< | travanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dan prije općeg potopa pred Noinim se vratima parkira crna službena limuzina. Dečki sa slušalicom u uhu se razmile dvorištem, a iz limuzine iziđe Predsjednik Vlade i pogledom potraži Nou –Šta ima? Priča se da ideš na rafting, a? -tresne starčeka po ramenu. Stari je bio sagnut nad nekom gredom koju je blanjao -A eto malo.. Predsjednik Vlade zaškilji na jedno oko promatrajući arku, cmokne jezikom -U ovoj kadi, a? - šutne je nogom, na cipeli mu ostane katran iliti paklina –Krv´ti Issovu! -stane skupu talijansku cipelu od prave kože brisati o travu. Hijena i tigar šmugnu između tjelohranitelja, par nosoroga stane njuškati limuzinu, a s prozorčića arke na Predsjednikovo skupo odijelo pljucne ljama -Krcaš beštije, a? -Mm.. -Imaš još koje misto? -Za Vas? Predsjednik Vlade se naceri ko pred kamerama -He-he, dobar si ti Noa, dobar. Noa ne reče ništa, Predsjednik Vlade sačeka tren ali kako stari i dalje nije trzao on nastavi -Fala lipa, ima predsjednička jahta, nego velim za ove moje.. -Mm.. -Ministre jeli… -Mm.. -U Vladi jeli… -Aha. Bojim se da je sve zauzeto. -Zauzeto? -Zauzeto. -Baš sve? -Sve. -Aha –nervozno puhne Predsjednik. Iz arke se oglasi prašumski kukukavac. -Šta nemoš nešto izbacit? Napravit mista? Barem.. barem za Kolindu? –Predsjednik odluči pokušati diplomatskim putem. -Izbacit šta? -Pa štajaznan šta! Nemoš izbacit recimo ovo? –Predsjednik upre prstom u neku čudnu pticu. Noa digne pogled -Pticu Dodo? Ne! –i spusti ga. -Ne daš ticu za Kolindu?! Ma daj, pa barem Kolinda vridi jednu ticu! A ovo za Kalmetu, a? Za Kalmetu bi moga ovo, aj! -Laoskog štakora? Ne. -Ma daj, a za Primorca, a? Ovo bi moga za Primorca, a? -Arakansku šumsku kornjaču? Jok! -A Jadranka? Nemoj mi reć da ovo.. ovo.. šta ti je uopće ovo? Da to ne bi izbacija za Jadranku? Za Jadranku ej! -Sellerovu morsku kravu? Ne dam! -Ne bi izbacija kravu za Jadranku?! Pa kakav si ti to čovjek?? –zagrcne se Predsjednik. -Ministri zauzimaju previše mista, ne dam ništa –hladnokrvno uzvrati Noa. -Previše mista? –ponovi Predsjednik, mozak mu je radio sto na sat. Da samo smjesti ove svoje, a za ostale – ko ih jebe, sto put je reka: poslije njega - potop! Noa ravnodušno nastavi blanjati gredu. Predsjednik odluči zaigrati oštrije -A jeli, tebi će ono tribat plavi dizel za ovu kadu, a? -Ne ide na dizel. -Onda nafta, a? Euro-super? Jelda je? -Ni na super. Predsjednik iživcirano blene u Nou, stari mu je upravo izbio sve adute iz ruke –Ni na super? Pa jebate na šta ide? Nemoj mi reć da je motor na bio-dizel? -Nema motora. -Nema motora?! -Nema motora –stari zabije klin –zato se i zove rafting. -Aha –Predsjednik neurozno prođe rukama kroz srebrno-sijedu kosu, shvati da kod starog ne pali ucjena, mora preći na plan B. Plan B nikad nije iznevjerio. -Slušaj Noa, tiš´ ono plutat na moru sam jel´tako? -Tako je. -Dugo, dugo, duuugo? Jel´tako? -Na šta ciljaš? -Duuuuugo, duuuuuugo, duuuuuuuuugo? Mogli bi reć´i preduuuuuuugo jel´da? Noa stane sa blanjanjem i znatiželjno ga promotri –I šta sa tim hoćeš reć´? -Pa.. ovaj.. Noa prijatelju.. jeli.. he-he, mislim da ćeš se složit, mislim da ćeš se složit da… -Da? -Da na moru tako duuuuuugo jeli, tako duuuuuugo… -Da?? -Nije lako jeli