MODESTI BLEJZ

< kolovoz, 2011 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

30.08.2011., utorak

Ime hrabrosti je...

Oscar Pistorius.

Sinoć nije uspio ući u samo finale 400m za muškarce SPa u Daegu, ali je na svojim dvjema karbonskim protezama dotrčao golem put do njega. Osvojenim 8.mjestom u polufinalu i vremenom od 46.19sec (kvalifikacije 45.39s) kaže da je "mogao i trebao puno bolje, ali čak i ne izborivši samo finale čast mu je što se natječe sa najboljima".

Nije se pomirio sa crnim prognozama, nije pristao na manje nego što je sebi zadao - doći na Svjetsko, natjecati se ravnopravno sa svim ostalim atletičarima. Na tom je putu potukao sve svoje osobne rekorde, pobio na sportskom sudu sve optužbe da ima ne fer prednost pred ostalim nehendikepiranim atletičarima, izborio kvalifikacije za SP, izborio SP, došao do južnokorejskog Daega i u kvalifikacijama na 400 metara izborio polufinale discipline.

Njegov put je put snage volje. Bravo Oscare, bravo!

Južnoafrički hendikepirani sprinter Oscar Pistorius je prvi sudionik Svjetskoga atletskog prvenstva s invaliditetom donjih ekstremiteta (obje potkoljenice amputirane) koji je postao i prvi invalid-polufinalist na SP-u.

Što slijedi Oscare?

Olimpijada - London 2012
party

- 10:00 - Reci da se čuje (20) - Isprintaj - #

29.08.2011., ponedjeljak

La Prd

Vrućina me izmožđuje. Pamet mi se ljigavo cijedi kao kornet iz aparata. Taj me slajo uvijek asocirao na Partenon, kanelure valjda. Svejedno se osjećam zbljuzgano. Možđane mi domišljaju same budalaštine. Koja je etimologija riječi laprdati?

L-P-R-D-T, L-P-R-D-T, L-P-R-D-T, ha... možda od riječi lapidarno – kratko, zbijeno izražavanje? Ili od riječi lapalija – sitnica, trica, beznačajna stvar? Ili ipak ima veze sa lapurlartizmom – estetskim pravcem u umjetnosti, nastalim početkom 19.st. u Francuskoj, s tezom da je umjetničko djelo samo sebi svrhom, „l` art pour l` art – umjetnost zbog umjetnosti“; u ovom slučaju riječ samo zbog riječi? A opet kako izbjeći i klasični lapsus lingvae – zareći se, zabuniti, bubnuti; nehotična pogreška pri govoru?

Ili je rješenje čak i jednostavnije, po Occamovoj britvi, onako narodski, rastavljajući riječ laprdati na proste faktore dobijemo – la + prd + a + ti.

Slijedi slagalica, od korijena riječi lapsus ili možda riječi lako imamo LA + nadodati onomatopejski korijen PRD od (da prostite) glagola prditi. Odnosno raščlambom dobijamo GREŠKU ili LAKO + (da prostite) PRDITI? Sa pretpostavljenim smislom da je riječ o suvišnom (da prostite) ispuštanju plinova na pogrešan otvor ili lakom jezičnom prđenju?

Ono što ti se čini jednostavnije, najveća je vjerojatnost da je to pravo rješenje nut A e. Bog stvori izdušak da ne pukne trbušak. Alo, muva li se ovuda koji laprdo da mi to razjasni, tja, gdje su ti jezični čistunci kad ih trebaš?

I tako... laprd-laprd... o suncelimužarko vrućo li je.


- 10:04 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

27.08.2011., subota

Smisao života - godine jeseni

Dok se slijevaju hvalospjevi bogataškoj probuđenoj savjesti... što s putom do nje, koji je popločen leševima?

Novootkrivena "solidarnost" kao prozirna krinka užarenih klikera koji, u znoju burzovnog lica svog, posložiše i dokučiše da bez radne mavre svijeta, kojoj će cijediti jare i pare, nema ni njihovih piramida. Stoga valja popustiti ular i uzde, da bi se tog klipsalog konja moglo i dalje jahati... ne sumnjam da misle ozbiljno, ta ozbiljno su zbrinuti i za sebe zabrinuti
(mnogi ovdje nikako da shvate... i bolje je tako, dinosauri neka odumru, pogled hrabro usmjeriti, postoji treća opcija).

