< | svibanj, 2006 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Nemam običaj komentirati reklame jer me reklame u većini slučajeva živciraju, a za neke bih se mogla zakleti da me i proganjaju, paranoje mi! Pogotovo reklame za automobile recimo. Takve se većinom svode na automobil (koji u stvari nije automobil već po svojim zadivljujućim performansama maltene spada u space shuttlove) koji juri nekim bajkovitim i pustim krajolicima u kojima ni žive duše nema nego samo taj čudesni svemogući stroj koji vozi sam, mijenja brzine sam, čak i koči sam, a uz to i sprema posteljinu sam, riba WC, nosi smeće, friga jaje na oko i samo što još ne jebe. Po kućama. Eventualno se tu uz cestu nađe i kakva zabludjela tip-top sređena ljepotica (koja nema drugog posla nego biti izgubljena u nekoj pustoši i čekati da naiđe baš određena marka automobila), ali i ona je u reklami samo dodatak tom čudesnom stroju, nešto kao mirisni borić ili zatamnjena stakla, čisto dekoracije radi. Pretpostavljam da takve reklame imaju svoju funkciju, zamantati potencijalne kupce to jest do grla kreditno zadužene Rvate taman toliko da u želji za komadićem raja u kojem automobili sami frigaju jaja i troše maksimalno malo a daju maksimalno puno – dignu još jedan kredit. I što je najgore – to pali. Ti prosječni do grla zaduženi Rvati uzimaju te čudesne samodostatne mašine kao da ih dijele besplatno, kao alvu, kao prvomajski ´pasulj´, kao pričest, kao Viagru, kao… no dobro, shvatili ste. Budući da reklamna industrija pa i auto-industrija kao i svaka druga, uvijek tuku tamo gdje ste najtanji a to je u Rvata očito džep, nije ni čudo da nam prodaju slike umirujućeg raja, pustoši, vjetra u kosi, dalekih obzorja. Jer su jedino daleke pustoši dovoljno daleke i dovoljno puste – i od jamaca i od banaka i od kredita i od kamatara. Ali sada se pojavilo i nešto novo, nova strategija. Pojavile su se bubamare. Koje se ševe. U automobilu. Bubamare se ševe. Ako reklame tuku tamo gdje smo najtanji, na što se tu tuče, baš se nešto pitam? Ponavljam za one koji nisu shvatili, osluhnite eho ovih magijom nabijenih riječi: Bubamare se ševe, se ševe, ševe, eve, ve… Kupi me, upi me, pi me, me, e… Ševi se, evi se, vi se, se, e… i ti. Uopće ne sumnjam da će i na ovu provokaciju auto-industrije, na ovu rukavicu bezobrazno bačenu u rvacko lice, prosječan kreditno zaduženi mačo Rvat - hrabro odgovoriti. Zar će jedan prosječan kreditno zaduženi mačo Rvat dopustiti da se neka buba, pazite BUBA, štoviše neka buba-MARA - jebe više nego on?! Ni slučajno! Prosječan do grla zadužen mačo Rvat će se ako treba i nadprosječno zadužiti, ali on će taj ševinjski auto kupiti i pokazat bubama šta je to rvacka ševa: Mare diž´ kredita, oću da te jeben! I tako vam prosječan do grla kreditno zadužen Rvat postade kreditno sjeben. Sve rad´ neke bubamare. Tko tu koga ševi ljudi moji? ;0) a na Bestseleru... Žene i nogomet, dobitna kombinacija! Prežvakivanje Tita Ajmo đetići, Kekec je slobodan - red je na vas! Bageri na Viru Slučaj Vukojević Konačna osveta nezavarenog šahta |
