojom voljenom osobom. Trenutak nježnosti , tišina i polumrak sobe. Samo nas zagrljaj i poljubac vežu, ništa više. Ali poljubac koji traje. Poljubac koji se osjeća. Kao što se osjeća i težina tijela na sebi. Slatka težina. Ne znam koliko je trajao taj poljubac, ne sjećam se ni izraza lica ispred mene jer su oči bile zatvorene, ali onog trena kad su se usne razdvojile, kada sam kratkim udisajem udahnuo zrak prožeo me je osjećaj koji i danas pamtim. U tom trenutku mrak pred mojim očima je samo bljesnuo. Zatreperilo kao zvijezda. I ponovo je zavlada poznata tama. Vjerovatno bi tako sijevnulo i kad vas udari zvijezda, kometa. Sve je isuviše brzo da bi se pripremili na to, isuviše kratko da bi cijeli osjećaj razložili na etape, ali dovoljno dugo i jako da vi, vaše tijelo i um taj osjećaj nikad ne zaboravite. Sjećam se da sam otvorio oči. U polumraku ugledao to dobro poznato ozareno lice i oči iz kojih izvire sve ono na čemu se temelji ovaj svijet – ljubav, iskrenost i dobrota. Ponovo zagrljaj i moj nesiguran glas, šapat „Vidio sam zvijezde“. Smijeh. Onaj slatki što ozvanja ušima dok sam ja pokušavao da shvatim šta se desilo. Ustali smo i svako nastavio sa svojim prekinutim obavezama, poslom. Sve je bilo kao par minuta prije. Barem površno. Površno je sam ja u tih par trenutaka stekao osjećaj, iskustvo koje ću uvijek nositi u sebi. Buđenje! Nema maštanja previše! Vjerujte – ne može se ništa ciljano učiniti da se to iznova doživi. Naivno sam pokušavao, ostalo je na tom jednom putu. Jednom, ali vrijednom! Hvala Ti! |
16.08.2006., srijeda
Za vlasnika 100. komentara
|
Pitanje: WOOOW! JA STOTI! WAAAA... sad kako potrošiti pitanje.. hmmm... pa sad sam baš nešto bez ideje... hmm... "Koje ti je najbolji film koji si pogledao, mislim... koji ti je film postao životni film da si se u njemu prepoznao ?" (nitty 16.08.2006. 19:10) Odgovor: Playing by Heart  Ovo nije film za kojeg mogu reći da ima neku univerzalnu filozofiju , nema tu ni neke tematike da ćeš za 50 godina reći da je kultni , definitivno nije "Prohujalo s vihorom" ni "Sjaj u travi", ali ima nešto u sebi što me uvijek iznova i iznova privuče da ga ponovo gledam. I ima ta dva fantastična glumca koji su odlumili dva izvanredna lika, dvije suprotnosti koje su se od prvog trenutka magično privukle. Nerazumljivo privukle. I postoji strašna istina, igra sudbine. Ali i ljubav! Upravo zahvaljujući njoj prevazilaze i taj svoj "životni" hendikep koji im je nametnula sudbina. I dok ovo pišem shvatam da ovaj film ima dosta sličnosti sa već spomenutom knjigom "11 minuta" i ljubavnim plesom. Pročitati i pogledati. Zahvalan sam i voljenoj osobi koja je tu magičnu knjigu donijela u moj život. I na papiru i u stvarnosti. |
Drvce, drvce reci mi, sa kojeg sam ja otpao?