Warren Buffett pokrenuo je lavinu samoprijegornih milijardera koji se posipaju pepelom i zahtijevaju da ih se oporezuje. Oh kako požrtvovno. Oh kako solidarno. Akt čiste dobrote omašćenih srca.

Starac je bio guru bogaćenja, u jeseni života sada je to isto - ali opstanka vrste.

Bogatunske. Halapljivo prežderavanje koje bi kroz agoniju trovanja hranom navodno trebalo voditi ka spoznaji o potrebi za umjerenošću. U međuvremenu dopustiti da nas žderu?

Da, zanimljiva je ta doktrina. Dopustite mi da se pobljujem.


- 19:45 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

21.08.2011., nedjelja

Na autopilotu bahatosti

"Puba počinje čitati članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom, ali bila je oslobođena optužbe. Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice..."

Prije su sirotinju gazili kočijama sa parom konja, danas je u motoru samo jedne jahte konja kudikamo više.

Bogatuni su heroji svakog, pa i ovog vremena. MIsle da novcem mogu kupiti sve jer novcem mogu sve kupiti. Njihove jahte su tema koja ispunjava naslovnice. Njihova bahatost također. Zar velikima nije sve dopušteno?

Apsurd koji skače u oči - njihovo bogatstvo slavimo, njihove greške ne opraštamo i sudimo.

Ali ako slavimo bogatstvo, dosljedno im slavimo i greške. Ali ako ne opraštamo greške, dosljedno ne opraštajmo ni bogatstvo. Ako sudimo greške, sudimo i bogatstvo.

Ili je sukob vrijednosnih načela u nama, a sposobnost razlučivanja odavno već zgažena pod kopitima galopirajuće pohlepe?


A ti PU 416-LB, koji se igraš tuđim životima režući nepregledne okuke i vozeći slalom preko pune crte između kolona iz oba smjera na uskoj lokalnoj cesti, ako si mislio da među tolikim vozačima baš nitko neće zvati policiju - grdno si se prevario. Ako nešto ne trpim, to su divljaci.

- 22:17 - Reci da se čuje (21) - Isprintaj - #

14.08.2011., nedjelja

Promašili

Maraton lađa 2011., rezultati:

1. Komin
2. Baćina
3. Opuzen


Svim lađarima čestitke, dan narodnog veselja i luda noć je za nama, fešta je potrajala do kasnih/ranih sati. Noć prije čak su prašili komarce da ne ćućaju krv veleuvaženoj sviti. Na sveopće zadovoljstvo, veleuvažena svita nije ćućala krv nama, govorancije su svedene na minimum, ta čemu kvariti dernek (revolucionarni brate, broša nije bilo, ali bio je satelitski pjat nut eto, bar nešto).

Lađari nisu promašili, ako ste poletili za naslovom, ne nije to to, svi su došli na cilj, naši lađari znaju svoj posal, Neretva ipak teče nizvodno. To što je ekipa Torcida Ploče ove godine krenula kontra svih - uzvodno, pripišite njihovom ludizmu, ipak su oni na prethodnim Maratonima do cilja znali doveslati pekući kokoš u lađi.

Promašili su naime ovi iz dezinsekcije, promašili su dan, tc rofl

- 20:00 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

12.08.2011., petak

Verbalne manipulacije kao način komunikacije

Nacionalizacija, drugovi, nacionalizacija, ali zbog povijesnih konotacija koristi se neutralniji izraz rješenje pravne države.
Sveprisutni teror riječju terorizam, kao izgovor i oružje represivnog aparata. Huligani i huliganizam, ponovo kao krinka opasnih društvenih propusta.
Najnoviji Popijačev biser "vjera mladih u institucije", a u biti nesposobnost vlasti da zaustavi rast nezaposlenosti, etc...

Iako su svakodnevne verbalne manipulacije postale način komunikacije (ponekad su u pitanju samo sulude verbalne vratolomije, prethodni primjer popija(n)čenja), ne mogu pristati na osude donesene naprečac, niti na površna etiketiranja, niti shvaćam kako ljudi uvijek i nanovo olako nasjedaju na servirane odgovore koje prihvaćaju bez i malo dubljeg promišljanja o pozadini neke slike.

