MODESTI BLEJZ

< srpanj, 2010 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

28.07.2010., srijeda

Deri buro!



Ma zašto, zašto, ZAŠTO pobogu nismo iskoristili tu jedinstvenu priliku pa je ubacili u gepek?! Ne zazivam ja, da se ne razumimo krivo, onaj naš narodski običaj pedagoških noćnih vožnji sportskih djelatnika u tuđim gepecima po metropoli, niti zazivam prevoženje svinjskih polovica, konjskih glava i sličnih edukativnih derivata, nego se onako zdravorazumski čudim našem nedostatku osjećaja za praktično, ta prilika je bila više nego povoljna. Dok se ona naginjala kroz prozor i dijelila tumorou-jestrdej-haudujudu osmijehe mi smo je da je bilo imalo pameti samo mogli utrapit ekipi - evo van je pa je nosite. Potrpat je naglavačke u nečiji gepek, zamolit ljude onako ljudski, razumili bi oni, turit vozaču ispod ruke ka šoferu busa 20kuna za kavu, samo je ljudi vozite šta dalje i negdje usput uz cestu iskipajte, skupa sa smećem, nije bitno gdje, ostavite je Janši, njemu će bit drago, a nama puno lakše.
Ali mi priliku nismo iskoristili i tko zna kada će nam se pružiti nova. A potrebno je bilo tako malo, gepek, otvori, hopla, zatvori - granica je bila na dohvat ruke, tja.
A opet gledam neki dan neka simpa crna lezba kod Oprah veli da sve ove budaletine koje nas okružuju treba potrpat u balon i poslat ih nebu pod oblake. Gledajući sve ove silne Čehe na madracima koje već poslovično naša bura razbuca sve do Visa i Jabuke, dosjetih se da mi hvalablogu imamo i jednostavnije rješenje - sve budale na madrace! Pa nek ih bura nosi. Buro nosi ih sve kvragu.

Znate onaj gadan osjećaj kad se na svoju žalost i užas vozite u karampani od busa, u nekom otpadu prijevozničke civilizacije, za kojeg cilo vrime mislite i osjećate da će se raspast u vožnji? Znate ono kada stolice škripe, podne ploče propadaju, stropnih odavno nema, instalacije i ogoljele žice vise, šarafi za koje ne želite znati odakle su ispali po podu kondrljaju gori-doli, ona jedina preživjela svjetiljka blidozelenkasto histerično treperi i nagoni vas na povraćanje? Kada kroz rupu u podu gledate prijenosni remen kako se vrti i koturajuće kamenje na cesti? Kada onaj čekićak kraj znaka za ´razbiti staklo u slučaju emergencije´ odavno služi kao držač na nečijem kokošinjcu, a u vašem busu ostao samo njegov otisak kao blijeda uspomena na nekoć bolja vremena? Kada klima koje nema na plus 40° usijava zrak na dodatnih plus 50°? Kada gornji poklopac neće da se otvori jer je zavaren nakon šta je prošli put u vožnji otpao i na livadi ubio Matinu kozu Garu šta je davala najviše mlika? Kada kroz zamućeni prozor i ogavno šporku zavjesu koja uporno za vašim vratom mlatara i tuče vas u šiju gledate kako po cesti opadaju naplatci sa guma, a samo čekate kada će za njima i gume? Kada motor na svakom zavoju i uzbrdici stenje ka ranjena zvir iako cilo vrime vozi u prvoj jer mu je druga nedostižan pojam ka warp 9? Kada svaki trzaj kuplunga i potezanje minjača uz šoferovu beštimju osićate pod svojon guzicom nabijenon na drvenoj pretpotopnoj katrigi iz drugog svjetskog? Kada stalno nešto dimi a niste sigurni jesu li motor ili auspuh ili gume ili sve troje?
I kada još uza sve to na konačnoj nizbrdici pijani šofer umisto da prikoči i smanji brzinu - pusti sve kvragu ća, počne se smijat, pivat i derat na sav glas ´Gospemoja obuci mi bilo to mi lipo stojiiiiiiiii..,`
a onda nadoda i gasa pa neka svi skupa lipo idemo kvragu sa 180km/h jer zašto bi šofer kočija na nizbrdici kad lipo bus konačno iđe? Doduše iđe u 3Pi materine, ali zašto se tomu ne bi smijali, el'.
*smijmo se nacijo, Ona kaže da lijep osmijeh donosi spas, aha blabla
E, znate li taj osjećaj raspadanja u vožnji? Znate.
Zašto ga sad spominjem? A šta ja znam. Biće bez razloga.
E moj Pricidniče Ivo, uzalud ti pokazuješ pravi smjer, sam si ka svjetionik u noći, ovo je sve pošlo kvragu niz brdo, za nama se debelo dimi.

