Ta nestrpljivost kojom te muškarac sačeka kao da ćeš pobjeći ili nestati ako odmah ne stavi ruke na tebe. Čija si? Ne znam zašto vole čuti da im kažeš da si njihova kad svakako oboje znate da nisi. Ja više volim istinu, ali udovoljavam toj muškoj trenutnoj sujeti i između skidanja majice preko glave, poljubaca govorim ono što želi čuti.
Mislim da ne moram objašnjavati da nakon sexa više nije važno tko je čiji.
Ležimo u zamračenoj sobi, s tvea se čuje neki Cigo kako svira harmoniku, pitam ga što se ženio a on sliježe ramenima.
Oduvijek sam željela biti vjerna, kako mi to nije uspjelo prihvatila sam da sam takva, slična kao muškarci po tom stereotipu.
Odvezem ga na posao, poljubimo se još u sobi, kad izlazi iz auta niti ga ne pogledam. Ne šaljemo si kasnije poruke.
Oboje smo dobili što smo htjeli.
Do sljedećeg puta.
Post je objavljen 01.04.2019. u 11:30 sati.