MODESTI BLEJZ

< lipanj, 2006 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Komentari On/Off

e-mail:modestiblejz@net.hr
sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©!

hej!

Što se po mojoj ludoj glavi uvijek vrzma jest:
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
________________________

::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::


Opća deklaracija o pravima čovjeka je prvi sveobuhvatni instrument zaštite ljudskih prava, proglašen od strane jedne opće međunarodne organizacije, Ujedinjenih naroda. Proglasila ju je je na Opća skupština UN 1948. godine.

Iako je donesena ne kao ugovor, nego samo kao rezolucija koja nema nikakvu pravnu snagu, sa ciljem da osigura "zajedničko razumijevanje" ljudskih prava i sloboda koja se spominju u Povelji UN, tijekom slijedećih desetljeća doživjela je dramatičnu transformaciju. »Danas rijetki pravnici poriču da je deklaracija normativni instrument koji stvara, barem neke, pravne obveze za države članice UN.« (Buergenthal, str. 31)

Članak 1. svečano proglašava:
»Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i savješću pa jedna prema drugima trebaju postupati u duhu bratstva.«

S tim je u vezi članak 28, koji proglašava ljudsko pravo da država i međunarodna zajednica priznaju njegova/njezina prava:

»Svatko ima pravo na društveni i međunarodni poredak u kojemu se prava i slobode utvrđene ovom Deklaracijom mogu u punoj mjeri ostvariti.«

Daljnje odredbe sadrže tzv. "katalog ljudskih prava", u kojem se:

zabranjuje ropstvo (čl. 4),
zabranjuje tortura (čl. 5.),

zabranjuje diskriminacija (čl. 2. i 7.), te uređuje
pravo na život (čl. 3.),
pravo na slobodu (čl. 3.),
pravo na osobnu sigurnosti (čl. 3.),

pravo svake osobe na pravično suđenje i zabrane samovoljnog uhićenja (čl. 9. - 12.),

pravu na zaštitu privatnosti (čl. 12.),

pravo čovjeka da se slobodno kreće unutar svoje države, da njen teritorij napusti i da se u svoju državu smije slobodno vratiti (čl. 13.),

pravo na utočište (azil) u drugim zemljama, od nepravednog progona u svojoj zemlji (čl. 14.),

pravo čovjeka da bude državljanin barem jedne zemlje i da se može odreći državljanstva (čl. 15.),

pravo punoljetnih muškaraca i žena da sklope brak i time osnuju obitelj, koja se štiti kao temeljna društvena jedinica (čl. 16.),

pravo na vlasništvo (čl. 17.), pravo na slobodu mišljenja i vjeroispovijedi (čl. 18.),

pravo na slobodu mišljenja i izražavanja, koja uključuje pravo na širenje ideja putem bilo kojeg medija (čl. 19.),

pravo na slobodu okupljanja i udruživanja (čl. 20.),

pravo na sudjelovanje u upravljanju svojom zemljom, putem izbora i pravom na pristup javnim dužnostima (čl. 21.),

pravo na socijalnu sigurnost u svrhu osiguranja temeljnog dostojanstva čovjeka (čl. 22.),

pravo čovjeka da radi i slobodno izabere zaposlenje, te da bude plaćen bez diskriminacije - jednako kao i drugi ljudi koji rade jednaki posao (čl. 23.),

pravo na sindikalno organiziranje radnika (čl. 23.),

pravo na dnevni odmor i plaćeni dopust od rada (čl. 24.),

pravo na dostojni životni standard (čl. 25.),

pravo na zaštitu materinstva i djetinjstva, koje uključuje i zaštitu izvanbračne djece (čl. 26.),

pravo na obrazovanje, koje uključuje obvezno osnovno obrazovanje, besplatno srednjoškolsko obrazovanje, te pravo na pristup visokoškolskom obrazovanju "jednako dostupno svima na osnovi uspjeha" (čl. 26.),

pravo prvenstva roditelja u izboru vrste obrazovanja za svoju djecu (čl. 26.),

pravo na pristup kulturi i znanosti (čl. 27.),

pravo na zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz kulturnog i znanstvenog stvaralaštva (čl. 27.)

pravo na društveni i međunarodni poredak u kojem se mogu ostvarivati ljudska prava (čl. 28.).

