Biti ovakav, podrazumijeva određeni osjećaj praznine s vremena na vrijeme. Ono tiho sipi kiša, promukli glas omiljenog radijskog voditelja, pjesma što te vrati na kolosijeke s kojih si otišla.
Čekaš da s tv-a zamuknu posljednje slike. Ne zoveš nikoga. Ponekad je strašniji taj osjećaj da si toliko jaka nego osjećaj praznine. Nikad nisi željela biti jaka. Ali život često ništa ne pita nas. Ti ne pitaš ništa njega.
Ljubav je noćas neka iskrivljena slika i njene sjene su gotovo opipljive.
A(li) sutra je novi dan. Danju si mekša, ugodnija, popustljivija. Nekoga ćeš već zvati.
Post je objavljen 18.04.2019. u 00:52 sati.