bez… jeli… bez… -Bez??? -Plesačica! –napokon ispali Predsjednik. -Plesačica? –ponovi Noa. -Preciznije rečeno - brazilskih plesačica –Predsjednik mu lukavo namigne. Noi se orosi čelo, osjeti kako mu u ruci drhti.. blanja –Brazilskih plesačica –ponovi ko u transu. Predsjednik se zadovoljno nakesi, osjeti da je Noa zagrizao ješku –Tucet obnaženih brazilskih plesačica. -Obnaženih brazilskih plesačica –obliže Noa suhe usne zagledan negdje u nešto, oči mu zasjaje. -Prijatelju, onda smo se dogovorili? Tucet preplanulih obnaženih brazilskih plesačica, čekaju samo tebe –nije popuštao Predsjednik Vlade baš ko onaj udav šta je visio sa krme - ali tek po isporuci! Onda prijatelju? Noa se na to trgne i užurbano potrči po dvorištu –Šta si ono reko? Kolinda – Dodo, Kalmeta – Laoski štakor, Primorac – kornjača, Jadranka - krava… -Da, da –Predsjednik stane zadovoljno trljati ruke, ali Noa zastane –E jebiga, ima samo jedan problem.. -Problem? Kakav problem? -Čobanković. On ne može. -Daj Noa ne seri, dogovor je dogovor! Ide jedan - idu svi! -Daj ti ne seri - on sam piza ko svi ostali skupa! Neman ga di stavit jebate! Potopiće mi brod, nije ti ovo Titanic! Predsjednik Vlade osvrne se po dvorištu i upre prstom gore u nešto visoko, visokoooooo, ko trokatnica visoko, u nešto što mu je sličilo na preraslog guštera –A nemoš izbacit to? |
Super DrIvo Jeste vid´li jarca van ćorava šta je SuperDrIvo? Jeste vid´li šta je super junak?! Kad SuperDrIvo lupi šaketinon o stol, kad SuperDrIvo digne obrv´cu - ima da pedovila više nema! Ima da kamatar smeće jedno u ćuzi čamotan do vičnosti čuči! Jeste vid´li junač´ne našega Super formata? Udma benzin nič´ce pada - kad SuperDrIvo nad Rvackon leti! O blagot´se zemljo Rvacka sa takovin Super Junakon! Nu! Babuška je plakala |
Pitam se kako su se osjećali oni policajci kad su 84godišnju bakicu sproveli u ćeliju zbog neplaćanja računa za struju? Ili oni koji su je pustili da tamo odleži 15 dana pa tek onda alarmirali javnost? Mora da su pucali od ponosa. Sigurno su hrabrom i drčnom rvackom pravosuđu koje se uhvatilo u koštac s takvom opasnom kriminalkom - uputili najljepše misli. A da ne govorim o pravednom HEPu, mora da su mu se iz zahvalnosti poklonili do zemlje, evo baš kao i ja. O hvala ti HEPu što neplatiše i lopove trpaš bez razlike u bajbok, jer sva je ta kriminalna gamad ista. Bez obzira na godine. A možda staru kriminalku ne bih trebala nazivati zlostavljanom bakicom, šta će nam taj sentiment? Možda bih je trebala nazivati onako kako je naziva rvacko pravosuđe – osuđenom zločinkom? Stara je krala struju – ej, krala struju! Sigurno je sprovela crijevo do prve trafo-stanice i išćućala rvackoj elektroprivredi dušu. Jebate Zagreb je morao uvesti redukcije, koliko je stara krala. Takve bi trebalo odmah pred zid, zid velim vam! Rvacko pravosuđe i inače nema predrasuda, evo da je kojim slučajem i onaj Ashner krao struju i njega bi automatski strpali u zatvor. Ali jebiga - on nije krao struju. On je samo u Drugom svjetskom prokazivao neke Židove, neš´ti zločina, jelte, biti smrdljivi nacist. Ali da je kojim slučajem počinio takav užas kao što je krađa struje, ne bi izbjegao rvackoj ruci pravde, ne-ne. Dohvatila bi ga tek tada ta ruka čak i u Austriji. Pa čak i da je