|
Potražite svoj datum rođenja i vidite koje ste drvo... a onda pročitajte opis. Možda šta i pogodi. U svakom slučaju javite koliko ste našli sebe u svemu ili osobe koje dobro poznajete. Možda i dođemo do nekog zajedničkog zaključka o (ne)pouzdanosti svega ovoga. Jan 01 - Jan 11 - Jelka Jan 12 - Jan 24 - Brijest Jan 25 - Feb 03 - Platan Feb 04 - Feb 08 - Topola Feb 09 - Feb 18 - Smreka Feb 19 - Feb 28 - Bor Mar 01 - Mar 10 – Žalosna vrba Mar 11 - Mar 20 - Limun Mar 21 - Hrast Mar 22 - Mar 31 - Lješnik Apr 01 - Apr 10 - Mušmula Apr 11 - Apr 20 - Javor Apr 21 - Apr 30 - Orah May 01 - May 14 - Topola May 15 - May 24 - Kesten May 25 - Jun 03 - Jasen Jun 04 - Jun 13 - Žbun Jun 14 - Jun 23 - Smokva Jun 24 - Breza Jun 25 - Jul 04 – Jabuka Jul 05 - Jul 14 - Jelka Jul 15 - Jul 25 - Brijest Jul 26 - Aug 04 - Platan Aug 05 - Aug 13 - Topola Aug 14 - Aug 23 - Smreka Aug 24 - Sep 02 - Bor Sep 03 - Sep 12 – Žalosna vrba Sep 13 - Sep 22 - Limun Sep 23 - Maslina Sep 24 - Oct 03 - Lješnik Oct 04 - Oct 13 - Mušmula Oct 14 - Oct 23 - Javor Oct 24 - Nov 11 - Orah Nov 12 - Nov 21 - Kesten Nov 22 - Dec 01 - Jasen Dec 02 - Dec 11 - Žbun Dec 12 - Dec 21 - Smokva Dec 22 - Bukva Dec 23 - Dec 31 - Jabuka Jabuka (Ljubav) – obicno vitki, karizmatični, dopadljivi i atraktivni, prijatne spoljašnosti, rado flertuju, avanturisti, čulni, uvijek zaljubljeni, hoće da vole i da budu voljeni, vijerni, nježni, veoma širokogrudi, talenti za nauku, žive za danas, bezbrižni filozofi sa snagom dobrog izlaganja. Jasen (Ambicija) – neobično atraktivni, raduju se životu, impulsivni, poželjni, ne mare za kritiku, ambiciozni, inteligentni, talentovani, vole da se igraju sa sudbinom, mogu biti egoisti, veoma pouzdani, vijerni ljubavnici, ponekad im mozak vlada nad srcem, ali veze shvataju vrlo ozbiljno. Bukva (Kreativnost) – imaju izraženo dobar ukus, zabrinuti oko svog izgleda, materijalisti, dobro organizuju život i karijeru, ekonomični, dobre vođe, ne preduzimaju nepotrebne rizike, vispreni, veličanstveni životni partneri, veoma vode računa da ostanu fit (dijete, sport, itd.) Breza (Inspiracija) – raduju se životu, atratktivni, elegantni, ljubazni, zadovoljni, ne vole ništa što je pretjerano, ne podnose vulgarnost, vole život u prirodi i miru, nisu pretjerano strastveni, prilično uobraženi, nedovoljno ambiciozni, umiju da naprave mirnu, zadovoljnu atmosferu. Smreka (Sigurnost) – obično jako lijepi, umiju da se udese, vole luksuz, dobrog zdravlja, absolutno nisu stidljivi, pokazuju tendenciju da gledaju na druge sa visine, samouvjereni , odlučni, nestrpljivi, vole da utiču na druge, mnogo talenata, zdravo optimistični, čekaju pravu ljubav, sposobni da donose brze odluke. Kesten (Iskrenost) – izrazito lijepi, ne vole pritisak, pravični, raduju se zivotu, zainteresovani, rođeni diplomati, ali u društvu osjetljivi, često nesigurni u sebe, ponekad uobraženi, osjećaju se neshvaćenim, vole samo jednom, imaju problema u pronalaženju partnera. Platan (Vijernost) – jaki, mišićavi, odgovorni, uzimaju sve što im život pruža, zadovoljni, optimistični ,lakomi za novcem i priznanjima, mrze usamljenost, strastveni ljubavnici kojima nikada nije dosta, vijerni, uvredljivi, nestalni, pedantni i bezbrizni. Brijest (Plemenitost) – prijatne figure, odjeveni sa ukusom, kažu glasno šta im ne odgovara, naginju tome da ne opraštaju tuđe greške, veseli, vole da vode, ali ne i da nekome pripadaju, vijerni i iskreni partneri, vole da donose odluke za druge, plemeniti, širokogrudi, veliki smisao za humor, praktični. Smokva (Osjećajnost) – veoma jaki, samovoljni, nezavisni , ne dozvoljavaju protivljenje ili svađu, vole život, familiju, djecu i životinje, pravi društveni leptirići, puni humora,vole besposličarenje