Šicko se zaleti u vrata ka muha u vjetrobran –Alo ekipa, evo ptićice, evo leptirići, stiglo nan je lit.. -i složi se na pod ko majka zemlja. Tc –mrtvo/hladno po običaju pljucne Pice i rukavon s unutrašnje strane stakla zaglanca Šickov slinavi trag –Ne miči se jesan ti reka!! -zadere se ispruženom subjektu na uho –Kvariš mi respektivu! Mislin da te nije čuja –zaključi Mica Klica gurkajući starkama nesvjesnog Šicka pod rebra. Pice mu za provjeru u uho gurne i kist –Jebiga, osta san bez modela. Šta ću sad? Pogledom zafiksira Pipija koji se sledi kao zec pred farom –N, n, n, nebi jaaaaaa! -Aj spremaj se! –Pice mu dobaci ručnik. -Jooooooj Pice nemoj molin te… -Pipi ne zajebaji triba mi pejzaž! Ni VanGo nije radija u ovakin uvjetima, aj pokret! -Ej, a Snjeguljica? –kimne Mica na nesvjesnog Šicka. -Tc –pljucne Pice –nek´čeka princa. Pipi se skotrlja u park i od srama sakrije iza prve palme. Pice stane navoditi štafelaj to jest Micu –Malo livo još livo e dva koraka nazad jedan još livo dobroje stoj zabij! –nakelji je u položaju žirafe sa išijasom –Pipi aj, sad ti. -Joooooj ne mogu ja tooooo.. -Pipi aj! -Joooooooj.. -Pipi aj ko boga te molin, znaš kaki je izludiće nas ako mu to ne napraviš –zajauče išijatična žirafa Mica. Ostavši bez argumenata Pipi stisne zube i zbaci ručnik, zabjelasa se puni Mjesec. -JEBATE NA RIVU NAN SE NASUKA KIT! –započne Druga klupa. Pipijeve uši pocrvene ko Podravkina konšerva, u tubi. -AV-AV-AUUUUUU!!! OOOO MIŠIĆUUU! –dobaci i Treća. -TRI-PI-CE! TRI-PI-CE! TRI-PI-CE! –uključi se i Četvrta. -Nemoj Pice nemoj Pice nemoj Pice –stane mantrati žirafa. Pipi već nije znao kud će sa sobom. -PI-PI TU-TU PI-PI TU-TU PI-PI TU-TU!!! –stanu uglas navijati i Druga i Treća i Četvrta. Pice zaškilji na jedno oko, odmjeri kao da mjeri ´respektivu´ pa pljucne prema Drugoj –Tc. Oš profil oš an fas? -A? -Dobroje, onda an fas –Pice polako zadjene kist za uho, zasuče rukave i.. spizdi gada šakon posred nosa. Druga se skljoka a udružene Treća i Četvrta grunu u napad. Pet minuta poslije nad ispruženim Picom, Mica upita Pipija -E stvarno, zašto Pipi? -Kupan se u maji –šmrcne Pipi. -Aha. –Pice moj, prinče moj –ganuti Pipi prvo ispuše svoj nos u ručnik, a zatim s njime obriše krvavi Picin nos. -Pipi ne zajebaji! Ni MikiLađelo nije radija u ovakvin uvjetima. Tc! –Pice pljucne vlastiti zub. |
U malom dalmatinskom mistu baba i dida ispred TVa. Počinje Eurosong, rastu tenzije, a i štošta drugo… Baba krsteći se: Ševe platila san misu zate - polomi jin sviman noge čuvajo te sveti Ante!!! Dida: Oće un, oće. Glavno da si ti njemun uplatila misu. Baba: Sviman jin Ševe pokaži ča je prava Rvatca, ča je prava kato´kinja! Dida: Je-je takoje Ševe, samon ti namin pokaši. Baba: A nu šesnal´je bog je blagoslovija! Pokaši ti njiman Ševe ča je Rvacka ča je pošten svit! Dida: Je-je ito nan pokaši Ševe, najboje nan pokaši sve! Baba: ŠEVE POLOMI JIN NOGE! Dida: SvetiAnte jesi čuja? Baba: IZVAD´ JIN ĐIGER´CU! Dida: A bubrig? Baba: I TO! I TO JIN IZVAD´ ŠEVE – SAMELJI JIN I BUBRIGE!! Dida: Mijur? Baba: I TO ŠEVE! I MIJURA IN SATARI – NIŠTA LUPEŽIMAN NE OSTAVJAJ!!! Dida: Luce ja nisan zna kolka si ti žestoka donmoljubna Rvatca! Ti si nemilosna, ti ništa neb´ostavila! Nit điger´cu nit bubriga nit mijura! Baba: I NEB´! DABOME DA NEB´! NEK´ CRČE VROPA OD JUBOMORE! NISU NAŠOJ ŠEVI NI DO KOLJENA – MA NISU JON NI DO ŠTIKLA! Dida: Jemaš prav´ Luce! Jemaš prav´! Ševi nisu - to san osebno provirija! Baba: Osebno provirija? Ča si ti osebno provirija?? Kojega si ti osebno provirija?! Ma kakon si ti oto osebno provirija?!? Dida: Kako? Lako! PRC-MRC, PRC-MRC, PRC-ŠTRC! Baba: Fuj beštijo jena šporkaćjunska! Dida: Luce, ja sen samo donmoljuban katol´čki Rvatna ka i ti – natežen za svoje. Ajmo pile moje! Hop-hop-hop! |