Premijer krao (znam da je teško takvog poštenjačinu i zamisliti u takvoj situaciji, ali molim vas dajte sve od sebe, upregnite možđane) – i njega bi vjerujte mi rvacka duga ruka pravde dosegla, o da! Kurčevito rvacko pravosuđe imalo bi hrabrosti i za to, garant! Ali jebiga, on nije struju krao, on je samo malo slagao, štono bi se reklo - njemu HEP ništa ne može, njemu je sve super. Ili euro super jer on vam je takav - europski tip. Njemu je sve to isto Bruxelles, Zagreb, bečka torta, bosanski lonac, tiramisu, ptice, jarebice, prasice, kobasice. On je svugdi doma. Super, super! U Egiptu strašan teroristički napad. Stradali europski turisti. Napad prestrašan. Prestravičan. Nešto neviđeno. Nešto za apsolutnu osudu. Slažem se. Ko je kriv Iraku što nema europske turiste. Novi Bestseler... Babuška je plakala 1.dio |
Dragi Rvati i Rvatice u naš Dubrovnik dolazi Jenki Dik iliti po naški božemiprosti - Kurčina. Dick Cheney svjetsko poznati lovac na lovce i usputno potpredsjednik SADa, dolazi početkom svibnja na sastanak Jadranske povelje (koju čini trolist moćnih velesila Hrvatske, Albanije i Makedonije). Što hoće reći da se blagoslovljenim Rvatima pruža jedinstvena prilika da se Ameru No2. uvuku odostraga. Neki su već i počeli pa je bolje da potencijalni kandidati požure jer u Dikovon skrovitom organu više neće biti dovoljno mjesta za sve zainteresirane. A evo izvještaja jednog koji je već tamo bio pa s nama u novinskom članku podijelio što je to tamo tako lijepoga vidio. Baš lijepo od njega. Pa veli on ´vako: ´Za razliku od Busha, on (Cheney) nije tako sklon neposrednom sudjelovanju u multilaterali pa je njegov posjet veliki presedan i bez sumnje ekstraordinaran međunarodni uspjeh premijera Ive Sanadera.´ Znači tamo je prvo sreo našega DrIvu. Koji je tamo puno aktivan. Stalno se koprca. Jebiga ovi je materijal opasniji za zdravlje od onog azbesta u Vranjicu, čitate na vlastitu odgovornost. Di smo ono stali, aha …ekstraordinarno aktivan DrIvo… dobar, dobar! Ma zna DrIvo šta u Dikovon crevcu radi, dovešće on Dika ako triba i u Neretvu da mu slučajno umisto liske upuca Jamba. ´Posebice stoga što Cheney dolazi iz big businessa i ovakav dolazak nije uobičajen za ovako malu zemlju poput Hrvatske.´ Tc-tc bože bože, što nas stvori ovako male, hebo te tako škrtog! Viš´bolan šta nam napravi, novinari nan se moraju svakon šupku u šupak uvlačit. ´Taj dolazak nije važan samo za hrvatski politički establishment već je i snažna poruka regiji da nije izvan strateške agende američkih vanjskopolitičkih prioriteta.´ Aha, zatim je malo dublje sreo i hrvatski politički establišment. Da-da i oni sanjaju san svake ponosne nacije - ne biti izvan strateške agende američkih vanjskopolitičkih prioriteta! Što dublje to bolje! Regija ne zna šta će sa sobom od sreće. Samo je Irak sretniji. ´Posjet Cheneya Hrvatskoj i premijeru Ivi Sanaderu, velika je potpora hrvatskom približavanju NATOu i poništava sve one prijeteće interpretacije da će Hrvatska biti kažnjena za svoja stanovišta prema ICCju ili zbog stavova predsjednika Mesića o slanju hrvatskih postrojbi u Irak.