Sadržaj 30 članaka Opće deklaracije o pravima čovjeka kasnije je ugrađivan u druge međunarodne akte, uvijek uz stanovite izmjene. Najvažniji od tih akata su Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima i Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima - oba proglašena od Opće skupštine Ujedinjenih naroda 1966. godine; nakon dovoljnog broja ratifikacija od nacionalnih parlamenata (koji su propisali da će se prava i slobode iz tih akata poštivati u njihovim državama) oba su pakta stupila na snagu 1976.




- Lovci na krzno
- Crkva protiv golotinje – kako perverzno
- Lampedusa
- O grešnosti smijeha...
- Evo što činite svojoj djeci
- Verbalne manipulacije kao način komunikacije
- Zvijezda Smrti
- Paunovi
- Fight club
- Pocijepane zastave
- Kada tučeš tuci u glavu
- Ovisnost o tehnologiji i njene posljedice
- Gnjevna rulja, nova platforma
- Kultura ulizništva
- Čini zlo, ali nipošto o njemu ne govori
Ja mislim kao ti, ali
XXX
Tko to (po)tura Turcima?
po aboridžinima

Slijepa sljedba toboženizma
Papanstvo kao star-novo paganstvo
tri slova
Kad veliki padnu
Ime poze

da? SLUŠAONICA 1


Justin Timberlake - Say Something ft. Chris Stapleton

BBC News
World News SBS
Internet Monitor
Index.hr
Net.hr
Slobodna Dalmacija
Novosti
e-novine
H-alter
N1
Radio Gornji Grad
Tacno.net
Lupiga
Novi list
Tportal
Dnevnik.hr
Jutarnji list
24sata
Večernji list
Al Jazeera Balkan
HRT

*
DHMZ-tjedna vremenska prognoza
National Geographic
Meridijani
Booksa
Culturenet.hr
Vijenac
NikTitanik
Filmski.net
Film-mag.net
CineStar
The Pirate Bay
Eventim
ulaznice.hr
*
YouTube
Wikipedia
TV Program
Kostenlos Bilder und Fotos...
Gmail
Yahoo.mail



"Volim ljude, ali ne znam šta ću s njima.

Iskustvo me naučilo da ono što se ne može objasniti samome sebi, treba govoriti drugome. Sebe možeš obmanuti nekim djelom slike koji se nametne, teško izrečivim osjećanjem, jer se skriva pred mukom saznavanja i bježi u omaglicu, u opijenost koja ne traži smisao. Drugome je neophodna tačna riječ, zato je i tražiš, osječaš da je negdje u tebi, i loviš je, nju ili njenu sjenku, prepoznaješ je na tuđem licu, u tuđem pogledu, kad počne da shvata. Slušalac je babica u teškom porođaju riječi. Ili nešto još važnije. Ako taj drugi želi da razumije.

Više je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo više! Samo se zli dalje čuju i teže osjećaju. Dobri ćute.

Riječi su vazduh, kakvu štetu mogu nanijeti?
Riječi su otrov, od njih počinje svako zlo.
Onda, da ćutimo!
Ne treba da ćutimo. Ima se o čemu govoriti, ne napadajući. Pomoći treba, a ne odmagati. Država je to, bolan, hiljadu briga i nevolja, imanje svoje ne možes urediti kako valja, a kamoli toliki svijet. I onda počne neko da zakera, te ne valja ovo, te ne valja ono, e čudna mi cuda! Jašta da ne valja. Pravo je čudo kako išta valja: toliki ljudi, a svako vuče na svoju stranu.

Ne voliš da budeš na smetnji, ne voliš da te ko krivo pogleda, ne voliš da ti iko ružnu riječ kaže. Kako onda misliš da živiš?

A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon, ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.

Lakše je nagovoriti ljude na zlo i mržnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlačno, i bliže je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomučiti.

Da sam drukčiji, da život nosim kao tegobu, da sam ogorčen, počeo bih da se gubim, da pijem, da mrzim, postao bih nezadovoljnik koji se okreće protiv cijelog svijeta.
A ne mogu to. Uprkos svemu, živim kao i drugi ljudi, koji su bez moga biljega, veseo i tužan zbog običnih stvari, veseo zbog dobrih ljudi koji su pomalo zli, tužan zbog zlih ljudi koji su rijetko dobri...