Nedavno naletih na članak u kojem se današnji naivci izruguju stanovnicima pretprošlog stoljeća i njihovoj naivnoj slici budućnosti. Što je krivo u toj slici? Pa već izrugivanje bez razumijevanja, jer maštanja onih iz minulih stoljeća o budućnosti (a našoj sadašnjosti) uopće nije toliko naivno ako zanemarimo zastarjelost izgleda njihovih vizija. Slika budućnosti u mnogim je detaljima više nego pogođena, čak jezivo pogođena, nadkriveni gradovi, kuće na kotačima, podmornice, pokretne trake... aparati za gledanje na daljinu, kutije koje govore i prikazuju slike. Kutije u koje buljimo...

Zanimljiv je način na koji mediji od svog komercijalnog početka (20-ih godina prošlog stoljeća) prikazuju svoje konzumente, odnosno zanimljiv je način njihove reklame/prodaje sebe. Obično je u reklamama prikazan razdragani obiteljski nukleus pred tv ekranom, nasmijani roditelji i djeca, kojima su ponekad dodani djedovi i bake, te kućni ljubimac (najčešće pas, retriver ili labrador zlatne dlake), rekli bi tipična, vesela, bezbrižna obitelj koja se zajednički pred ekranom zabavlja i smije.

Slika je naravno lažna, stvarnost je upravo suprotna. Pred ekranima danas sjede zombiji. Ako su u počecima televizije kao mas-medija postojala plemenita nastojanja i pobude da ona bude sredstvo obrazovanja, te su se pobude galopiranjem modernih vremena stubokom promijenile. Iako mediji i dalje koriste isti argument o ekranima kao sredstvu obrazovanja, oni sredstvo obrazovanja već odavno nisu.

Kada mediji svoje konzumente prikazuju kao sliku razdragane obitelji – to je naravno lažna slika. Lažna slika koja potura mali ekran kao obrazovno sredstvo i sredstvo zabave, a u biti je sredstvo manipulacije. Sretne obitelji iz reklama su u stvarnosti danas disfunkcionalne obitelji. Sretne obitelji pred malim ekranom – danas su zatupljeni zombiji pred malim ekranom. Konzumenti pred ekranima nisu sretni, već nezadovoljni i sve nesretniji, ali im ekrani prodaju sliku sreće. Ekrani ih čine ovisnima o toj slici, vječno gladnima i žednima novog šuta, gušeći sposobnost kritičkog razmišljanja. Čine ih bezvoljnim ovisnicima, čine ih podložnima. To je način na koji mediji, igrači i veleigrači, danas funkcioniraju, to je način na koji danas funkcionira cijeli svijet.

Vratimo se na grafikon sa početne slike, po njemu problemi u pojedinim zemljama imaju očitu poveznicu sa količinom vremena utrošenim pred malim ekranima, no... je li tomu tako ili nas oči opet varaju? Rekoh da ne mogu pristati na osude donesene naprečac, niti shvaćam kako ljudi uvijek i nanovo olako nasjedaju na servirane odgovore koje prihvaćaju bez i malo dubljeg promišljanja o pozadini neke slike.

Krenimo stoga ovaj put od dna grafikona, njegov vrh neprikosnoveno drži US, ali krenimo mi ipak od dna, na dnu su dakle one zemlje u kojima se navodno najmanje sati dnevno gleda televizija:
zadnja je Švicarska kao vječni uzor neutralnosti i mirnoće, ali... još odzvanja zabrana gradnje minareta, Norveška – recentni pokolj, Austrija – monstruozni sadistički očevi, a gle-gle, par zemalja iznad smjestila se na tablici i Velika Britanija – aktualni neredi mladeži, Njemačka – redovite neonacističke parade, Francuska – departmani u plamenu, deportacija Roma... etc, etc.

Na tablici primjećujem nema Afrike, Azije, Južne Amerike, znači li to da tamo nema problema?


Što je dakle istina?
Izmanipulirani smo svi i svi manipuliramo.

Od trenutka kada smo rasplakanom djetetu obećali kupiti smoki ako bude dobar ili mu slagali da ga nećemo tući po guzi, do tupog čekanja objave o novoj uplati mirovina preko sredstava informiranja. Od kolijevke pa do groba...

komunikacije služe kao alat manipulacije.