i dokolicu, talentovani za praktično, inteligentni. Jelka (Misterioznost) – puni ukusa, pošteni, obrazovani, vole sve što je lijepo, puni osjećanja, tvrdoglavi, egoistični ali se brinu za svoje bližnje, prilično zadovoljni, talentovani, mnogo prijatelja ali i neprijatelja, veoma pouzdani. Lješnik (Izuzetnost) – šarmantni, skromni, puni razumijevanja, znaju da ostave utisak, aktivni borci za socijanu pravdu, omiljeni, osjećajni, komplikovani ljubavnici, iskreni, tolerantni partneri, posjeduju pravu predstavu o pravičnosti. Žbun (Dobar ukus) – hladna ljepota, brinu se o svom izgledu i kondiciji, dobar ukus, nisu egoisti, čine sebi život što je moguće prijatnijim, vode disciplinovan život, od partnera traže priznanje i prijateljstvo, sanjaju o neobičnim ljubavnicima, rijetko su zadovoljni svojim osjećajima, ne vjeruju skoro nikome, uvijek su nesigurni u svoje sopstvene odluke, veoma savjesni. Limun (Sumnja) – ono što život donosi prihvataju sa mukom, mrze svađu, stres i posao, ne vole dosadu i udobnost, blagi su i popustljivi, žrtvuju se za prijatelje, posjeduju mnogo talenta, ali nisu dovoljno ambiciozni da ih poboljšaju, stalno jadikuju i kritikuju, veoma ljubomorni ali vijerni. Javor (Nezavisnost) – neobične osobe, izražena moć izražavanja i originalnost, bojažljivi i rezervisani, slavoljubivi, ponosni, sigurni u sebe, željni uvijek novih iskustva, ponekad nervozni, dobro pamćenje, lako uče, obično imaju komplikovani ljubavni život, vole da utiču na druge. Hrast (Hrabrost) – robusne prirode, jaki, nezavisni, nepopustljivi, osjećajni, ne vole nikakve promjene, nogama uvijek na zemlji, drže se činjenica, jednostavno ne razmišljaju već djeluju. Masllina (Mudrost) – vole sunce, toplotu u lijepa osjećanja, razumni, puni razumijevanja, izbjegavaju agresivnost i nasilje, tolerantni, veseli, mirni, izražen osjećaj za pravdu, osjetljivi, uobraženi, nisu ljubomorni, vole da čitaju, i da su u društvu obrazovanih ljudi. Bor (Izuzetnost) – vole prijatno društvo, veoma izdržljivi, znaju kako da učine život prijatnim, veoma aktivni, prirodni, dobri pratioci, brzo se zaljubljuju, ali isto tako brzo gube interesovanje, brzo odustaju, mnogo mijenjaju dok ne nađu idealnog partnera kome vjeruju, pouzdani i praktični. Topola (Nesigurnost) – djeluju veoma dekorativno, nisu dovoljno sigurni u sebe, razumni samo kada je neophodno, potrebna im je podrška i prijatno okruženje da bi se opustili i otvorili, vrlo probirljivi, često sami, jako nesigurni, umjetničke prirode, dobri organizatori, naginju filozofiranju, pouzdani u svakoj situaciji, veze shvataju ozbiljno. Musmula (Čulnost) – šarmantni, veseli, daju sve od sebe a pri tome nisu egoisti, vole da budu zapaženi, vole život, kretanje, nemir, čak i krize, istovremeno zavisni i nezavisni, dobrog ukusa, umjetnici, strastveni, naglasenih osjećanja, dobri pratioci, ne predaju se. Orah (Strast) – nezavisni, čudni i puni kontradiktornosti, često egoistični, agresivni, velikodušni, obrazovani, neočekivano reaguju, spontani, neograničeno slavoljublje i ambicija, nisu fleksibilni, teški i čudni partneri, drugi ih rijetko vole, ali im se često čude, dobri stratezi, veoma ljubomorni i strastveni, ne prave nikakve kompromise. Žalosna vrba (Melanholičnost) – divni, ali puni melanholije, atraktivni, veoma duhovni, vole sve sto je lijepo i ukusno, vole da putuju, sanjari, neumorni, komplikovani, iskreni, može da se utiče na njih, ali je sa njima teško živjeti, poželjni, dobra intuicija, pate zbog ljubavi, ali ponekad pronađu partnera koji im daje oslonac. A nas dvoje? Ako mi neko bude znao reći šta se od ovoga dobije... Jasen + Jabuka, Jabuka + Jasen, Jasen + Jabuka, J...... + J........  +  = ? ! |
Šta je pisac htio da kaže?