Hodaćemo bez razloga, radovaćemo se, bez razloga, smijaćemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, što smo živi i što se volimo. A kud ćeš veći razlog.

U početku ljubav,
u životu mržnja,
na kraju sjećanje.

Ljubav je ipak jača od svega.
"


SLUŠAONICA 2


Kristina Train - Dark Black

I. Fanatizam – smak ljudskog uma
II. Grijeh šutnje

- Obdukcija divljaštva
- O projekciji projektora
- Da, to je spin
- Yodin poučak
- Egzibicionisti
- Rasizam i svi njegovi preračuni

A. Perspektiva obrata
B. Jedan metak

Knjižno-filmski kutak:
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?
Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?

Što se zadnje pogledalo?


SERIJE





Manhunt: Unabomber

GoT

The Handmaid's Tale

American Gods

Legion

Stranger Things

The Young Pope

Black Sails

Sherlock

The Man in the High Castle

SS-GB

Westworld

Horace and Pete

The Crown

Lethal Weapon

Designated Survivor

Taboo

Grantchester

The Big Bang Theory





FILMOVI




Tajna broja sedam / What Happened To Monday

Geostorm

Blade Runner 2049.

Victoria i Abdul

War for the Planet of the Apes (2017)

Spider-Man: Homecoming (2017)

Unbroken (2014)

Čuvari galaksije Vol. 2

Viceroy's House

Valerian and the City of a Thousand Planets / Valerian i grad tisuću planeta

Dunkirk

Denial (2016)

Saving Mr. Banks / Kako je spašen gospodin Banks

Wonder Woman (2017)

The Boss Baby

Patriots Day

The Mummy

The Space Between Us (2017)

Kongens nei / The King’s Choice (2016)

King Arthur: Legend of the Sword

The Exception (2016)

To Walk Invisible: The Bronte Sisters

Colossal (2016)

A United Kingdom (2016)

Beauty and the Beast (2017)

Kong: Otok lubanja

Logan

Hidden Figures

Jackie (2016)

Underworld: Blood Wars (2016)

Assassin's Creed

Elvis & Nixon

Loving (2016)

Lion / Lav (2016)

The Invisible Woman

Tang shan da di zhen / Aftershock

Sve ili ništa / Hell or High Water - Comancheria

Greben spašenih / Hacksaw Ridge

Dolazak / Arrival

The Great Wall (2016)

Putnici / Passengers

Deepwater Horizon

The Girl on the Train / Djevojka u vlaku

The Hateful Eight

The Accountant

Rogue One: A Star Wars

Dom gospođice Peregrine za čudnovatu djecu

Ben-Hur (2016)

Inferno

Sully (2016)

Jason Bourne (2016)

Fantastic Beasts and Where to Find Them

Doctor Strange

The Nice Guys

Star Trek Beyond (2016)

Legenda o Tarzanu

Warcraft

Independence Day: Resurgence (Dan nezavisnosti 2)

Captain America: Civil War

Me Before You

Locke

The Huntsman: Winter’s War

The Divergent 1, 2, 3...

Batman v Superman: Dawn of Justice

London Has Fallen


Igre gladi: Šojka rugalica 1./The Hunger Games: Mockingjay – Part 1

Gone girl

Birdman

Interstellar

St.Vincent

U šumi / Into the woods

The Judge / Sudac

Trance

Welcome to the Punch

Against the Sun

The Secret Life of Walter Mitty / Tajni život Waltera Mittya

Čuvari galaksije

Kako izdresirati zmaja 2

Planet majmuna: Revolucija

Godzilla
Još jedan film o Godzilli u kojemu Godzillu jedva da vidite. Holivudski tupež. 4/10

Noah
Inače volim Russella Crowea kao glumca, ali nema tog glumca koji bi glumeći biblijskog Nou koji u arci spašava čovječanstvo mogao spasiti i ovaj film. Najnoviji film Darrena Aronofskya je ukratko rečeno - dosadno pretenciozno smeće. Poštedi me blože biblijskih spektakala (sa porukom pride)! Kamo sreće da sam uštedila i na karti. 4/10

Hobit: Smaugova pustoš / The Hobbit: The Desolation of Smaug
Trilogija Hobit ne posustaje ni u drugom nastavku. Odlično. Nema se tu što reći. Tata spektakla. 9/10

