MojaSavana
18.04.2019., četvrtak
Suncokret
|
Biti ovakav, podrazumijeva određeni osjećaj praznine s vremena na vrijeme. Ono tiho sipi kiša, promukli glas omiljenog radijskog voditelja, pjesma što te vrati na kolosijeke s kojih si otišla. Čekaš da s tv-a zamuknu posljednje slike. Ne zoveš nikoga. Ponekad je strašniji taj osjećaj da si toliko jaka nego osjećaj praznine. Nikad nisi željela biti jaka. Ali život često ništa ne pita nas. Ti ne pitaš ništa njega. Ljubav je noćas neka iskrivljena slika i njene sjene su gotovo opipljive. A(li) sutra je novi dan. Danju si mekša, ugodnija, popustljivija. Nekoga ćeš već zvati. |
16.04.2019., utorak
varijabla
|
Prijalo mi je tih nekoliko rečenica s tobom. Dugo i teško se odvajam od ljudi su me učinili sretnom, ali nemam nikakvih stvarnih želja prema tebi. Tako da svi možemo biti mirni. Sinoć sam mislila na njega. Kad se sruše ti neki zidovi od hrabrosti i inata, ostane ona tinjajuća potreba za tim bliskim čovjekom godinama unazad, koji je preko noći nekako ispao stranac prema tebi, netko tko se nije ustručavao da te zaboli kad si se najmanje nadala da će te uopće, još nešto boljeti. I onda jutros onaj neobavezni. Mirisan, topao, još ničim razočaran, samo željan i poželjan. Znam, to je samo gomila serotonina i endorfina, ništa obećavajuće i trajno. Valjda i jedino što još mogu podnijeti. Bez garancije, jer sve su do sada istekle iako su imale uredan rok trajanja, neograničeno. |
13.04.2019., subota
...
|
Razmišljam da se ipak ja malo odmaknem od bloga. Nije mi se svidjelo to ispitivanje "dal sam od vaših il baš i nisam" i o ocjenjivanju mog karaktera, makar dolazio od maliciozne osobe. Možda sam zaista sve pokvarila, tko to zna. Nekad se pitam kakve li istine kriju druga lica iza svojih vrata, kada ja skrivam ovoliko mnogo, a moje lice mi se još i sviđa. Samo mi je možda večeras mrvicu strano. |
12.04.2019., petak
imati i nemati
|
Nisam započela ovaj blog s namjerom da evociram stare uspomene, niti od toga ima neke koristi. Ako sam uvijek nešto znala uraditi, to je presjeći stvari i staviti ih u ladicu onda kad je to imalo smisla. E sad nije da se nekad ne poigravam s tim što je unutra, možda jer se tako sjetim kako sam bila u stanju voljeti a isto tako i pogriješiti. Moja mašta je u međuvremenu toliko osiromašena i izlizana da više to nije neki čovjek, to su samo nejasne slike tamo nečega od prije. Sve što se nakon toga događalo ja sam nekako "odvojila" i kao da se to ne događa istoj osobi, tako da nemam nikakve griže savjesti pri spominjanju ga. Nešto slično mi se događa ovih dana, samo još nisam stigla do konačnog presijecanja, valjda jer još uvijek vjerujem u nas. Zato je najlakše imati onog što nije moj. Živjeti bez tog stalnog osjećaja da ćeš nešto izgubiti i da će to vraški boljeti. |
11.04.2019., četvrtak
Zamka za ljubav
|
Jednom mi je rečeno da se u odnosima ponašam kao neka verzija muškarca, uzmem što mi treba i odem. Naravno tada sam to njemu negirala, jer sam od njega željela mnogo više, samo mi nije dao dovoljno vremena. Bila sam preplašena tom nakupinom emocija, zaista je izgledalo strašno nekoga bezuvjetno voljeti. I dok sam ja premišljala što ću, kako ću, dok sam skupljala snage priznati samoj sebi da ga volim, on je našao drugu. Da se razumijemo ne radi se o godinama, nego tek o nekoliko mjeseci. No, to mi je samo potvrdilo moju teoriju, bolje biti lovac nego plijen. I nikad nisam postala pravi "lovac". Svi su oni željeli biti uhvaćeni, neke zapravo i opominjem da im je bolje ići, ali valjda se nadaju da jedna ovako nježna plavušica nije sposobna biti ta koja ostavlja. Oni koji požele nešto više, njih jednostavno precrtam. Nisam spremna sama biti uhvaćena u zamku. |
09.04.2019., utorak
hoću, ne ću
|
