Marketing
Pšenica
Rade i Kemo, blog im da zdravja
Zašto hrvatski narod svako ljeto mora razbijati glavu pitanjem pšenice, otkupa pšenice, cijenom pšenice, hoće li pšenice na jesen biti dovoljno? Lipo se bućkate u znoju lica svog na plus 35°, patite se kao sav pošten svit, ne gnjavite nikog pod božjim čelopekom, molite bloga da nitko pod njim ne gnjavi vas, ali jok - oni vas u ovo doba godine tradicionalno gnjave i plaše pšenicom otkad je svijeta i vijeka, Hrvatske i stoljeća sedmog.
Tomislave kralju, ne znam jesi li imao kombajn, seljake, recesiju te nezadovoljan i izluđen narod, ali brate triba si preduhitrit ove budale i sadit rižu. Eliminiranjem pšenice oduzeo bi im glavno oružje zastrašivanja narodnih masa.
Prvo sindikalisti skupe preko 800 tisuća potpisa, a onda se ministar sjeti da na jesen neće imati za mirovine, ovi priprijete narodnim nemirima a onda se ovaj sjeti da na jesen neće biti kruha. Ili kao što bi Štrumfeta tako mudro zenovski rekla: Ti dam - ti daš, ti nedam - ti nedaš. Blože mudre plavuše.
Sjeća li se itko u ovoj zemlji od njenog postanka ama ijednog predljeta i ljeta da se narodu nije prijetilo pšenicom? Da se narodu nije prijetilo jesenskim krmivom, nedostatkom kruha i kruhom lošije kvalitete? Ne?
Prvo svu našu kvalitetnu pšenicu kolikogod da je ima, bio prinos dobar ili loš, odgovorni iz resora (kako samo ovaj u biti bezličan i isprazan izraz bombastično birokratski zvuči) prodaju u bescjenje na stranom tržištu da popune proračunske rupe i svoje džepove, da bi zatim na jesen za duplo skuplje kupovali stranu pšenicu lošije kvalitete kako bi narod imao što jesti. GENIJALNO! 
Zar ne. I stvar funkcionira besprijekorno. Otkad je adezeja i Hrvatske. A to što tu i tamo seljaci otkriju da je njihova pohranjena pšenica data na čuvanje u državnim silosima - nestala, a bložemoj opet nikomu ništa. Svakomu se može desiti da s vremena na vrijeme pogubi desetke tisuća tona žita. Jer ko te pita šta je ispod žita.
Evo za primjer lani. Nestalo žito, di je nestalo, ne zna se, sve se zna, zna se... samo da je nestalo. Nema, popapala maca. Kad eto đavle nasuče se brod na neku jadransku siku, to nasukavanje brodova u nas ionako postao narodni običaj, nasuče se dakle brod za Tursku, arapske zemlje gdjeli već, kadli ono brod pun - pšenice. Di je pšenica - evo 10ak tisuća tona pšenice! Traži traži pa ćeš naći. Da se nije poslovično nasukalo ne bi je ni poslovično našlo.
I čija je glava otada pala? Tko je odgovarao? Tko je platio? Čija je funkcija, ugled i položaj nastradao? Što se otada dogodilo? Je li se išta dogodilo? Je li hrvatska pšenica prestala biti izvozni mafijaški proizvod?
Ajde, čik pogodi. Dam vam čak jedan pokušaj da probate pogodit ovu tešku zagonetku...
Dokučili ste odgovor? E, to vam je tako kad nam je Domovina u reproduktivnom organu ćaćinom i materinom
Kako bi rekla ona koja je ostala bez glave - neka jedu kolače jel´ - e pa ne brini prijo, imamo mi i trave, ovce nisu zahtjevne
Post je objavljen 19.07.2010. u 08:38 sati.