Zato deri buro, deri sestro!
- 08:58 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

19.07.2010., ponedjeljak

Pšenica

Rade i Kemo, blog im da zdravja

Zašto hrvatski narod svako ljeto mora razbijati glavu pitanjem pšenice, otkupa pšenice, cijenom pšenice, hoće li pšenice na jesen biti dovoljno? Lipo se bućkate u znoju lica svog na plus 35°, patite se kao sav pošten svit, ne gnjavite nikog pod božjim čelopekom, molite bloga da nitko pod njim ne gnjavi vas, ali jok - oni vas u ovo doba godine tradicionalno gnjave i plaše pšenicom otkad je svijeta i vijeka, Hrvatske i stoljeća sedmog.
Tomislave kralju, ne znam jesi li imao kombajn, seljake, recesiju te nezadovoljan i izluđen narod, ali brate triba si preduhitrit ove budale i sadit rižu. Eliminiranjem pšenice oduzeo bi im glavno oružje zastrašivanja narodnih masa.
Prvo sindikalisti skupe preko 800 tisuća potpisa, a onda se ministar sjeti da na jesen neće imati za mirovine, ovi priprijete narodnim nemirima a onda se ovaj sjeti da na jesen neće biti kruha. Ili kao što bi Štrumfeta tako mudro zenovski rekla: Ti dam - ti daš, ti nedam - ti nedaš. Blože mudre plavuše.
Sjeća li se itko u ovoj zemlji od njenog postanka ama ijednog predljeta i ljeta da se narodu nije prijetilo pšenicom? Da se narodu nije prijetilo jesenskim krmivom, nedostatkom kruha i kruhom lošije kvalitete? Ne?
A mudrije i dalekovidnije pšenične politike od pšenične politike naše Domovine nema nadaleko nut Prvo svu našu kvalitetnu pšenicu kolikogod da je ima, bio prinos dobar ili loš, odgovorni iz resora (kako samo ovaj u biti bezličan i isprazan izraz bombastično birokratski zvuči) prodaju u bescjenje na stranom tržištu da popune proračunske rupe i svoje džepove, da bi zatim na jesen za duplo skuplje kupovali stranu pšenicu lošije kvalitete kako bi narod imao što jesti. GENIJALNO! dead Zar ne.
I stvar funkcionira besprijekorno. Otkad je adezeja i Hrvatske. A to što tu i tamo seljaci otkriju da je njihova pohranjena pšenica data na čuvanje u državnim silosima - nestala, a bložemoj opet nikomu ništa. Svakomu se može desiti da s vremena na vrijeme pogubi desetke tisuća tona žita. Jer ko te pita šta je ispod žita.
Evo za primjer lani. Nestalo žito, di je nestalo, ne zna se, sve se zna, zna se... samo da je nestalo. Nema, popapala maca. Kad eto đavle nasuče se brod na neku jadransku siku, to nasukavanje brodova u nas ionako postao narodni običaj, nasuče se dakle brod za Tursku, arapske zemlje gdjeli već, kadli ono brod pun - pšenice. Di je pšenica - evo 10ak tisuća tona pšenice! Traži traži pa ćeš naći. Da se nije poslovično nasukalo ne bi je ni poslovično našlo.
I čija je glava otada pala? Tko je odgovarao? Tko je platio? Čija je funkcija, ugled i položaj nastradao? Što se otada dogodilo? Je li se išta dogodilo? Je li hrvatska pšenica prestala biti izvozni mafijaški proizvod?
Ajde, čik pogodi. Dam vam čak jedan pokušaj da probate pogodit ovu tešku zagonetku...
Dokučili ste odgovor? E, to vam je tako kad nam je Domovina u reproduktivnom organu ćaćinom i materinom blabla

Kako bi rekla ona koja je ostala bez glave - neka jedu kolače jel´ - e pa ne brini prijo, imamo mi i trave, ovce nisu zahtjevne rolleyes
- 08:38 - Reci da se čuje (26) - Isprintaj - #

12.07.2010., ponedjeljak

Klapske pisme od kojih se naježite



Tamo kod Jedvagenija inspirirala me za ovaj lakoglazbeni post njegova nadahnuta slušaonica pisama od kojih se naježite. Kako sam osobno od lako naježljive vrste - ježim se često na sve šta je dobro smijeh a dobroga u glazbi falablogu ima napretek.