´ I opet DrIvo! Evala mu, stvarno je puno aktivan! E Diče Diče vodiće tebe tvoj DrIvo na pečenu janjetinu, nije beg cicija! Daće tebi DrIvo friškog mesa za Irak pa i Iran ako triba, a po svemun sudeći za Iran će tribat! Ništa ti ne brin´moj Diče, ima ovaca u Rvata, biće mesa za te. ´To je zasigurno dobra prigoda da se Hrvatska istakne kao zemlja koja ima potencijale da zauzme vodeću poziciju u regiji u širem poticanju euroatlantskih integracija.´ Čekaj, čekaj ka se Rvat sa Dikon iskurči, vidiće regija, da vidit šta je veličina. ´Ulazak u NATO smatra se stepenicom koja prethodi ulasku u EU, jer su gotovo sve države koje su ušle u EU prije toga bile primljene u NATO.´ Aha, a zatim je u Dikovom crevcu sreo kokoš i jaje. Da-da, logićno. I haški svetiAnte je uša u EU prija svih nas jer je primljen u Aaag koji je u EU. Daklem i namin je ići u Aaag ako oćemo u EU. Baš ki haški sveti Ante. Dakle kokoš i jaje, ili jaje i kokoš? Mućo logićno. ´Nakon kratkog Clintonova posjeta Zagrebu…´ Šta je i Clinton unutri?! A ne, ne, ipak nije! Ovdje se naš putopisac samo prisjeća onog jednominutnog skeča kad se Clinton siša u Zagreb popišat, a Pokojni ga bija dočeka na crvenon tepihu sve mun noseć papira da tada obriše njegov skrovit organ. To je naš putopisac upotrijebio metaforu. ´…dolazak Cheneya je s apekta međunarodnog uspjeha i rangiranja veliki bod za hrvatsku vanjsku politiku…´ Pa je sreo hrvatsku vanjsku politiku.. koliko nas tamo ima mili bože! ´…što bi je trebalo učiniti važnijom i na europskoj razini jer se radi o krupnom događaju ne samo za regionalnu nego i za ukupnu europsku politiku. Politička i vojna diplomacija treba iskoristiti posjet Cheneya da pokaže hrvatskoj i svjetskoj javnosti da vanjska politika… samostalna… da bude i međunarodni subjekt i glavni igrač u regiji.´ A onda je autor sreo i političku i vojnu diplomaciju pa s njima prodiskutirao rezultate one Durexove studije o najjebačima Europe jerbo zna se ko ođe ima Velike bodove i - krupnoću. Dikov osobni angažman u mobilizaciji Rvata, Albanaca i Makedonaca dokazuje da Dik od obdarenih Rvata nešto očekuje. A to što Dik očekuje Dik će nam reći kada dođe. Rvacka bi po autoru trebala iskoristit Dika pa da na njemu prezentira rvackoj i svjetskoj javnosti da je sposobna da bude - glavni jebač u regiji. Ali u svakom slučaju autor unaprijed veli da ne bi valjalo da Dika i iznevjerimo jer bi u tom slučaju umjesto da jebemo bili – sjebani. I s ovime naš putopisac izlazi na danje svjetlo, te odiseju Dikovom pozadinom mudro - svršava. |
Pjevaju i vrapci na grani, a sve manje živih penzića dočekuje poštare. Nova faza Vladinog akcijskog plana za smanjivanje broja umirovljenika upravo je završena. U dogovoru sa poštom i lukavim poštanskim službenicima dogovoreno je planirano kašnjenje penzija na umirovljeničke adrese kako bi se ciljano izgladnila i desetkovala ta toliko neželjena populacija. Oni koji neće pasti žrtvom gladi, završit će iza rešetaka zbog zakašnjelog plaćanja računa za struju. Do sljedećeg mjeseca tih društvenih parazita i niškoristi već neće biti ni pola, a u dobro isplaniranim čistkama-petoljetkama broj umirovljenih Rvata pasti će na aproksimativan broj umirovljenih saborskih zastupnika. I na tome će čistke stati. Ipak koji penzić treba ostat zlu ne tribalo, nikad ne znaš kad će Međunarodni Crveni Križ poslati kontrolu. |