        Dragi moji, ovo vam sada dođe kao nagradno pitanje, sa jedinom razlikom da neće biti neke nagrade na kraju. Barem ne neke materijalne prirode. Ali mi i nismo tu radi toga. Ili? U svakom slučaju da čujem vaše mišljenje šta je autor ovog bloga želio da dočara ovim slikama. Ono što mogu obećati je odgovor koji će uslijediti 24h kasnije. Do tada - mašti na volju! Šta je pisac htio da kaže? |
15.08.2006., utorak
Lady & Nitty & ostali "čokoladoljubci"
 Prvo vam od srca poklanjam dobru porciju slatka. Da podignete nivo šećera u krvi. Kao i raspoloženje. Toga barem nikada dovoljno. Onda kada budete osjetili da vam pupak želi otići negdje bez vas (to je već granica bola) onda se spremite, po mogućnosti neku trenerku jer će u tom stadiju prejedenosti biti vidljiv vaš stomak i trk u grad da nađete nešto slično ovome:  E kad ga nađete dobro se izigrajte, izgnjavite ga. Mazite i pazite. I siguran sam da će dan biti još uspješniji. I da, zahvalite se vlasniku. Nikad se ne zna ko to može da bude  |
SRETAN SAM ! P R E S R E T A N ! A sad da dodam nešto posebno za posebnu osobu  |
14.08.2006., ponedjeljak
Putovanja
 ItalijaSan Marino, Venecija, Montefiore Conca    San Marino, država - grad - muzej, treba doživiti i spoznati trajnost starine. Venecija, gledanje i istraživanje ne košta. Za ostalo dobro pogledaj cijenu. Romantika na svakom koraku. Montefiore Conca, gradić na vrhu brda, italijanski šarm iz reklame za dobru pastu... Tišina. Oaza za uši.  NjemačkaLudwigsburg, Dusseldorf, Lindau    Ludwigsburg, beskrajni parkovi, bez industrije. Prošlost oko vas koja gradi još bolju budućnost. Uživanje! Duesseldorf, kombinacija europske starine i američke savremenosti. "Uvijek brže" je moto života. Lindau, sloboda, širina. Kopno i voda. Raskršće svjetova, država. Uronite u bajku.  SlovenijaKranjska Gora, Maribor, Murska Sobota    Kranjska Gora, banja za dušu i tijelo! Ekološki raj na zemlji! Maribor, grad na rijeci, ispunjen šarmom i dinamikom. Ljeti festivali čine njegovu dušu. Skijanje zimi. Murska Sobota, želite znati kako Slovenac živi? Dođite i doživite!  MađarskaBudapest, Pecs, Harkany    Budapest, dobrodošli u otvoreni muzej historije! Ništa ne dirajte, hodajte, hodajte... i nećete sve vidjeti! Pecs, upoznajte kako se živjelo za vrijeme hladnog rata. Kontrasti svuda. Harkany, zaboravite grad. Prepustite se kupanju i odmoru od brzog života. Lezi rano, ustani još ranije.  HrvatskaOsijek, Omiš, Korčula    Osijek, ponekad grad treba upoznati radi ljudi. Sve ostalo će te spoznati i drugdje, Osiječane samo ovdje. Omiš, dokaz da život na moru može biti kombinacija mrtve zavale sa svim odlikama grada. Korčula, prati vas osjećaj da trebate sjesti na zidine i čekati Marka Pola da se vrati... Pojam ljepote!  Bosna i HercegovinaBihać, Travnik, Mostar    Bihać, opet voda? Prostor na kome se ne zna ko koga više presijeca, Una Bihać ili Bihać Unu! Ogromni osmijeh. Travnik, vezirski grad. Kao da je izgubljen u vremenu i prostoru. Pamti i priča. Spoj prošlosti i prelijepe prirode. Mostar, treba išta reći? Vreli hercegovacki kamen i ledena Neretva iznjedrili ljepotana. Za zaljubljivanje.  SrbijaSubotica, Novi Sad, Niš    Subotica, grad sa dva jezika, dvije kulture, dva paralelna svijeta. Ne mogu jedno bez drugog. Novi Sad, velegrad sa toplinom, grad koji nije zaboravio svoju svrhu - mjesto za ugodno življenje. Niš, doći i zaljubiti se. Osjetiti ljude, puls grada, melodičnost starog naglaska. Vratiti se. Kao slatko prokletstvo.  FrancuskaStrassbourg    Strassbourg, grad koji kao da lebdi u zraku. Sve se kreće. Srce zajedničke Europe. Koje govori Francuski. Od mene dosta. Sad ste vi na redu. Omiljeno mjesto? I zašto? |
Da li je vrijedilo?