No moram u skladu s ovim ljetom koje nas okružuje odvojiti ono posebno ježenje koje me obuzme na našu klapsku pismu, na one glasove koji zvuče kao jedan i koji tako iskonski predstavljaju našu Dalmaciju, ma što god štand-prodavačice sa turbo-folk Cecom na banku i holivudske zvijezde u prolazu mislile o tome, nemam ništa protiv folka ko voli slušat da ga sluša (i usput sebi ispirat mozak) - ali klapa je zvuk Dalmacije kojeg ja smatram svojim...
Ovo će biti jedan mali subjektivni popis klapskih pisama od kojih se osobno ježim, popis bez posebnog reda osim onog po mom sudu - vrha vrhova - kojega sam kao što vidite već stavila na vrh:
Testamentum barba Ljube Stipišića Delmate u izvedbi Vokalista Salone (tenor Špiro Jurić). Šta barba Ljubo napiše to je u vičnost. A Testamentum je meni više od pisme, to je filozofija i zen, to je ona mikelanđelovska ruka uprta u nebo koja dotiče božju ispruženu ruku, to je... to.

Ali takvih pisama od kojih mi se našušure sve dlačice po rukaman i krenu trnci niz kičmu, falablogu u našoj dalmatinskoj klapskoj pismi ima - napretek. Ajmo ih navest par:

Cvijet čežnje - opet piva Špiro, mila majko lipote!
Kod Lepanta sunce moje - znam da znate šta je Lepant i ča se tamo zbilo, učila se povijest, jel´ tako...

*Dalmatino povišću pritrujena
...opet barba Ljubina, ovaj put himna dalmatinske klapske pisme, u izvedbi legendarne klape odnosno okteta DC Vranjic sa legendom Joškom Prijićem prvin (specifičnim gotovo nazalnim tenorom) i Špirinim ćaćom kao drugim. Ovi vični mladići iz DCa su legende klapskog pivanja!

Sutra će te ponit - u izvedbi klape Cambi
Loza u škripu

...onda ove Vicine koje su klape preuzele, ali koja god klapa da ih piva one su Vicine i ja u njima uvik čujem samo nenadmašenoga velikoga njega:
Pismo ćali
Zvona moga grada
Bodulska balada

...a onda su tu i one otpivane toplo i široko, kako su nekad pivale sve naše klape, sve do današnje komercijalizacije i kako je ja nazivam - robotizacije, di se piva tehnički savršeno, točno, presavršeno, ali bez duše... e ove su nekoć pivane sa dušom:

Sušna zikva na škoju - u izvedbi stare klape Maestral (poslušajte tu toplinu i mekoću glasova, nema toga više, ne čujen to danas ni u jednoj klapi)
Kapetane moj - u izvedbi klape Trogir
Jute san se zajubija - legendarna dalmatinska pisma kojoj čak ni Bregović nije odolija pokrast je za film ´Kraljica Margot´ ako se sićate.

*Pismo moja hrli tamo/Oj ti dušo moje duše

...a tu spadaju i pisme drugih legendi klapskog pivanja (uz klape DC, Filip Dević, klapu Lučica, Jedinstvo, Split, Sinj, Maestral, Kamen, Trogir etc.) - pisme klape Šibenik, njenog drugog tenora Bubice, matere i ćaće, alfe i omege, počela i kraja, današnje Masline:

Nemoj šiti stara majko (Svilen sarafan)
Zaludu me svitovala mati
Klapo moja
Omili mi u selu divojka
Zlata jemaš, dare primaš

...i za kraj nešto simbolično:
Misao svijeta S.S.Kranjčevića - u izvedbi klape Sv.Juraj HRM

Nadam se da ste u ovom bogatstvu naše tradicije pronašli nešto i za sebe, živili mi! party
- 04:00 - Reci da se čuje (25) - Isprintaj - #

11.07.2010., nedjelja

Srebrenica -15 godina


Srebrenica

Iz BiH je inače krenula inicijativa da se prije odigravanja finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva održi minuta šutnje za 15. godišnjicu genocida, masakra, zločina protiv čovječnosti - koji se odigrao na današnji dan u Srebrenici.
Kako u finalu kao jedna od finalistica igra upravo i Nizozemska, čiji je kontigent UNa u Srebrenici tako tragično podbacio, gesta bi bila i više nego simbolična.