Naslovna činjenica samo je modernizirana sveprisutna nadgradnja koja pojavom televizije kao mas-medija neometano cvate, manipulacije su postale toliko utopljene u našu stvarnost da čine jedinu prisutnu komunikaciju (za one koji žele znati više: Kako manipulirati javnost). Zabrinjavajuće.

p.s. budući da će cijeli državni vrh sutra paradirati ovdje na Maratonu, već znam da će cvasti tisuće verbalno-manipulativnih cvjetova rolleyes

- 19:27 - Reci da se čuje (19) - Isprintaj - #

10.08.2011., srijeda

Ružičaste svinje

Vizualac, tipični vizualac, reagiram na boju. Boja me asocira, više nego sadržaj cijele groteskne priče, i dok uporno ko`proljev stižu naj-novo-još-novije vijesti iz nesvijesti, meni samo te ružičaste svinje iz roza nedođije pred očima skakuću i rokću, kao ovčice preko livade, pink pig, pink pig, peppa pig, pink pig... Boja PINKA koja me cijelo vrijeme navodi samo na ružičaste svinje, orvelovske svinje, svinje koje su zbog viška love spremne zaratiti svim sredstvima za još više love. I to preko radne pauze svoje Lopovluk & Izrabljivanje Company.

Ali gladni svijet, sirotinja, ne gleda svijet kroz ružičaste naočale.

Jahte, što ja imam s njima, lijepo ih je vidjeti, pretpostavljam još ljepše na njima baškariti, znam da ih je ubitačno čistiti. Ubitačnije nego zaplijenjene talijanske ribarice. Nemam je, nemam pojma što propuštam u životu, dabogda imao pa nemao, kažu da to boli više od svega. Bole ih džepovi, bole, strašno bole, bole do boli, bole kada su prazni, a bole i kada su puni zato što nisu još puniji. To je ona duševnost bogatih, rađa se iz takujina, što deblja kesa to krupnije suze. Kad bogati plaču cijeli svijet mora plakat s njima, kad plače sirotinja - koga briga.

Ali dečko, da si đek (kao što nisi) bio bi mafija Abramovič: jahta nije gotova na vrijeme, ko vas hebe kupit ćemo drugu, veću i skuplju i prefarbat je u pink, neka svi crknu od zavisti kada Rus troši. Ali nisi ti taj, ne-ne, vi ste balkanski lovežedni sitnež, takvima je doseg ovo bijedno balkansko kokošarenje, busanje, prepucavanje, pazarenje, cjenkanje, virtualno ratovanje, besplatna reklama... ma kome glumiš klasu bijedo, kome. Kome svi vi glumite, po jahtama, stradunima, dvorcima, kome glumite bijednici.

Diletanti, sve odreda pohlepni kokošarski diletanti, pa kad se lonac namjeri na poklopac, krpa na zakrpu, roza svinja na plavu tunu, slikom na sliku, priopćenje na priopštenje... besplatna reklama i doslovce pozivi da drugi (sirotinja) za njih ratuje. Da ih, moliću lijepo, žali! A sirotinja nažalost nasjeda, na jeftine konzerve i jeftinu glazbu, jeftina obećanja, nasjeda na treš, kič, boju, smeće.

Svinje, svinje, ratne svinje, to bi jeftino trgovalo, kralo, još jeftinije ratovalo, a preko sirotinje zarađivalo, to se odmah hvata za kandžiju, odmah vadi škuro oružje od junaka, televizor i televizija, mediji kao uvod u klanje i sranje, beskrupulozne pohlepne budale. Ma prođi me se prašče, prođi me se. Prasci ste, beznačajni ste, ništa više.

War Pigs

Generals gathered in their masses
Just like witches at black masses
Evil minds that plot destruction
Sorcerers of death's construction
In the fields the bodies burning
As the war machine keeps turning
Death and hatred to mankind
Poisoning their brainwashed minds
Oh lord yeah!

Politicians hide themselves away
They only started the war
Why should they go out to fight?
They leave that role to the poor
Time will tell on their power minds
Making war just for fun
Treating people just like pawns in chess
Wait 'til their judgement day comes
Yeah!