 "Izrael je zaustavio ofanzivu protiv Libanona. Hezbollah nije ispalio nijednu raketu. Prestala su ratna djelovanja u kojima je ubijeno više od 1200 ljudi i razoren veći dio južnog Libanona. Današnji prekid vatre prvi je korak u rješavanju petosedmičnog sukoba, u kojem je poginulo 1100 Libanaca i 154 Izraelca. Primirje je dogovoreno uz pomoć Ujedinjenih nacija, koje bi na jug Libana sada trebalo da pošalju 15 hiljada vojnika." (agencijska vijest) Je li vrijedilo svega ovoga? Šta su dobili i jedni i drugi, a šta izgubili? Slušao sam neki dan govor jedne djevojke, sa naših područja, koju je vihor rata odnio u Izrael, a sada se vratila. Govori o mentalitetu tamošnjeg naroda, sa osvrtom na stalnu napetost na relaciji Izrael - Palestina. "Oni se rađaju i umiru sa mržnjom!" |
13.08.2006., nedjelja
Tišina
 "Umjetnost ljubavi je kao tvoje slikarstvo, traži tehniku, strpljenje, ali, prije svega vježbu među bračnim drugovima. Traži smjelost, potrebno je ići preko svega onoga što ljudi obično zovu voditi ljubav." ("11 minuta", Koelja) Ja bi na ovo još dodao da treba znati zajedno šutati. Šutati, a ne osjećati nelagodu ili prazninu. Ništa ne reći, a osjećati toliko puno. To je tek onda istinska umjetnost ljubavi. |
12.08.2006., subota
Razmišljanje o ljubavi
|
Šta vidiš?
            Ja vidim ljubav! Ok, možda ne mora biti da je svuda ni stvar ljubavi. Neka to onda bude strast. I, ima li šta loše u tome? Trebamo li da okrećemo glavu od toga? Da se stidimo? Osjećamo neugodno? Ne? Pa zašto se ipak osjećamo nelagodno. I zašto onda na skoro pa istu stvar reagujemo različito, mislimo drugačije, od "slatko&nedužno" preko "prirodno&pretjerano" do "razvratno&bolesno"... Pitam se koliko smo se puta osjećali neugodno dok smo sa starcima sjedili i gledali TV. Neugodno zbog onoga što vidimo - najprostiji gest kojim se pokazuje ... ljubav... strast... nebitno. Ne želim da budem u toru, ne želim da mi drugi nameću kako ću da razmišljam, da gledam na svijet oko sebe. Lijepo mi je sve ono što druge čini istinski sretnima. Neka svako živi onako kako želi i osjeća sve dok ne vrijeđa nikoga. Ok, neke ne mogu baš prihvatiti ozbiljno, nadam se da je jedan od ovih sretnika gore samo pod uticajem ... nečega pa se može prepustiti kamenom užitku. Eto, opet zamka! STEREOTIP! Ništa ne kola njegovim venama i jednostavno mu odgovara! Druga strana se slaže? Cool, i meni odgovara! Samo neka nas je više sretnih! Svako na svoj način! |
11.08.2006., petak
Jesmo li mi ovo izašli? :)
 Čini mi se da jesmo! |
Čuli smo se
|
|
Želim samo da zaspim i zaboravim ovu prazninu u sebi. Da je više nikad ne osjetim. Da je zauvijek ugasim. Da se ugasim. |
10.08.2006., četvrtak
"Sve smo mogli mi", Jadranka Stojaković
|
Budućnost
|
A sada, sada treba znati i umjeti zaboraviti, spaliti sva maštanja i želje. Možda najbolje krenuti od onih koja su svakako bila malo teže izvodiva, iako se nekada naivno, zaljubljeno, činilo da je sve moguće. Činilo.          Gledam sve ovo i pitam se kako sam samo mogao biti toliko naivan... Brisati, sve treba brisati. Jedno po jedno. |
Kraj
 |
09.08.2006., srijeda
E zamisli tragedije...