Kremenko se do sada naprosto užasavao Uskrsa, sva ta pojedena riba koju je Obitelj preživala, sve te riblje kosti koje je ona ofucana mačketina Franjo krskao ispod stola, a Kremenko kroz staklo promatrao stvarala mu je grop u želudcu. No ovaj Uskrs je sve to promijenio, od sada će sve biti drugačije, Kremenko je to vrlo dobro znao. Njegov cimer Ronaldinho kao da ništa od toga nije primjećivao i tog se dana u godini ponašao kao i svakog drugog dana u godini, to jest kao tipična priglupa akvarijska riba koja nema drugih poslova osim zijevanja i kulerskog plivanja u krugovima (tvrdio je da kruženje po akvariju uopće nije priglupo nego samo njegova specijalna taktika). No Ronaldinho je bio pridošlica, nije bio akvarijac kao Kremenko čiji su roditelji i sami bili akvarijci i čiji se cijeli poznati svijet svodio na šarene kamenčiće, gipsani dvorac i dvije lažne trave. Stoga Kremenko nikako nije kužio što u ispuštanju balončića ima toliko specijalno niti o kakvoj zaboga taktici Ronaldinho priča, ali svog se zagonetnog cimera to nikad nije usudio upitati, do danas. Kad je sve shvatio. Kremenko je inače dovoljno dugo kroz staklo promatrao vanjski svijet da o njemu stvori par zabrinjavajućih zaključaka. Već je kao mala ribica shvatio da je vanjski svijet potpuno iskrivljen, nekako u krug. Odozgo je promatrao ponašanje Obitelji i shvatio da Obitelj ima čudne običaje. Prežderavaju se, previše buče, mlate rukama, nemaju peraje i bulje u nešto kockasto što isto previše buči i ne pliva, a nije akvarij. -FRANJO! FRANJOOOO! Di je sad ta mačketina kad je triban!?! Suze, SUZEEEE nađi Franju i daj mu ove iznutrice! Otac je po Kremenku bio Ok tip, često ih je hranio dimećim štapićima, samo što bi svaki put kad bi ih ubacio u akvarij - prestali dimiti. Kremenko se pitao jeli to razlog njihovom odvratnom okusu, to što su nedovoljno kuhani? Ah ništa zato, barem je imao dobre namjere, za razliku od Majke koja je po Kremenku jedna obična riboubojica. Sve one ribe koje je nemilosrdno rasporila kuhinjskim nožem bile su dovoljan dokaz za to. Kćer i Sin su opet bili na svoj način. Kćer često kucka po akvariju, pravi grimase i pokazuje im travu u nosu, valjda se želi praviti važna, a Sin im noću u akvarij ubaci i dodatnu hranu, neki bijeli prah u vrećici. No nekako ga uvijek zaboravi iz nje i izvaditi pa prah ni on ni Ronaldinho ni jednom nisu kušali. Budući da ga ne bi ni kušali, sutradan bi Sin vrećicu ponovo vadio van i tako skoro svaki drugi dan. Kremenko je zbog toga bio strašno frustriran, ali ni približno toliko frustriran koliko je bio zbog Franje, izvora Kremenkovih najvećih strahova, uvijek gladne mačketine koja se slasno oblizivala promatrajući njegov akvarij. Kremenka su zbog njega boljele peraje i mučila ga je loša probava. Najveća mu je noćna mora bila da će završiti u Franjinim zakrivljenim očnjacima, baš kao pokojni mu roditelji. Dobro se sjećao tog dana, bio je još tinejđer zdravih škrga kad su mu roditelji preminuli krivnjom Majke riboubojice koja nije na vrijeme pročistila njihovu vodu. Nemilosrdno ih je izvadila van i bacila u kantu za smeće na dohvat proždrljivog Franje. Od tada je samovao i strahovao dugo dugoooo sve do nedavnog dolaska cimera Ronaldinha, kojemu se obradovao više nego Očevom neskuhanom štapiću. No na njegovo razočaranje