Now in darkness world stops turning
Ashes where the bodies burning
No more war pigs have the power
Hand of God has struck the hour
Day of judgement, God is calling
On their knees the war pig's crawling
Begging mercy for their sins
Satan laughing spreads his wings
Oh lord yeah!
......................Black Sabbath


Svinjski rat

"Termin Svinjski rat koristi se za ekonomski sukob (1906.-1909.) u kojem je Austro-Ugarska nametnula Srbiji carinsku blokadu. Poznat je i kao carinski rat.

Početkom 20.st. Srbija je ekonomski bila jedva više od satelita na granici Austro-Ugarskog carstva. Kao stočarska zemlja većinu njenog izvoza činile su svinje, koje je opet većinu kupovala Austro-Ugarska. Kada je Srbija počela sa pokušajima izvlačenja iz ekonomske i političke ovisnosti o Habzburzima, i stvarati veze sa drugim zemljama, posebno Bugarskom i Francuskom, Beč je odlučio kazniti Srbe ekonomskim sankcijama. Točnije, u nastojanju da smanji ekonomsku ovisnost o Austriji, Srbija je 1904. počela uvoziti francusko a ne kao do tada austrijsko oružje, te 1905. uspostavila carinsku uniju sa Bugarskom, učinivši tako skuplje ocarinjene austrijske proizvode - nekonkurentnima na tržištu.

Naučena diktirati ekonomsku politiku na tržištu, Austrija je 1906. na to odgovorila zatvaranjem svojih granica za srpsku svinjetinu. Potez koji je na koncu propao, jer je Srbija našla druga tržišta za svoju svinjetinu, odbivši se pokloniti Beču. Srpska vlada pronašla je izlaz u francuskim vezama koje su donijele investicije, također su počeli naručivati materijale od austrijskog suparnika Njemačke, te prisilili tadašnju austrijsku provinciju BiH na trgovački sporazum za izlazak na Jadran.

Rusija je poduprla srpske poteze, a rat između Austrije i Rusije je tada izbjegnut samo zbog njemačkog ultimatuma 1909. Rusiji da prestane pomagati Srbiji. Ovaj je sukob bio jedan od ključnih uvoda u konačnu austrijsku odluku za vojni udar na Srbiju 1914. i time je zapravo Svinjski rat postao jedan od brojnih uzroka Prvog svjetskog rata."

- 10:00 - Reci da se čuje (16) - Isprintaj - #

09.08.2011., utorak

Kobilica + rebro

U slavnoj kraljevskoj mornarici britanskog imperija u nastajanju, kada su još neistražena morska prostranstva zemljine kugle još uvijek oplovljavali fragilni i prelijepi jedrenjaci, postojala je ta pored bičevanja iznimno okrutna (obilno holivudizirana), ali učinkovita disciplinska mjera za mornare (preuzeta iz danske mornarice) koja se primjenjivala rijetko i samo u slučajevima najtežih prekršaja, odnosno u onom što se u tom malom svijetu svedenom na osamljenu brodsku orahovu ljusku na dalekoj pučini smatralo najtežim prekršajem.

Mjera se zvala - provlačenje ispod kobilice. I sastojala se upravo od toga, provlačenja ispod brodske kobilice, mukotrpnog i sporog procesa povlačenja kažnjene osobe ispod broda, ispod one grede, odnosno onoga što brodoznalci zovu brodskom kičmom, onog dna koje čini nosivi stup brodskog kostura. Prekršitelja bi se konopcima vezalo za ruke i noge i sa palube polako provlačilo ispod površine mora i kobilice broda, i to ne popreko (ako ste pomislili: pa što je to, to bi Kike Curavić u jednom dahu) već uzduž, tako da šanse za eventualno preživljavanje budu svedene na minimum. No kažnjenicima je ipak po običaju bila ukazana tolika milost (?) da bi se smatralo da su svoj grijeh u potpunosti otplatili ukoliko bi naravno preživili takav postupak. Nije mi poznato da je bilo takvih, a ako ih je i bilo da se nisu utopili, s obzirom na zadobivene ozljede, ne vjerujem da su živjeli još dugo, a i ono malo što su još poživjeli bilo bi u mukama. Bilo je to jedno okrutno čak i simboličko pranje od grijeha, gotovo pa novo rađanje, prisilno kušanje (ne)mogućnosti života izvan (ispod) njihova zadana svijeta.