Rano jutros na zapovjednom mostu međustelarno-intergalaktičko-znanstveno-ratno-sa zabavnim sadržajima-svemirskog broda USS-Enterprajz… -Keptn Krk! Keptn Krk! Evo nas stigli smo! -Di smo stigli Skoti?? -Kapetane pa tamo gdje ste nam rekli! -Ja rekao?! Šta sam ja rekao?? Skoti se pljesne po čelu, kapetan je opet izgubija busolu -Pa kapetane rekli ste da iđemo Ver no men hez gon bifor! -Ja to reko??? Jok ja, ja to nisam reko! -Kapetane a da ko je reko ako ti nisi reko? Keptn Krk se namusi ko dite -Žan Luk! Žan Luk!! Pitaj njega možda je on reko. -Ali kapetane –Skoti uzdahne i molećivo pogleda Spoka, ovaj samo digne obrvu i nagne se nad onaj mikroskop šta glumi radar, smeće jedno Vulkansko uvijek se izvlači. -Žan Luk je Nju Đenerejšn, komprende keptn? To je tek posli a ovo je Enterprajz a sada smo mi to će reći vi kapetane! -Skoti je znao kad je kapetan ovakav treba s njim strpljivo kao s malim djetetom. Keptn Krk ga lukavo pogleda –Žan Luk je posli veliš? A biće je i Đenvejica isto tako posli jeli? -Tako je Kapetane, posli. Oboje posli. -I nikako nije moga niko drugi reć to što je reka nego san to biće reka ja jeli? -Tako je Kapetane, nikako niko nije moga reć to što ste vi rekli. -Ma vidi molim te! –naceri se pobjedonosno Krk -A kad je to tako a šta ti nisi ono mrtav, a Skoti? Ili je i to posli, a?! A!?! Skoti se trzne kao da ga je ošinuo grom, procijedi -Kapetane nemojmo se odma vriđat! -Znači nemere neko reć šta ja možebitno i nisan reka a mere se bit mrtav i meni reć da san reka šta ja vjerojatno i jesan reka, ma vidi molim te! -Ja nisam umro! Ja nisam umro! –Skoti stane grozničavo ponavljati, niz čelo mu klizne kaplja znoja. -Ko je onda reka to što je reka a ja nisam reka? Skoti zakoluta očima -Žan Luk kapetane, Žan Luk. -Žan Luk! Jesam reka da je on reka! Jesam reka ili nisam, a!? -Keptn Krk se trijumfalno zavali u zapovjednu fotelju. Uto se na mostu materijalizira sv.Duje -Alo! Dobrodošli u Split! Ko je ode glavni? Imam neka pravila, prvo-nema nuklearni pogon, drugo-nema kurvanje, treće-nema beštimat, četvrt… Keptn i Spok se blijedo pogledaju –Spok, ko je ovaj? -Kapetane, logika govori da je domorodac. -Klingonac?!? Na mom mostu!?! Naloži s njim nuklearni pogon!!! Dvojica mrga zgrabe među sebe sv.Duju i odvuku ga u turbo lift -Ali, ali.. –sveti starčić se bezuspješno otimao i koprcao nogicama. Keptn Krk raširi ruke u čuđenju -On će meni-nema kurvanje, ma molim te! A kako da jebate otkrivan nove vrste?! |
Hrvatska Radio-Televizija iliti skraćeno i popularno HRT, danas slavi veliki datum – 80 godina od osnutka radia i 50 godina televizije. Nije malo za ´Halo, halo! Ovdje Radio Zagreb´ zar ne? Nečiji čitav životni vijek. Točnije - radio nosi vijek naših djedova i baka, a televizija naših očeva i majka. Još se i danas sjećam pokojnog dide kako i u polje nosi onaj mali crni radio i sluša Drugi program sve nešto gunđajući na njega ka na starog priku, a na TVu je priznavao samo Mlakara, Jadranske susrete i kasnije Kviskoteku (opet Mlakar na kojeg je također stalno gunđao, onako sve od