... kada jedna "100% anti smoking osoba" (postadoh složenica, hvala Alkemija slova) dozvoli sebi da se zaljubi u nekoga ko bez cigarete - cigare - pljuge jednostavno ne može! Tu onda neko mora dobro da zažmiri, ili antipušač i da s ljubavlju ovjeri svoje pasivno pušenje i trovanje ili pušač. Druga varijanta moguća? Aha, SF je davno prestao biti ono što današnje generacije gledaju! Rezime - ja popustio, trpim i šutim! Donekle! Priznajem da nekad pokušam naivni napad, ali bez nekog posebnog efekta. I što je najgore - na dohvat ruke od mene je i kutija, istina, prazna, stoji onako u ladici, ali ipak je za svaki slučaj tu. Da podsjeti na miris kad mrak padne na oči. Što ti je ljubav...Eto, dragi moji pušači, poklanjam vam virtuelno od srca po jednu kutiju, onako da u mislima zapalite dok ovo čitate. A život i zdravlje? Kažu oni pametniji da cigarete & sex imaju suprotne efekte na dužinu života. Zato, znate šta vam je činiti! (moj prvi smajli, pokušat ću izbjegavati šarenilo) |
Bez komentara
 |
08.08.2006., utorak
Do kada?
„Mislim da u životu ne možete ne oprostiti. To ne znači da niste razočarani ili da ne žalite zbog pogrešaka koje je neko, do koga vam je stalo, učinio. Ali život je prekratak da ne biste oprostili. Morate opraštati jer će te inače biti zatočenik prošlosti!“(Hillary Klinton) Da, pokušavam da se i lično držim ovoga, ali se pitam koliko neko može da ima snage i da uvijek bude taj koji treba da traži pozitivnu stranu u drugim osobama? Da izvlači iz njih. Da ispravlja njihov greške, čak i one koje bi se mogle oprostiti i sa najobičnijim iskrenim „IZVINI, pogriješio sam“. Sad se sjetih Gibonnieve pjesme i stiha „…Moglo bi bit da je lakse umrit nego ljudima rec oprosti…“ Moj problem je slijedeći: moja okolina je na mene navikla da sam uvijek raspoložen , da sam ono što bi se reklo pozitivac. I to je uredu, na neki način i jesam takav, komunikativan i neki će vjerovatno reći na svoj način šarmantan. Znam, skroman također. Ali poenta je u tome da osoba do koje mi je najviše stalo u životu jednostavno nije u stanju da razumije i one trenutke kada ja jednostavno više nemam snage, kada je meni potrebno da imam oslonac, izvor iz kojeg ću možda nekad sebično da crpim energiju. Razumijem da se ima situacija kada i druga strana nije u najboljem elementu, ali … zar ne postoji način da se ako treba malo i odglumi? Ako je već ljubav ono što nas pokreće kako onda da nemamo osjećaj kada nas neko istinski treba i da mu u tom trenutku ne treba još pridika, opravdana ili ne, potpuno je svejedno! Jednostavno potrebni smo, bez velikog ALI! Zaista nekad ne razumijem ljude… |
"11 minuta", Paulo Koelja
„Onaj ko je sposoban da osjeća, zna da je moguće uživati čak i prije nego što dotakne drugu osobu. Riječi, pogledi, sve to sadrži tajnu plesa…Onaj ko posmatra i otkrije osobu o kojoj je oduvijek sanjao zna da se sexualna energija ispoljava prije samog sexualnog odnosa. Najveće zadovoljstvo nije u sexu već u strasti. Kada je strast velika, sex dolazi da bi dovršio ples, ali on nikada nije bitan… Onaj ko je zaljubljen uvijek vodi ljubav, čak i kada to ne radi. Kada se tijela susretnu, to je samo prelivanje čaše. Mogu ostati zajedno satima, čak i danima. Mogu započeti ples jednog dana, a završiti drugog, ili čak ne završiti, od tolikog zadovoljstva…“ Dan prošao odlično, a na kraju se čovjek osjeća ispražnjeno, poželi samo da nekako ponovo napuni baterije, u zagrljaju voljene osobe, zajedničkom snu... Nedostaje mi naš ples... |
07.08.2006., ponedjeljak
Ravnoteža