Najteži prekršaj kojega se ovom okrutnom mjerom kažnjavalo bio je... sada se vi mislite: prevara, krađa, napad, ubojstvo? Ne, ništa od toga, iako svi ti prekršaji na moru (kao i na kopnu) jesu bili ozbiljni i primjereno svojoj težini sankcionirani, ali najteži prekršaj je bio zapravo nešto za tu izoliranu zajednicu naizgled puno banalnije, prekršaj je bio – neposluh. Da, neposluh.

No zašto neposluh kao samo naizgled banalan prekršaj, a opet je povlačio tako okrutnu mjeru? Upravo iz razloga što se radilo o minijaturnom svijetu, izoliranom daleko-daleko od svake civilizacije i time od svake mogućnosti spasa u slučaju bilo kakve nevolje. O svijetu koji je za opstanak/preživljavanje morao biti - samodostatan, i koji je zbog toga iziskivao čeličnu disciplinu, besprijekoran rad svih kotačića u liniji zapovijedanja i slijepu poslušnost nadređenom iznad sebe, dakle poslušnost bez pogovora. Na vrhu te apsolutno diktatorske piramidalne zajednice bio je naravno kapetan, koji je na tom komadiću brodske palube bio apsolutni gospodar života i smrti svih na brodu, baš zato jer je u onim dalekim vremenima (kada, ne zaboravite, nije bilo ni pomorskih karata, a kamoli radia, satelita ili GPSa) svaki plov bio pitanje života ili smrti, a kapetan je nosio tu odgovornost da svaki član njegove posade funkcionira besprijekorno, jer je svaki član posade bio ključan da ih žive vrati kući - sve. Šepanjem samo jednog kotačića u stroju ugroženi su bili svi. Gubitak samo jednog člana tog minijaturnog samodostatnog svijeta opasno je umanjivao njihove šanse za preživljavanje i povratak u sigurne luke. I otud je disciplina bila čelična pa i okrutna, kapetan je bio bog i batina, njegova riječ je bila neupitna svetinja, a cijeli je zapovjedni lanac, od najnižeg časnika do samog kapetana, bez obzira na sposobnost ili nesposobnost zapovjednog kadra, bio neupitan tabu kojeg se nije smjelo ni u snu, a kamoli na javi, propitivati. Nije se smjelo. Rušenje discipline ruši cijelu zajednicu. I sama pomisao na pobunu bila je nezamisliva, a provedba kažnjiva smrću.

Pobune su zbog tog pitanja života ili smrti stoga bile rijetke, ali nije da ih nije bilo. Najpoznatija je ona svima poznata pobuna na Bountyu, ako ne zbog povijesti, a onda zbog Mel Gibsonovih modroplavih okica. Kako filmska mašinerija kao i svaka korporacija ima svoje zakone (čitaj: profit) nije joj previše stalo do povijesnih detalja i istine koliko do spektakla, tako da je i kapetan Bountya, ozloglašeni Bligh, filmskom vrpcom osuđen na vječni lik negativca, iako se čovjek u zbilji zapravo potvrdio kao ludo hrabar i neviđeno vješt i sposoban pomorac, koji je sebe i šaku svojih ljudi nakon 6,5 tisuća km (47 dana) u čamcu za spašavanje doveo do luke spasa odlučan u namjeri da povrati svoj brod i pobunjenike dovede pred lice pravde.

Pretpostavit ću da smo do sada svi prežvakali pitanje pohlepe, pa ako i nismo, zamislimo da jesmo, pa i nju i sve detaljčiće iz žiže razgovora ovih dana stavimo na tren sa strane, kao da to nema nikakve veze sa ovim o čemu promišljamo, te zaplivajmo nekim do sada neistraženim, a moguće je vrlo zanimljivim vodama.

Kako Crkvu često uspoređuju sa lađom, ponekad Kristovom, ponekad samo lađom, ponekad u pjesmi lađom na žalu, no sve u svemu ipak nekakvom lađom (religijama očito vrlo draga riječ), a po logici razmišljanja (i samoj zapovijednoj piramidi) toj lađi bi kapetan bio sam otac Papa, pitanje mi je logičkim slijedom nadošlo samo od sebe - što bi bila kobilica te lađe (budimo realni – tankera) ispod koje će provlačiti neposlušne članove njene posade? Ima li je?