Ronaldinho se kako rekosmo pokazao nezahvalnim i dosadnim društvom i Kremenko je opet pao u apatiju u kojoj je plivao sve do danas. Oh kako je samo podcijenio svog cimera! Ovaj je Uskrs Kremenku potpuno promijenio život. Nema više strahova, nema više drhtavih peraja, on je od danas preporođena riba! -Mare di si mi stavila cigare? -Vrag ti sriću odnija i tebi i cigarama cilu si mi kuću zasmrdija, mrš vanka na balkon pušit! -A šta ta riba ne smrdi, mrš ti vanka čistit! Di su mi cigare kad te pitan! -Eno ti ih kraj akvarija di si ih i ostavija, dabogda na guzicu propušija! -Dabogda ti.. dabogda ti.. –bezuspješno je tražio dovoljno jaku kontru, no na kraju odustane. -Samo me ti moj Kremenko kužiš, samo ti jelda? –čik baci u vodu i posegne za novom, na papiriću pri dnu akvarija sitnim je slovima pisalo: Pirahna pirahna. Iz dvorišta se samo čulo -FRANJOOOO, FRANJOOOOO!!! Ma di je ta mačketina sad kad je triban!?! |
Prva mu je greška bila kad kletvu nije shvatio ozbiljno, sad to ovako retrogradno gledajući vidi kristalno jasno. Kad se samo sjeti kako je Blućiki posprdno odmahnija i dobacija ´aj ti lipi moj čovik´, dođe mu da sam sebe centrira u šupak. Dakle kletva ne uzeta za ozbiljno bila mu je prva greška. Druga mu je greška bila ta šta nije gleda vremensku prognozu. To samo kreten sebi može dopustit, sad je i to znao vrlo dobro. Jebate koji to debil ne prati vremensku prognozu kad danas i kišne gliste svršavaju na Sopekicu. Koji debil koji debil!?! On jebate - on, eto koji! I zato svoju glupost sada skupo plaća, tu pod dva-sa-dva betonskom nadstrešnicom zadnjeg autobusnog stajališta s ove strane donje pripizdine prvo raskrižje bogu iza nogu, a kiša lije kako biblijemi ni Noi nije. A ona broji li broji… A ti si ono od Ike pokojnog Mate šta je na željeznicu radija stariji mali jelda jesi ti si bija uno u velike škole iša i nisi završija ne znan ono di u Zagreba jelda je šta si ono bija ne znan šta si u novinar jelda je i sučin se ono ti baviš ničin biće u grad iđeš u kavić ne znan di jeli pristojno i pitat, bože li te lipi moj nu ga kake kose lipe duge jemaš ki cura nimoj se uvridit ča ja vako rećen ma tako cure duge kose nose a i koji muški ako je oni drogaš božemiprosti nemoj se ti ljutit šta Zorka vako ne rečen ja da si i ti drogaš božemiprosti, to ja za one ča prid dućan pa iza noći druže se svašta nešto radu piju drogaju se zavijaju ki oparene maćke božesaćuvaj a ja ne znan koji su, oni Pajin sridnji Sic šta ga zovu i ludi Prlja Antina Keca i mali Blućika znan ja njih svi, a mlađi ti je brat još u škole sa mojizin malin Juron šta je super uči i u matematiku sve znade od najstarijeg mi sina šta je na bubreg bija obolija pa se bija oparira pa se priporodija. A on je na željeznicu isto bija teško radija pa radi tega obolija pa bija zalega pa se nije bija oženija, ja stani brigu stani kukuleči nemoj sine nemoj materi u kuću stari divac ostat i unda se on bija diga pa naša gore poviše matereti Mare dvi kuće iza one murve di ti je rodon i ćaća joj i mater jon pokojna naša sebi jenu šta je stara cura bila ma je u matere Kate od pokojnog Šepka kovača jedinica bila, pa je doveja materi svojon to jest menizin veli evo majko tebi ćeri i tako je i bilo ja nju privatila ki da je moja