Inicijativa nije prošla.

Iako smatram da bi ta katarzična minuta bila mali ali veliki iskorak u iskupljenju savjesti svijeta, donekle i shvaćam gluhoću svjetskih organizacija (među koje spada i najbezazlenija FIFA), jer kad bi morali odšutjeti minutu za svaki zločin protiv čovječnosti koji se na ovom planetu odigrao - čovječanstvo bi zauvijek ostalo nijemo.

Ipak, previše je vapaja upućeno prema nebu da se na njih baš svaki put oglušimo...

- 16:55 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

Finale - neka pobijedi...

...bolji!

n vs š

Navijam da u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva pobijedi sport, da u sportskom duhu pobijedi onaj tko je bolji, te da tekma bude zanimljiva i puna golova baš kao što je bila ona za treće mjesto (iako je u njoj moje miljenče izgubilo, ali nema veze, utakmica je bila super, a to je ono što volim) thumbup

U finalu favorita nemam, pa ću navijati naizmjenično, za onog tko se iskrenije i sa srcem bori, a i kako mi šune, odbrojavajući minute do kraja. A onda lipo svatko kući svojoj, bilo je i vrime, brate dodijalo... nut

- 00:01 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

10.07.2010., subota

Predfinale za 3.mjesto - neka pobijedi...

...zgodniji! naughty

Urugvaj vs. Njemačka
Ali što poštena žena ne može nać jednu sliju ogoljenog Nijemca, pa ljudi moji no (s ogoljenim švabicama već je lakše).
I kako onda sudit u takvim uvjetima, kako donijet nepristranu odluku?! rofl
Kako samo ovi kvazi latinosi nemaju nikakvih skrupula skidat maje, pogle samo onog skvarcanog Ronalda - otvoriš paštetu, slupaš auto, kupiš dite - eto njega skida maju, ma brate dosadan si više dead
Ajmo Švabe, pokorilo se Europu a nemere se skinut dres, skidaj to odmah, jesi me čuja! Na vidjelo prsa junačka! rofl

*ma dobro Orlando, dobro ajde - ti si najzgodniji!
(ajoj šta su ovi muškići tašti žene moje, pa nemreš bilivit) smijeh
- 17:14 - Reci da se čuje (7) - Isprintaj - #

08.07.2010., četvrtak

Peticija za izmještanje trafostanice i dalekovoda


grad Ploče

Nakon nedavno održane Osnivačke skupštine udruge Građani za grad Ploče - odmah se krenulo u akciju bez zadrške! Glasovi građana za izmještanje predviđene trafostanice skupljaju se punom parom, jedinstvo i odlučnost građana je ovu temu uspjelo progurati i na sjednicu gradskog vijeća, stvari se pokreću sa mrtve točke, građanske inicijativa se nastavlja, borba za našu budućnost se nastavlja, prenosim obavijest sa svih lokalnih portala...
Obavještavamo stanovnike našeg grada (Ploče) i okolnih mjesta da je u tijeku potpisivanje peticije za IZMJEŠTANJE TRAFOSTANICE ( 110 kV ) I DALEKOVODA (110 kV) iz urbanog dijela našeg grada.

Udruga GRAĐANI ZA GRAD PLOČE pokrenula je potpisivanje peticije jer smo uvjereni da se za pitanje koje je od životne važnosti za naš grad treba pitati građane za mišljenje. Stoga vas pozivamo da potpišete ovu peticiju i putem referenduma nedvosmisleno poručite što mislite o ideji da se trafostanica i dalekovodi izgrade na previđenoj lokaciji u urbanom dijelu našeg grada.

PETICIJU MOŽETE POTPISATI U SUBOTU 10. SRPNJA 2010 OD 8:00 DO 12:00 SATI NA TRŽNICI I ISPRED ROBNE KUĆE (KONZUM) U PLOČAMA, TE ISPRED TRGOVINE STUDENAC U STABLINI.