Na stranu trenutno stavljam zastarjelost takvih metoda, zastarjelost broda, zastarjelost posade, navigacijskih karata, pa i sami zapovijedni lanac. Na stranu stavljam sve što se kao i ona pohlepa s početka, vjerujem, podrazumijeva. Na stranu stavljam sve što se logički samo po sebi sada dade vrlo lako obducirati. Ovdje na stranu stavljam i nedosljednost samog kapetana u nekim drugim situacijama, te ga u svrhu oslobađanja naše mašte vizualiziram kao dosljedno krutog Bligha koji ne odstupa od vojničke discipline koja osigurava (?) preživljavanje.
Da ne bi bilo zabune, kao osoba koja navija za buntovnike, za istupanje iz korporacijskog stroja, te organski ne podnosi slijepoću poslušnosti, bez obzira na svu eventualno zadivljujuću kapetanovu vještinu - navijam za kokosove palme na Pitcairnu. Što se mene tiče, dečki su napravili naj-stvar kada su probužali onaj brod i zapalili ga - prepustili sinjem moru (iskonskoj lađi sveg života), te sebe prepustili toplim zagrljajima havajskih ljepotica na komadiću svoga tropskog raja. Plodite se množite se... i poslušaše Ga, na najdoslovniji mogući način. Jesu li poslije zažalili ili nisu, druga je priča. Uski okviri diktiraju okrutnost no pružaju sigurnost, svako oslobađanje ima svoju cijenu koju većina nije spremna platiti odričući se komoditeta poslušništva.
No zamislimo na tren da do uspješne pobune nije došlo, da Pitcairna nema i da ga u nekom novom obliku neće biti, dakle pitanje iz moje čiste znatiželje - što bi bila kobilica ove lađe?
I kad već govorimo o lađama, u ovu subotu koja je pred nama (13.08.), Neretva vas zove na spektakl nad spektaklima, ma već sve znate, ko` o čemu Mod i ove 2011. godine o – tradicionalnom Maratonu lađa!

p.s. kao zanimljivost ova vam Evina kćer donosi (nakon ovakve priče možda i umirujuću) činjenicu da neretvanske lađe kao tradicionalna riječna plovila nemaju klasičnu kobilicu – kostur se sastoji samo od rebara. Zato nemajte straha, slobodno budite neposlušni, nemaju vas ispod čega provlačiti rofl

p.s.2. ali mene ove vode i dalje nekamo vode... hm, snažna rebra kao ženski princip garantiraju neretvanskoj lađi širok bok, plitki gaz, veliku nosivost naughty i činjenicu da se održava na površini vode, a to je na mirnim deltama rijeka dovoljno. Kao što bi opet bez kobilice koja osigurava balans na uzburkanom moru, brodovima bilo nemoguće izići iz luke...
Kapetane, dok čepite te rupe u svom šupljem čamcu, a gle apsurda šupalj je jer ga čepite, šapnut ću vam nešto onako naočigled elementarno - jedno bez drugog u burnim vodama očito ne ide. Adam oduvijek išće svoje rebro.
- 00:58 - Reci da se čuje (5) - Isprintaj - #

05.08.2011., petak

Kontrapunkt

Porcijunkula, kaže slovo, potpuni oprost. Zbog sunčeva zlaćanog odsjaja trepćem, osluškujem, šum vode, smijeh, žamor, glasovi, di si kako si, starija mi ošla u svit, tvoj se još nije oženija, ćaća bi te volija vidit, zvuk mijeha i dipli propliće molitveni napjev...

Sveta Marijo, Sveta Bogorodice, Sveta Djevo djevica...
Mooooli za naaaas!


Kraj mene prolazi Miki Maus, za njim Metallica, desno print Sexy Chic, lijevo starine i narodne nošnje, čudnovata sijeda brčina preko ramena vuče raspelo, još na njemu Papu i Generala, svak` nosi svoj križ, rascvjetali oleandar nadvija staze, otežale šljive crne i bile zovu ruke na branje, pa ih beru, osamljeno drvo spoznaje, u tom rajskom vrtu, žeđ je jaka...