Igre gladi: Plamen / The Hunger Games: Catching Fire
Igre gladi ne posustaju pod krinkom distopije šamarati ni u drugom nastavku, koliko će ih još biti ne znam. Jako dobro. 8/10

Rush/Utrka života
Po istinitim događajima. Nabrijana sportsko-psihološka drama (biografija) o rivalstvu svjetskih prvaka Nikija Laude i Jamesa Hunta, karakterno potpuno suprotnih velikana trka F1. Izuzetno napeto i dojmljivo. Soundtrack - miljenik Oscarovaca plodni skladatelj Hans Zimmer, uobičajeno na visini zadatka. Film za muškarce koji vole automobile, kojeg evo vrlo dobro prihvaćaju i žene. 8/10

Gravity/Gravitacija
Vizualno i scenaristički prekrasan film-drama, pisan da bude mali - ali opet veći od života (od svemira). Dakle, inteligentno prilazi s "nečasnim" namjerama. Kojim? Vidjet ćemo... Priča s porukom (neki bi rekli tipično američki patetičnom, što i jest, ali ok, u ovom slučaju /svemiru - patetika štima) koja puca na Oscara. Ženska uloga (odlična Sandra Bullock) pisana da puca na Oskara. Muška uloga (oscarovac Clooney) za sporednu ulogu također. Na učestale trenutke napeto, stresno, užasavajuće, jezivo, nategnuto, dirljivo, ali opet i lijepo. Prvi 3D film koji, po meni, u potpunosti opravdava nošenje naočala na projekciji. 9/10

Olympus Has Fallen
Začuđujuće ok akcijski film (kvalitetna šora i rasturačina Bijele kuće), na tragu Willisovog ciklusa Umri muški, s tim da ovaj put muški umire Gerard Butler. Totalno pretjerivanje, naravno, ali to se očekuje, neuništiva junačina veća od života. Cijepljeno od baš potpune patetike Misije: Bijela kuća, Olimpova filma blizanca ove ljetne sezone. It`s ok. 7/10

Ljubav / Amour
Drama, drametina, naddrametina. Film čija se projekcija nerijetko i napušta. Michael Haneke, kao jedan od naj filmskih (kant)autora ovog stoljeća, opet nemilosrdno, do kosti. 10

Star Trek: Into Darkness
Treker sam, ali ovo je scenarij koji mi baš nije imao nekog smisla. Lik Khana u Star Treku ima preveliku reputaciju da bi ga se ovako potraćilo. U redu, sam Khan je mračan i zgodan, dečki također, i oni logični i oni nelogični, a ni akcija ne staje, ali sama akcija bez logike? Ma Star Trek može bolje. I ići gdje nijedan čovjek išao nije. Samo kad bi ekipa u Hollywoodu umjesto profita na pameti imala muda u gaćama. 6/10

Elysium
O nesvijetloj distopiji, a zapravo stvarnosti, planeta Zemlja, na kojem postoji većinska sirotinja koja se bori da preživi i manjinska privilegirana kasta nedodirljivih bogataša koji žive visoko, visoko gore iznad Zemlje na svemirskoj stanici. Goruće pitanje sukoba (preslika SADa danas) - zdravstvo (dostupno svima). Bitka za preživljavanje je neizbježna. Rekla bih da je poruka subverzivna, ali budući je izrečena neskriveno, jasno i glasno - o subverziji nema riječi. 7/10

Bitka za Pacifik / Pacific Rim
Besramna i profita gladna kombinacija Godzille, Transformersa i iritantnih Power Rangersa za kojima luduju djeca i Japanci. Više je no očito da je autorima na umu dodatna zarada u prodaji / podvali akcijskih figurica maloj djeci. No u redu, kad se to tako prihvati, to je solidan dječje-akcijski zabavnjak za razbiti dosadnu večer. 7/10

Misija: Bijela kuća - White House Down
Ubi me ta gadljiva američka patriotska patetika. Toliko je klišeizirano da ispada kao da se netko fakat zajebava. Inače može proći kao solidni akcić kojemu je cilj bio izreklamirati Tatumove bicepse. Sve žen(s)ke sad uzdahnušsmo - aaaaaah. 7/10

Red 2
Stara ekipa opet praši, simpa, ali ništa više od toga. Prvi dio originalniji. Osrednji akcić. 6/10

