MojaSavana
16.04.2019., utorak
varijabla
|
Prijalo mi je tih nekoliko rečenica s tobom. Dugo i teško se odvajam od ljudi su me učinili sretnom, ali nemam nikakvih stvarnih želja prema tebi. Tako da svi možemo biti mirni. Sinoć sam mislila na njega. Kad se sruše ti neki zidovi od hrabrosti i inata, ostane ona tinjajuća potreba za tim bliskim čovjekom godinama unazad, koji je preko noći nekako ispao stranac prema tebi, netko tko se nije ustručavao da te zaboli kad si se najmanje nadala da će te uopće, još nešto boljeti. I onda jutros onaj neobavezni. Mirisan, topao, još ničim razočaran, samo željan i poželjan. Znam, to je samo gomila serotonina i endorfina, ništa obećavajuće i trajno. Valjda i jedino što još mogu podnijeti. Bez garancije, jer sve su do sada istekle iako su imale uredan rok trajanja, neograničeno. |