dragosti ´nu ga i jopet on´). Oni, naši djedovi bake očevi i majke mogu svjedočiti o ´crno-bijelim´ vremenima i trapavim počecima ovog moćnog medija kad je on još uvijek imao za cilj informiranje javnosti, a mi – mi svjedočimo onomu u što se nacionalni medij pretvorio danas. Najslabija karika - Ljubav u zaleđu. Ha! Argument Sodome i Gomore odmah djeluje uvjerljivije. No ako i jest Sodoma i Gomora - barem više nije ´Katedrala hrvatskog duha´, eto i u mraku ima nekog svjetla. ;0) Jesam preoštra prema HRTu, a? Sa ovim Sodoma i Gomora? Da citiram svoju babu: ´Ćerce, kako se uzme.´ Evo na primjer, ona se danas kune u nedjeljnu misu u jime i oca i sina i duva i Tarika sveteg amen, a na Dnevnik čini tuj-tuj-puj. A ja opet od onoga prvoga zazirem i pribježem Ćelavon Aci, ali i on je HRTe, ne? ;0) No i bez zezanja moramo priznati da današnji slavljenik HRT (i općenito televizija kao najmoćniji medij) koliko god pljucali po njemu, velikim dijelom ulazi u naše živote. Toliko velikim da toga često nismo ni svjesni. Postanemo svjesni znate kad – kada nestane struje. Eh da! I kad inkasator dođe po harač. Baš se pitam što bi recimo patentirao Leonardo da Vinci da je kojim slučajem imao TV? Pretpostavljam boksačku rukavicu na feder, jedno -PAU– i TV baj-baj! Leonardo je ipak bio genij. Skužio bi on odmah s kakovom opasno manipulativnom stvari ima posla. Za kraj čestitke slavljeniku, čestitke HRTu, a vi narode ako ste pametni gasite to i mrš u prirodu! P.S. post mi je zbrčkan kao HRT-ova programska shema. Ej, mislim da je to najgora moguća uvreda, gora i od ćuko vam činija nešto neprilično materi van - čovječe zbrčkan si ko HRT-ova programska shema! ;0) |
Rano jutros u Splitu u nadbiskupskoj palači jedan starčić nestrpljivo zacupka nogama - Di je? Di je?? Popizdija san čekajući – DI JE!?! - Gulp, ovaj.. vidi sv.Duje.. sveti zaštitniče naš.. zagovorniče naš.. branitelju na.. - Barišiću skrati! Pitan te di je? Jel´ razumiš ti šta te ja pitan, jesi ti ono ka malo glup, a?! Splitsko-makarski nadbiskup se smete -Gulp, ovaj sv. Duje naš.. Predsjednik je morao u Gruziju, on je to naprosto morao… -Barišiću ne zajebaji! Znaš ti dobro za koga ja pitan! Nije da i Stipe nije moga doć´ ali za njega me boli oreol! Mene zanima di je On! ON! Razumiš ti šta te ja pitan, a? Jesan li ja ili nisam zaštitnik Splita, a!?! JESAN ILI NISAN?!? - Gulp, ovaj.. pa jesi sv.Duje, jesi naravno! - Jesan li ja ili nisan zaštitnik svih građana Splita, a!?! Pazi – SVIH građana Splita! JESAN ILI NISAN!?! - Gulp.. - E pa ako jesan, a bogami jesan – di je onda Prvi Splićanin Hrvatske, a?!? Di je On??? Nema ga!!! Ma zamisli ti to, on je MENE naša zajebavat!!! MENE!!! Di je On i opet te pitan! - Ovaj, sv.Duje nem… - VIDIN I JA DA GA NEMA!!! Ja čekan i čekan, a njega N-E-M-A!!! Pa to je da popizdiš! Vidjevši da je vrag odnija šalu uzoriti kardinal zagrebački pokuša kolegi priskočit u pomoć -Sv.Duje naš ali doša ti je i Puljić i Šeks i… - Bozaniću i ti si počeja zajebavat, a?! Šeks! Da Šeks!!! Šta će meni Šeks, a?!? Šta će ikome Šeks??? –svetac napravi facu kao da je zagrizao kiseli limun. - He-he ovaj.. da-da.. ovaj sv.Duje naš kako da ti rečen – Premijer nije moga doć´! - A jeli? Nije moga doć´? Jebate sad si mi otkrija Afriku. - Papriku –izleti splitsko-makarskom