Uvijek iznova to vječito pitanje kako uskladiti svoje "Obaveze" prema voljenoj osobi, a pri tome ne zapostaviti ljude koji su u tvom životu bili i prije tvoje faze zaljubljenosti i voljenja? Da li je to uopšte moguće? Da li je uopšte potrebno? Ko koga tu treba da prihvati, prijatelji novu ljubav ili nova ljubav ranije prijatelje? Neki će reći da se jednostavno mora naći neka sredina, ali onda neka mi i otkriju taj čarobni recept. Jer ja ga ne znam. Ok, ja ću se danas predati ovim "starijima", uživati malo sa starim prijateljiam, a ljubav, ljubav će to da razumije. I nije tu problem u drugoj strani, problem je u meni. Ja sam taj koji u voljenoj osobi ne vidi samo voljenu osobu nego i prijatelja, osobu koja te prati i sa kojom pričaš... a ne gugućeš samo :) Iako je i to gugutanje poprilično bitno :) Možda večeras kada prođu obje faze budem znao nešto više. Javim |
Hedonista na kraju dana
Praznina. Samo je praznina u meni. A ono što bi je ispunilo čini se tako daleko. Nedokučivo daleko. E sad, kako je moguće da ljudi uvijek dno svog raspoloženja dotaknu samo kad im mrak oko njih ulije dovoljno samopouzdanja da sami sebi mogu priznati da im treba neko... Je li u tome uspijeh svih slikara, pjesnika i ostalih umjetnika koji pod okriljem mraka puštaju svoje istinske strahove da izađu iz njih? Treba li to onda da znači da su sve ljepote svijeta samo plod najdubljeg bola kojeg nosimo u sebi? Razmišljam... |
06.08.2006., nedjelja
Hm, jesam li ili nisam...
...hedonista?Pokušavam da nađem definiciju hedonizma i ono što je najbliže nekom mom shvatanju tog pojma je slijedeće: "Hedonizam predstavlja shvatanje da su zadovoljstva i uživanja vrhunske vrijednosti i da se moral zasniva na težnji da se izbegne patnja. Samo usmjerenost ka uživanjima uz najmanju moguću patnju može obezbijediti životnu i moralnu dinamiku." Nekako mi se čini isuviše teorije. Ok, onda ću definisati iz ličnog iskustva pojam hedonizma: # kada ujutro ustaneš i ugledaš naoblačeno nebo, a ipak shvatiš da je dan lijep # odeš u kupatilo i vidiš raspoložen odraz u ogledalu # shvatiš da sve obaveze koje te čekaju mogu i dalje da čekaju # umjesto da se brzo istuširaš ti napuniš kadu # prepustiš se tupom sanjarenju u toploj vodi # istuširaš se za kraj sa svojim najdražim gelom za tuširanje # dovršiš svoj boravak u kupatilu te se pogledaš još jednom u ogledalu i shvatiš zašto te neko voli! Priznajem, hedonista sam, duševni! |
Zaista čudno zar ne?
"Čudno je kako malo je potrebno da budemo sretni i još čudnije koliko često nam baš to malo nedostaje!" (Ivo Andrić) Je li ovo zaista istina? Tražimo li mi u suštini previše? Ili nas samo prožima strah da ćemo neminovno ono što imamo izgubiti pa u silini tog straha kao da želimo da upijemo što više? Gubimo li u svemu tome onda iz vida ono što već imamo? I kako se ponašati kad smo obasuti takvim nečijim osjećajem? Trebamo li bježati? Plašiti se? Pomoći? Tako puno pitanja, razmišljanja, ali kad stanem na tren i pustim da osjetim samo ono najbitnije onda nestanu sva ta pitanja i strahovi jer... tako valjda treba da se osjeća LjUBAV |
05.08.2006., subota
"Ne hodaj", Albert Camus ... pametno zbori ...
Ne hodaj ispred meneMožda neću slijediti Ne hodaj iza mene Možda neću voditi Hodaj pored mene i samo budi moj prijatelj. |
Želja
Vodi me tamogdje tuga umire. Vodi me tamo gdje ljubav izvire! |
Pa eto, da počnem
Kažu da je svaki početak najteži!Meni je evo došla želja da napravim ovaj korak sada, malo iza 02:00 sata, noć je i nadam se da ću imati dovoljno snage da istrajem. A zašto sve to? Valjda zbog želje da sam sebe bolje razumijem, da razumijem ono što osjećam i da shvatim one koji su mi bitni u životu. A možda dobijem i neki dobar savjet, pročitam nekad neko dobro razmišljanje koje će mi pokazati put dalje. Pa eto... pocinjemo |