Specijalne agentice / The Heat
Simpa i na trenutke smiješno, američki humor vulgaris, ženski buddy-buddy policijski film, šprdanje na vlastiti račun i račun žanra. Ali ništa više od toga. 6/10

Gru na supertajnom zadatku / Despicable Me 2
Ma ni sjena prvog filma. Niti smiješno niti zabavno. Naporno. Cilj izvući još više love roditeljima klinaca. 5/10

Usamljeni jahač
Genijalna satira, posveta žanru, komedija, originalan scenarij, glumci (vanserijski Johnny Depp). Jedan od rijetko inteligentnih i zabavnih filmova ljetne sezone 2013. 9/10

The Impossible / Nemoguće
Snimljeno po istinitoj priči o katastrofalnom tsunamiju u Indijskom oceanu koji je 2004. pokosio ljetovališta u Tajlandu i usmrtio tisuće ljudi. Nevjerojatno potresna priča, zastrašujući specijalni efekti i vrhunska angažiranost vrhunskih glumaca (Naomi Watts i Ewan McGregor, plus djeca), kao i neočekivana elementarna katastrofa udaraju nemilosrdno i direktno u želudac. Kolizija stvarnosti (činjenice da je film snimljen po istinitom događaju) i filma, te jasno naznačena krhkost pretanke granice između rajske idile i pakla na zemlji (uvodna i završna scena leta avionom), stvaraju nadrealne, a zapravo hiperrealistične slike. Same pohvale. Snažan mali-veliki europski film. 9/10

Zabranjena ljubav/Upside Down
Film koji bi bio samo jedan u nizu limunadnih ljubića za tinejdžere da nije impresivne vizualnosti i originalne scenarističke SF premise o dva dijametralno različita (naopačka), ali međuovisna svijeta suprotnih gravitacija. Iako je scenaristička ideja o distopijskom strogo razdvojenom svijetu/ovima (Gornjem bogatom i Donjem siromašnom) neuvijenom simbolikom namjerno otvorila prostor za ozbiljniju dramu koja propituje današnje neoliberalističko-korporativno-totalitarno društvo i sve veći svjetski jaz između bogatih i siromašnih, scenarij tu premisu ipak koristi samo kao impresivne kulise, ne upuštajući se do kraja u poozbiljivanje, ostajući na razini bajkovitog spektakla (zbog ciljanja na tinejdžersku publiku). U pamćenju ostaje ideja, simpatičnost glumaca i raskoš efekata, film stvoren za gledanje na velikom platnu. 7/10

Jadnici
Ok, volim Hugoa i mjuzikl Les, ali filmom nisam impresionirana. Korektno, ali ništa više od toga. 6/10

Django Unchained/Odbjegli Django
Tarantino u svom elementu, na svoj jedinstven način opet propituje novo povijesno razdoblje, ovaj put neslavnu američku robovlasničku prošlost, u maniri špageti vesterna. Nije njegov najbolji film, kao da je neuobičajeno nenadahnuto odradio scenaristički rasplet, ali film je ipak klasa za sebe, barem jedna njegova tarantinovski urnebesna scena opet ulazi u filmsku antologiju (čitaj: problem KKKa s kukuljicama). 7/10

Hobit-Neočekivano putovanje
Odlično, tek prvi dio trilogije, ali tri sata koja se ne osjete i nisu dosadna ni na tren, upravo suprotno, razina LOTRa na malo neozbiljniji i zabavniji način, na kraju samo izgarate od nestrpljenja i razočaranja što treba čekati godinu dana do sljedećeg nastavka. Jackson je i dalje majstor mašte. Vizualno spektakularno. Svijet Međuzemlja i dalje fascinantan. 9/10





Što se zadnje pročitalo?




KNJIGE


Lee Child, serijal o Jacku Reacheru

Rat i mir, Tolstoj

Savez kapetana Vorpatrila, Lois McMaster Bujold
Ledene opekline, Lois McMaster Bujold

Pero Kvesić (babl), Pudli lete na jug

Ha Joon Chang, 23 stvari koje vam nisu rekli o kapitalizmu

Witold Gombrowicz, Posmrtna autobiografija

O koristi i štetnosti historije za život, Friedrich Nietzsche

Katherine Jenkins, Pouke redovnika za kojega sam se udala

Godina opasnog sanjanja, Žižek Slavoj

Khaled Hosseini, Gonič zmajeva

Časni trgovci, Philippa Gregory

Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled

Europski duh, Viktor Žmegač

Susan Sontag, Istovremeno - eseji i govori

C. J. Sansom, Otkrivenje

Anđeli u tami, Eduard Pranger

G.R.R.Martin, Ples zmajeva - 1. i 2. dio: Pjesma leda i vatre - knjiga peta

Reinhold Messner, Gola planina

Pedeset nijansi sive - Ovo knjiga 2012.?! Sto nijansi treša. Bljuv.