PREDSJEDNIK UDRUGE GRAĐANI ZA GRAD PLOČE
Ivica Popovac

Forza građani! thumbup
- 22:22 - Reci da se čuje (19) - Isprintaj - #

05.07.2010., ponedjeljak

Pljuvanje nogometaša


zatvori špinu

Ovaj put ne mislim preneseno već ajmo malo o doslovnom. Sve one koji su malo gadljiviji i osjetljivijih duša zdušno upućujem da preskoče ovaj tekst, ne odgovaram za eventualno izazvane duševne boli eek

Možete vi nogometaše voliti ili ne voliti, pljuvati ili ne pljuvati, pratiti nogomet ili ga ne pratiti, ali na tom terenu vjerujte mi - doslovno ima više toga od samog nogometa.
Na primjer ima hračaka. Dobro ste pročitali, ne hrčaka - već hračaka, iako su mi hrčci onako malešni i pahuljasti puno dragi, teško bi bilo zamisliti da nogometaši naokolo pljucaju hrčke. Ali nažalost istina je da oni naokolo pljucaju gadljive hračke, onako pošteno se useknjujući iz dubina svog dvanaesterca.
Koji im je vrag? lud To je pitanje koje mi je uvijek zadavalo glavobolje. Čemu služi taj primitivni nogometaški običaj?

Kažu da je netko izračunao kako jedan prosječno nadaren nogometaš u prosječno gledljivoj utakmici može istrčati oko 12 kilometara, ali ne znam jesu li izmjerili koliko litara takav prosječno nadaren nogometaš može u toj utakmici i ispljucati. Po onome čemu gotovo svaki dan nevoljko svjedočimo gledajući tekme na Svjetskom prvenstvu – ispljucana litraža ne bi bila mala.

A onda mi s druge strane na pamet recimo pada jedan prosječan maratonac, koji u cugu istrči koliko ono kilometara od Maratona do Atene – oko 42klika? Dakle moderni Filipid obliven znojem trči 42 kilometra u cugu, pa opet ni na jednom maratonu nisam vidjela ni jednog maratonca kako naokolo pljucka i hračka.
Taj iscijeđeni maratonac kao prvo nema taj običaj (maratonu je pljucanje nepoznata disciplina), a kao drugo on i kad bi htio pljucati – više nema što. On jadan u tijelu nema višak tekućine da bi se njome razbacivao, upravo suprotno – njega treba svako malo nadolivati zbog dehidracije (zbog toga uz stazu maratona svakih par kilometara stoje oni stolovi s napitcima).
Također mi na pamet pada i jedna naša prosječna sezonska sobarica, koja u cugu obigra 30ak soba, dva-tri hotelska kata, perući i glancajući tuđe da prostite izlučevine u znoju lica svog, te se izmrcvarena na kraju radnog dana lipsajući vraća doma proklinjući u sebi i Arf i Domestos i sezonu i turiste, pa opet ni ona – ta poštena radna žena, nema taj običaj hračkanja i pljuckanja zemlje po kojoj satrana hoda.

Što nam to onda zapravo govori o pljucajućim nogometašima kojima je pljucanje postalo gotovo pa - tik?

Pa pod prvo nam govori da ne cijene zemlju po kojoj hodaju-trče-hračkaju, a koja im osigurava kruh svagdašnji i manekenske žene,
pod drugo da se očito ne znoje dovoljno,
pod treće da očito ne trče dovoljno,
pod četvrto da nisu dovoljno iscijeđeni što znači da nisu dovoljno angažirani,
pod peto to opet znači da su debelo preplaćeni za posao koji očito ne čine onako kako spada - čim imaju višak tekućine za razbacivanje.

Vidite koliko se zanimljivih zaključaka može izvući iz samo jednog hračka. Iz jedne gadljive, nepotrebne i suvišne navade. Sve u svemu Jaco, to ti je kao i žvakanje žvake u službenim situacijama - nekultura. Kulturu ili imaš ili je nemaš. Đaba sve parade i svi simbolični apeli FIFAe za smanjenje rasizma - kad nogometaš koji je na početku tekme taj poziv pročitao - poslije toga doslovno popljuje svoju riječ. A da tekme umjesto uzaludnih ciljeva počnu s nekim prizemnijim, recimo apelom protiv hračkanja? wink