a nije neću ništa da rečen protiv dobra mi je a mogla je i bolja ali neću ništa da rečen nemoj mi štogoda zamirit. I unda ti je ona godina prošla prvega sina rodila Antu, pa godina i drugega Stipu, pa jopet godina i trećega Juru i unda došla četrta i jopet da će jon drob pod suknjon da će i jopet muško kad ti veli una joooo majko da mi je ćer jer šta je mater brez ćere pod stare dane ko će staro okrenit ko će staro oprat i una ti ni pet ni šes pravo u bulantu da će se čistit. Kad ti una tamo a ono ona rodila dite drugi dan umrlo, a ona rodila dite zečja usna, a ona rodila dite brez desne ruke, a ona će na to e neka-neka tebe mili moj sine mali Mate rodiće tebe mater e neka si muško i tako je i bilo. A tebi je ono mater sisu oparirala jelda je nemoj ti Zorki zamirit šta ja pitan ja pitan šta ne znan, a kako jon druga jel iđe u dotura ka će s kin će i kako će jadna ti je a dobra ti je nima take nadaleko nemoj Zorki zamirit šta Zorka vako, a ovi moj od sridnjeg mi Luka dotur velike škole zato u Zagreb završija i enoga sad gorika bija mu dida niki dan skida kurje oči, ne ovi moj pokojni nesritnjak lako mu duši i teška mu zemlja nego oni od matere mu ćoravi Šuko šta je bija i treću oženija pod stare dane malu Micu pa ga ona pijandoru nije tila trpit vengo ti Mica lipo rano jutri prija ti se un rastriznija uzmi pare pa na bus pa u Splita pa u Nimačku i eno ti je i dan danas sa nikin Švabon Hanz se zove šta je crivo oparira pa nosi kesu misto opasača on će pod zemlju a ona marke u žep pametna je mala Mica vaik bila na pokojnog joj strica Liju Musu šta je Talijancima duvan preprodava. A i ovi tobus vrag mu sriću i nesriću izija prija bi vozija svako malo i u jutro i u dan i u noć bija je i oni konbi šta je iz luke vozija moga si di si tija a sa ka ima škola ima tobus ka nima škola nima tobus, di si bija šta si radija ništa a šta triba stoj doma ko te pita šta ti triba… ´Dabogda ti Zorka na uvo brojala!´ -dobacija mu je prid dućanon Blućika i prva mu je greška bila šta ga nije uzeo za ozbiljno. A trebao ga je uzeti za ozbiljno, ono stakleno oko sjajilo mu je tako čudno, doduše sjajilo je i ono drugo kad je bio pijan ko maca zemlja, a Blućika je uvijek bio pijan. I umjesto da deset dana ne izlazi iz kuće, kadi se tamjanom i baca kutiju paške sitne soli priko ramena, on debil zapičija u grad. Došlo mu je da zbog toga sam prokune sebe da se nije ozbiljno usra da ga i sutra opet ne dopadne Zorka. U ovom se trenutku bija spreman podvrći i vlastoručnon kopanju ´sopstvenih´ očiju, španjolskin čizmama, užarenoj kruni, čerečenju i bilo čemu šta još sveta majka crkva može izmislit a da ni pokojni Matija Gubec nije doživija – dakle svemu samo ne njoj, a ona ga je sustigla. A spasa niotkud. A opći potop. A to mu je bila greška - druga. Sada debilu jedan stoj pod dva-sa-dva i trpi em brojanje em zadah kapule. Jebenti vremensku prognozu da ti jebem! Proklet bio onaj dan kad Blućiki nije… A tebi je ono cura ona mala Ane od provesura Mile šta je prikojučer u penziju iša a ćaća mu je ono na carinu najveći lopov unda u onu državu bija ne kažen ja da to i je tako svašta mere bit šta ja znan ja pitan šta ne znan a lipa ti je mala lipa pozdravi Zorku svaki put ki rod rođeni ne kažen ja da ne pozdravi samo biće nije vidila ono niki dan jer iđen ja niki dan u vrizerke a una iđe… …platija ono Karlovačko. Kažu da kletva ima šire djelovanje, baš se pitao dokle će stići. Tko zna? |