Tragovima Odiseja, Jasen Boko

Kurosawin nemir svijeta, Branko Sbutega

Andrej Nikolaidis, Sin i Homo Sucker: Poetika Apokalipse

Čovjekovo traganje za smislom, Viktor E.Frankl

1941.: Godina koja se vraća, Slavko Goldstein

Shusaku Endo, Šutnja

Noć, Elie Wiesel

Kundera, Nepodnošljiva lakoća postojanja

Knjiga mrtvih filozofa, Simon Critchley

Milan Kundera, Identitet

Kradljivica knjiga, Zusak

Gustav Mahler-biografija

Raznoliki stavovi - Život Lenarda Cohena

Povijest opere, Michael Raeburn

Amos OZ, Pantera u podrumu

Čiji je jezik?, Mate Kapović - jednom o tome i sama pisah u postu naslovljenom Jezični puritanizam.

Ivana Simić Bodrožić, Hotel Zagorje; mučno svjedočanstvo mučnog vremena.

Stvoriteljeva karta, Emilio Calderon; kada se strastveni povjesničar baci u pisanje romana, umjesto romana dobijemo besmisleno i zamarajuće nabrajanje povijesnih trivia.

Kate Quinn - Ljubavnica Rima: antički ljubić na tragu Gladijatora isto evidentno napisan za filmsku ekranizaciju.

Ken Follett - Stupovi Zemlje; srednjovjekovni ep o gradnji katedrale napisan za filmsku ekranizaciju.

Sofijin svijet - Jostein Gaarder; roman o povijesti filozofije.

Stieg Larsson - trilogija Millenium; skandinavska legenda.

Svatko umire sam, Hans Fallada - drama Njemačke II.svj.rata.

Deadline-knjiga o jednoj ljubavi i previše smrti, Roberta Valdeca, vrlo živopisno opisuje njegov novinarski i ljubavni put po ratištima svijeta, od Afganistana do Bagdada pred američku invaziju na Sadamov režim, životno, krvavo i do bola napeto!

Nevjernica-Moj život, roman a zapravo životna priča Ayaan Hirsi Ali, knjiga je koja se ne ispušta iz ruku. Poučna, bolna i detaljna odiseja nama nepoznatom kulturom afričkog i bliskoistočnog islama, ispričana iz prve ruke, ruke jedne potlačene muslimanske žene, presjek jednog društva i kulture koja egzistira paralelno sa našom i koja autodestruktivno vrši nasilje nad ženama i djecom, kulture koja je toliko različita od zapadne da nam zvuči kao srednjovjekovna bajka. Hrabra Ali iskreno iznosi surove detalje i ne skriva ništa, zbog svojeg političkog djelovanja, ali nadasve nešutnje na nju je bačena fatva, život spašava bijegom prvo u Nizozemsku potom u SAD, gdje i danas živi.

Čudo u Poskokovoj dragi, Ante Tomića je roman za ispišat se od smijeha! Nešto genijalno duhovito, toliko da vas tjera da se čitajući grcate od smijeha dok vas ukućani gledaju u čudu jer im ništa nije jasno smijeh Vrlo pitak i taman ne predug romančić da ga progutate u jednom danu, jer kad ga uzmete u ruke ne ispuštate do zadnje strane, provjereno thumbup Kao stvoreno za odličnu filmsku komediju.