Majko Kristova, Majko Crkve, Majko Božje milosti, Majko prebistra...
Mooooli za naaaas!



...žedna usta taže žeđ nad česmom, nagnuta preplanula guza glad taži tangicom, žeđ za spoznajom neka čeka. Po zelenoj travi kočopere se paunovi i prelati kao pre-lati prolaze pre-važno, prosjaci otkrivenih batrljaka blagoslovom zazivaju novčanike, policija uvodi red, ili moli ili odlazi ali ne prosi, miris tamjana i pečenja u zraku...

Utočište grešnika, Utjeho žalosnih, Pomoćnice kršćana...
Mooooli za naaaas!



Red, red, reda mora biti, red za platiti mise, božji čovjek pod mantijom traži mobitel, poziv u pomoć, vražiji vjetar, lijevom zauzdava novčanice, jedna je kasa premalo jedno je tijelo preslabo, navala na kupovanje oprosta, gužva je na traci, pomoć, pomoć molim...

Kućo zlatna, Škrinjo zavjetna, Vrata nebeska, Zvijezdo jutarnja, Zdravlje bolesnih...
Mooooli za naaaas!



Red za wc i red za ispovijed jednake dužine, bilježim, uvažavam, jednaka je potreba za olakšanjem...

Djevice premudra, Djevice časna, Djevice hvale dostojna, Djevice moguća...
Mooooli za naaaas!


Prži, treperi lišće na topolama, trepere uvele novčanice na oltarnim pločama, otpalo lišće takuina pokriva snježnobijele vezene čipke, odjekuju pozivi na molitvu, mikrofon zvuči šuplje, na koljenima, ikone plaču ili se to cijedi znoj, jesen je daleko, blizu, svejedno...

Majko divna, Majko dobroga savjeta, Majko Stvoriteljeva, Majko Spasiteljeva...
Mooooli za naaaas!


Procesija, za križem, muškarci prvi, na djevojačkim plećima nosi se Sveta, potom svećenstvo, onda na kraju... tek žene... u krug, u krug, vječno u krug...

Djevice milostiva, Djevice vjerna, Ogledalo pravde, Prijestolje mudrosti...
Mooooli za naaaas!


Njegovana ruka automatizmom dijeli blagoslove, zlatan prsten, u masu u zid u ništa u prazno u isprazno... malo tijelo, a velika glava, misa, govori, politika, zahvale, hvale... sebe, jedni druge, drugi prve, iscrpljeni zakunjali dječačić BUĆ! sa obale u vodu, dobroje, dida skače odmah za njim, u snu opralo od grijeha, nije stigao ni zaplakati, presvući će ga već, negdje...

Uzroče naše radosti, Posudo duhovna, Posudo poštovana, Posudo uzorna pobožnosti...
Mooooli za naaaas!


Torba puna milodara, kruži, ispletena vuna, žive boje, narodni vez, nečiji razboj, nečije razbojstvo, gospodine, čuj gospodine, izvolite, izvolite, gura novčanicu, nosite, nosite, nosi...

Ružo otajstvena, Tornju Davidov, Tornju bjelokosni...
Mooooli za naaaas!


Prosjak poseže u zdjelicu i dodaje berekinima aj donesite mi sladoled, u jednom kutku raja majka kvočka i četiri pilića, dva žuta dva crna, čeprkaju čeprkaju čeprkaju crviće, na pijuk zagubljenog crnca brižna mater odmah trči upomoć... memljivo... jedno sunce prži nad varljivim komadićem hlada...

Kraljice anđela, Kraljice patrijarha, Kraljice proroka, Kraljice apostola, Kraljice mučenika, Kraljice ispovjednika...
Mooooli za naaaas!


...zbog zlatnog odsjaja trepćem, a opet... vidim jasno tvoga sina kako razbija tezge, vage, oltare, kumire... glave... kažu pisano je... kaže porcijunkula, kaže slovo, kažu potpuni oprost...

Majko prečista, Majko neoskvrnjena, Majko nepovrijeđena, Majko ljubezna...


A reci mi kako oprostiti pohlepu.

Reci mi.

- 22:32 - Reci da se čuje (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>