nadbiskupu, svetac ga prostrijeli pogledom -Barišiću, ovo ti je druga opomena! Misliš da ne znam šta se gledalo na kompjutoru, a? Misliš da ne znam??? Lice splitsko-makarskog nadbiskupa počne mijenjati boje od crvene ka purpurno ljubičastoj, kardinal zagrebački opet uskoči spasit kolegu -Ovaj.. kako da ti rečen sv.Duje naš - Premijer je imao važniji sastanak! - Važniji sastanak? A s kim? Spasiteljem? Tko je to važniji od mene? - Ovaj.. kako da ti rečen.. imao je sastanak sa Dickom. - Sv.Dik? Nikad čuja. - Ovaj.. jeli.. Dick Chenney ti nije svetac.. jeli.. - Nije svetac? Nije svetac jeli! NIJE SVETAC A JA JESAN I ON JE IŠA NJEMU A NIJE DOŠA MENI JELI??? JEL TO OŠ´ REĆ, A??? JEL´ TO OŠ REĆ??? Uzoriti kardinal zagrebački uz uzdah sklopi dlanove - Ovaj.. kako da ti rečen sv.Duje naš - sila boga ne pita. |
S vremena na vrijeme nebesa svoju ironiju znaju iskazati kroz kakovu veselu zgodu. Jednu takvu jučer umalo propustih, djelomično zbog medijskog bombardiranja aktualnim Glavašinjanjem. Naime, jučer je pala presuda u Haagu: Tuti i Šteli potvrđene kazne od 20 i 18 godina zatvora zbog teških ratnih zločina koje su ovi mladićići 90ih u BiH počinili. Vi naravno znate tko su ovi mladićići? Oni šta u Haagu bezbrižno igraju odbojku i pokojnom Slobi kuhaju ukusne juhice. E ti, baš ti. I u čemu je sad ironija? Evo je u sljedećoj vjestici - da su osuđeni na dan godišnjice smrti Gojka Šuška. Sjećate se tog tajnama obavijenog emigrantskog kanadsko-hercegovačkog lika (tog mecene, patrona a evo glave i inicijatora famozne Herceg-Bosne, planera pripajanja iste Majci Domovini), koji je vjerovali ili ne bio ratni ministar obrane Republike Hrvatske (to mu je bio službeni naziv, a neslužbeni: Siva eminencija, Richelieu, Desna Ćaćina ruka, The Real Boss ili najjednostavnije – Pravi Jebač Numero Uno kojem nije dobro stati na žulj)? Ta kako se ne bi sjećali te crne obrvice, tog kamenog lica! Kako se ne bi sjećali onoga koji je bio strah i trepet ovih prostora, onoga na čiji su sami spomen imena mnogi dobivali da prostite sraćku iako je možda tome doprinosila i struja koju su im puštali kroz tijelo, onoga u čiju se zapovijed nije usudilo posumnjati, onoga kojemu je i pokojni Mate ´Herceg-Bosna´ Boban u strahu ljubio papuče? Onoga o kojemu nitko ne zna ništa a svi znaju sve, i o kojemu je Latin obećao napraviti emisiju (čak i bombastičniju od one o Pokojnome) ali kako Denis po svemu sudeći ode u diplomaciju od toga opet (nikom) ništa? E toga, baš toga. I što s njim? Vjestica dalje veli ovako: ´Gojko Šušak je slovio kao jedna od najutjecajnijih političara u tadašnjem državnom vrhu´ štono će reći da vjestica debelo podcjenjuje moć koju je ovaj lik posjedovao. Ovaj je lik svojedobno drmao ovom ali bogami i susjednom zemljom, a sve preko onakovih likova kao što su ona dvojica mladićića s početka teksta. Štono bi rekli: Lik do lika – sjebana slika. I što sad? Na ovu nebesku ironiju pao je jedan zgodan komentar koji sve govori, pa ga prenosim: ´pravedna presuda i to upravo na dan smrti njihovog glavnog mecene i zagovornika´. P.S. A koji je ono lik odapeo na današnji dan, a? Ko je onomad za njim na Poljudu plako? Sad niko, jeli? Sad niko nije plako, ma vid´molim te! A stajo na sirenu? Ni to niko? A biće mi se to samo pričin´lo. Ko rvacke trupe u BiH. |