Osjećam se polupano. Nekad sam se ovako osjećala nakon burnih noći, pa sam bar znala što mi je, a to je u jutarnjim satima dok se ispija kavica, izazivalo ugodu prisjećanja. Ovo jutros izaziva bol u mišićima od lošeg spavanja i ništa drugo. Poželjela sam da pozovem zauzetog, ali ja nikad ne volim da zovem prva, volim da misli da mi uopće ni ne pada na pamet, iako se nekad i to desi. Naš dogovor je bio da je strogo tajenje našeg viđanja jedino moguće. Tako da i kada se sretnemo ako nije dogovoreno, odlično se držimo svog plana. Nekad mi jedino uputi onaj pogled. Od jednog takvog pogleda ili više njih točnije, sve je ovo i počelo. Nekad mi je taj pogled izazivao drhtavicu i blagu mučninu, mogla sam samo da zamišljam kako me te ruke dodiruju, a sad kad mogu da se prisjećam, sve mi izgleda manje napeto. Tko bi meni udovoljio. Ovo blogiranje je izgledalo zabavno, a sad imam osjećaj da izvlači samo moje slabosti na vidjelo. Znam ja biti mnogo bolja od ovoga. |
07.04.2019., nedjelja
savjest
|
.. i sad kad sam došla doma, sjela i zapalila cigaretu, pustila si finu glazbu i napokon digla noge vodoravno, ne mogu da se ne zapitam kome sam ja uopće vjerna? Mislim, ili si vjeran ili nisi, ne možeš biti vjeran "na pola", zar je važno da li nekoga i odbiješ, ili se sve to nekako zbroji, sravni, jedna prevara je isto kao i sto? "Odbijeni" mi je poslao fotku popodne s jezera, prihvaćajući moju ispriku da sam preumorna za viđenje s njim. "Vodit ću te neki drugi put ovdje". Možda moja savjest sljedeći put bude manje revna. |
06.04.2019., subota
poziv
|
Ne volim iznenadne pozive, tipa "što radiš sada, u gradu sam, dođi na kavu." Volim biti spremna kad negdje idem, ne da razmišljam o nogama da li su izdepilirane, o izrastku kose, itd. Volim da zablistam u punom sjaju, čisto onako za sebe. Takav jedan poziv je "uručen". Nije čak ni za odmah i sad, nego za predvečer. Znači imam dovoljno vremena. Ali nešto razmišljam da ga odbijem. Dugogodišnji smo prijatelji koji se simpatiziraju, s blagim prizvucima flerta, ali jednom će jedna takva kava to promijeniti. Znam to. A meni je potrebno da imam tog nekog tihog udvarača sa strane. |
03.04.2019., srijeda
Na papiru
|
Ovih sedmicu dana kako pišem blog, više razmišljam o njemu nego inače. Općenito o muškarcima i vezama. Ne znam jesu li u mojoj glavi bili i bez "stavljanja" na papir. Jučer navečer, opet slučajnost. Predavanje o štetnosti narkomanije, bilo je više predavača, raznih profila i gle, opet njegova žena. Interesantno je kako se od nekih žena, žene ne osjećaju "ugroženo", a od nekih da. Da su mi ponudili kokain uopće se ne bih uznemirila. Pričala je preglasno, bez one fine elegancije, ali na prvi pogled se osjeti da je "prosta dobra duša". Gledam u torbu i telefon na krilu, jučer sam zakačila prst za vrata i malo me boli. Smeta mi previše ljudi i zagušljiv zrak. Sve mi smeta, osim nje. Prvi moj poriv je da mu javim da smo ona i ja opet zajedno na istom mjestu, sasvim slučajno, ali mi se uopće ne priča s njim, pa odustajem. Razmišljam o gyrosu nakon predavanja. O prelivu, tzatzikiju i pomfritu. Na trenutak se pitam da li i nju onako luđački pribija uz krevet. A onda mi misao ode za hrskavim pomfritom i izgubi se. |
01.04.2019., ponedjeljak
Do sljedećeg puta
|
Ta nestrpljivost kojom te muškarac sačeka kao da ćeš pobjeći ili nestati ako odmah ne stavi ruke na tebe. Čija si? Ne znam zašto vole čuti da im kažeš da si njihova kad svakako oboje znate da nisi. Ja više volim istinu, ali udovoljavam toj muškoj trenutnoj sujeti i između skidanja majice preko glave, poljubaca govorim ono što želi čuti. Mislim da ne moram objašnjavati da nakon sexa više nije važno tko je čiji. Ležimo u zamračenoj sobi, s tvea se čuje neki Cigo kako svira harmoniku, pitam ga što se ženio a on sliježe ramenima. Oduvijek sam željela biti vjerna, kako mi to nije uspjelo prihvatila sam da sam takva, slična kao muškarci po tom stereotipu. Odvezem ga na posao, poljubimo se još u sobi, kad izlazi iz auta niti ga ne pogledam. Ne šaljemo si kasnije poruke. Oboje smo dobili što smo htjeli. Do sljedećeg puta. |