No opet s druge strane ne bih tila grišit dušu i optuživat ljude za nepostojeći grih, sve razmišljam kako sam u biti to serijsko pljuckanje po nogometnom terenu – ja krivo shvatila zaliven
Što ako ti nogometaši zapravo ne pljuckaju iz obijesti i nekulture nego to oni u stvari cilo vrime - zalivaju travu? rofl I stadionska trava treba konstantu vlagu, natapanje, navodnavanje - pa nogometaši možda na ovaj način čine dobro djelo, javno iskazujući svoje inklinacije ka vrtlarstvu, promičući pred očima primitivnog svita - ljubav prema prirodi. Ako je ovo doista slučaj - samo čekam trenutak kada će jedan od tih travoljubaca odvažno otkopčat šlic odnosno slandrat mudante pa krenut u obilnije zalivanje. Neka svit uči i stiče vrtlarske navike.

A opet postoji i još jedna solucija. Možda nogometaši svojim hračkanjem zapravo samo podmazuju teren za bolje proklizavanje, kako sebe tako i lopte. Jer priznajte, nije svejedno kad se onako u šesnaestercu potrbuške bacaju preglumljavajući faule, da li je podloga po kojoj se bacaju tvrda i suha - ili je podloga vlažna, klizava i gnjecava nut Za bolje proklizavanje i bolju glumu triba teren dobro i natopit. Dakle u ovom bi slučaju hračkanje i pljuckanje zapravo bila medicinska prevencija od ozbiljnijih ozljeda.

Blože ako je to tako, onda su ti nogometaši zapravo uzvišene duše, empati i humanitarci, maltene dobročinitelji svickog ranga; moj grijeh moj preveliki grijeh, sebi neću nikad moć oprostit za sve teške riječi kontra - pljuvanja nogometaša rofl
- 19:35 - Reci da se čuje (29) - Isprintaj - #

Dobrodošao Učitelju!

Ljeto nam je stiglo, a sa ljetom i dragi nam gost...

1. stižem!


Naime zbog priliva turista koji putuju za Trpanj i povećanja prometa u sezoni - naš domaći trajekt, dobra stara Pelješčanka, postaje premala za sve te putujuće mase željne Pelješca (a preko njega i Korčule)...

2. evo me!


Zato nam ljeti u pomoć stiže jedan veći i prikladniji igrač, ma pravi ljepotan i gospodin kojemu gužva ne predstavlja problem, možete li pogoditi tko je taj...

3. čovjek iz sjene


Pa naravno! To je naš Vladimir Nazor - dobro nam došao Učitelju! thumbup
Naše malo misto voli ovoga bijelokosog starčića, ta i naša osnovna škola nosi upravo njegovo ime - Osnovna škola Vladimira Nazora (dok srednja škola nosi ime još jedne časne starine, čija je mama bila upravo iz naše Baćine - Srednja škola fra Andrije Kačića-Miošića).

4. dobrodošao učitelju!

5. on plovi visoko


Živili! mah
- 08:11 - Reci da se čuje (11) - Isprintaj - #

03.07.2010., subota

Prigodna

* jedna prigodna tužbalica cry

nemoj plakat Diego, daće b(l)og do4godine smijeh
ma je-je, znam da ti je obeća da će Argentina bit Prvak,
ali nije reka koje godine,
Stari ti je zajeban igrač znaš
maltene (klik) Collina rofl

- 21:00 - Reci da se čuje (15) - Isprintaj - #

Dobro jutro iz pješčanika

Jutro je počelo radno i vedro u našem malom mistu...

1. radno jutro ....................................................................... 2. u duetu
(klik na sliju za veću sliju)

Tik ispod gradskog dječjeg vrtića preuređuje se naš Sportski centar Močvara.
Do sada zapuštani i neiskorišteni tereni se ravnaju, nasipavaju i transformiraju u buduće teniske terene na kojima bi jednog dana, a tko to zna, baš iz ovog smišnog vrtića ponad njih - mogao izniknuti i zaigrati kakav novi Ivanišević thumbup Stoga pogledajmo priču iz pločanskog pješčanika...

3. lijepo se igraj i budi dobar sine


4. dobro tata; još sam mali ali čekaj da porastem


Aha, a tko nam to stiže, još jedan zaigrani mališan...

5. hej dečki i ja bih se igrao!


p.s. još ću se (ne)ozbiljno ufurat u ovu fotografsku spiku smijeh

- 10:20 - Reci da se čuje (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>