"Puba počinje čitati članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom, ali bila je oslobođena optužbe. Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice..."
Prije su sirotinju gazili kočijama sa parom konja, danas je u motoru samo jedne jahte konja kudikamo više.
Bogatuni su heroji svakog, pa i ovog vremena. MIsle da novcem mogu kupiti sve jer novcem mogu sve kupiti. Njihove jahte su tema koja ispunjava naslovnice. Njihova bahatost također. Zar velikima nije sve dopušteno?
Apsurd koji skače u oči - njihovo bogatstvo slavimo, njihove greške ne opraštamo i sudimo.
Ali ako slavimo bogatstvo, dosljedno im slavimo i greške. Ali ako ne opraštamo greške, dosljedno ne opraštajmo ni bogatstvo. Ako sudimo greške, sudimo i bogatstvo.
Ili je sukob vrijednosnih načela u nama, a sposobnost razlučivanja odavno već zgažena pod kopitima galopirajuće pohlepe?