O Andrija, Andrija dabogda te gloginjama mlatili iako ne znam što su gloginje dabogda te nagloginjalo da se sve praši. Ostavio si Nevenu krasno nasljeđe, zdravstvo za kurac! Ne nema u našem zdravstvu mita i korupcije, ma jok, uopće ih nema, toliko ih nema da i onih par zastarjelih prijava iz Ljubičićeva stola - netragom nestadoše u bespućima rvackog putra na glavi. Nema ih, ne ne, nema više malih papalina. O Nevene, Nevene dadogda i ti gloginje srao. U odjelu na hodniku osam kreveta, pacijentu ne ostavlja nimalo privatnosti a kamoli dostojanstva, na šporkoj posteljini sasušena krv, lancuna nema, zavoja nema, svega fali. Preko rane još uvijek onaj isti zavoj sa operacije, još krvav. Sa njim će otići i doma. U sobama natrpano po njih pet-šest, starčad, jauče, plače, kumi za nečim protiv bolova, niko ih ne jebe ni pet posto. Čistačica prvo pere pod, pa onda WC pa onda dijeli hranu. Nema osoblja. Za doručak šalica čaja, feta kruva, margarin. Za ručak skuhani krumpir, bez ičega. Za večeru feta kruva, feta salame. Ljudi gladni. Sa dolaskom noći dolazi i smrt. Kroz zidove jauci. Na hodniku šepaju starci, WC jedan, gadi ti se u njega i ući, papira nema. Vizite ni ne gledaju lice, nevidljiv si dok ne daš. Ako fali kreveta, a kreveta uvijek fali šalju te doma pa neka glava boli i nek su noge teške, sve će to proći. Oće, oće. Dolazi sestra, vi ste na redu za operaciju ali, ali doktor taj-i-taj žuri na trajekt znate, gradi kuću pa da ga ne čekaju radnici, vi ćete pričekati, shvaćate? Da naravno, to nikako ne smijemo dopustiti, da doktor zakasni na trajekt. Dali ste mi dvostruku narkozu, ne mogu od bolova, ne ne, neće ni da čuju, vi ste krivi, niste smjeli na WC, ali morao sam, ne ne, kud bi oni bili krivi. Baš u vrijeme posjeta sestra napadno ulazi u sobu - i čeka. Čeka. Odmjerava vas, odjeću, cipele, torbu, posebno torbu, gleda sok, kekse, voće. Gdje je do sada bila. Gdje je sinoć bila kad su starci zapomagali. Znaš da te čekaju još i kontrole, kavu si rasporedio, u bijeli papir da se ne vidi, deka deset za čistačicu, dvadeset za ovu šta previja, dvadeset za glavnu da se ne uvridi, bombonijera u pripremi zlu ne tribalo. Doktore molim vas trenutak, on brže bolje otključava ordinaciju. On zna. Pružaš sliku, jutros si je skinuo sa zida, osmijeh mu od uha do uha, prvi put vam izgovara ime, nema problema, osmijeh, ne ne, uopće problema nema, opet ime, dođite samo vi dođite možete i privatno. Da, on radi i privatno. Na podu poredano desetak vrećica whiskeya, šteke, bonbonijere, kava, jutro još traje, uza zid naslonjena i druga slika, ova je veća, ulje na platnu. Srce, bubreg, pluća? Tvoja sada djeluje tako bijedno. Stol je zaključan, pa ne vidiš kuverte. Izlaziš, puziš, kući, kući, samo kući! Boli glava, boli, puca, samo kući. Vidiš Nevene, vidiš - svi naši doktori su doktori za uzor. Cijelo naše zdravstvo je zdravstvo za uzor. Svo ovo naše bolničko medicinsko čudo od silnog zdravlja puca – po šavovima. A lipo li nam je bože mili - možemo kolektivno svi u psihijatrijsku pi.ku materinu! Boli me glava stoga - laku noć. |