Snovi mojega oca, Barack Obama; ne mogu se oteti dojmu kako je ova knjiga zapravo politički pamflet namijenjen skupljanju bodova među crnačkom zajednicom SADa. Obama ju je pisao prije svog ozbiljnijeg političkog angažmana, a bi li se uopće mogao upustiti u politiku da nešto ovako nije prije napisao, veliko je pitanje. U knjizi se spisateljski vješto bavi svojim afričkim naslijeđem (i dubokim kompleksima afroameričke zajednice), repovima svojega neprisutnog oca (nevjerojatan lik nevjerojatnog životnog puta) i vječitom potragom za vlastitim identitetom, prva polovica knjige govori o bijeloj strani obitelji, druga o onoj kompleksnijoj - afričkoj. Nalazim veliku sličnost sa nedavno pročitanom knjigom D.Mengestua (osvrt dva reda niže), iščitava se ista međukulturna izgubljenost, problematika identiteta i pripadnosti.. ne baš vedro štivo, ponekad baš bremenito.

Koliba, razvikani bestseler William P. Younga, po meni spada u onu vrstu new ageovske coelhovske literature koja natrpana univerzalnim porukama puca visoko, ali literarno malo daje. Poruke su naravno lijepe, ali nije to Dostojevski. Proizvod na kakav već poslovično padaju Ameri, ali me brine što ih sve više slijedi i ostatak svijeta.
Poučak: razvikanost nije garancija kvalitete.

Egzil, Enza Betizze je uz Matvejevićev Mediteranski brevijar jedna od onih minucioznih knjiga koje bih preporučila pročitati svakom Dalmatincu koji drži do sebe i svoga kraja.

Lijepe stvari što se nebom gnijezde, Dinaw Mengestu; život između dvaju svjetova, između dvaju kontinenata, Amerika i Afrika te bolna izgubljenost između dvije kulture, sivo i tegobno.

Noćni let, Antoine de Saint-Exupery. Predivno! Ova je knjiga čista poezija, roman koji pjeva misteriju pionira avijacije, čista poezija koja mi je napojila dušu!

Mirjana Krizmanić, Tkanje života, zgodan self-priručnik, kojeg ne privedoh kraju, meni je to dosadno, self-priručnici nisu moj đir.

Otok, Victorie Hinslop

Ovo nije zemlja za starce Cormac McCarthya, još jedna filmska uspješnica koju još nisam pogledala no knjiga je pročitana i samo mogu reći da mi je nakon Ceste i ove knjige McCarthy prirastao srcu. Zreo promišljeni pisac koji ima što poručiti, koji -sad je to očito- ima određeni uvid i kojeg je užitak čitati.

U divljini, Jona Krakauera

Cesta, odličan postapokaliptični roman Cormac McCarthya koji govori o ljudskosti, snimljen i film sa Viggo Mortisenom, biti će to više nego dobro.

O nasilju - Slavoja Žižeka; da nije povremenih duhovitih referenci na neke pojmove opće kulture bilo bi potpuno nerazumljivo, jer to je Žižek – kad čitate Žižeka mozak vam cvrlji. Moćno.

Harry Potter and the Deathly Hallows, J.K.Rowlingsove.

Sto godina samoće, Gabriel Garcia Marqueza, su jedan tako naporan roman, tako ubitačno naporan roman da mi je ne jednom došlo tu prokletu knjižurinu bacit u zid nut A opet, od svega što sam od Marqueza pročitala, ovo mi je do sada njegovo najpitkije štivo. Čitajući knjigu naprosto klizite, plutate, lebdite, gutate stranicu za stranicom, bez ikakva zastoja. Nelogično? Besmisleno? Ludo? Genijalno? Upravo tako, ili riječima stare Ursule: Ovo je kuća luđaka, kuća luđaka! Sto godina samoće su mirakul, cirkus, latinoameričko prikazanje ili sveto prikazanje Latinske Amerike. To je kao da gledate Kusturicu, čitate leteće tuke, leteće mladenke, leteće pope, zlatne ribice, žive mrtvace, pukovnike, generale, banane, svece i sotone - kaleidoskop bunovnog ludila. Tisuće Aurelijana i Hose Arkadija, tisuće odvratnih, prokletih, svetih Buendija koje ciklički iz generacije u generaciju srljaju u suđenu im propast, a vi više ne znate ni tko je kome otac, djed, mater, tetka, sin, brat, ćaća, mater, baba, dida, čukundida… Uspon Makonda, pad Makonda. Čitate i šizite, šizite jer čitate, a kad konačno pročitate kunete se sebi – nikad više, i kad konačno pročitate dičite se – pročitala sam!

Meša Selimović, Tvrđava. I kako već jednom rekoh, Meša je genij. Nije lak, nije za svakog probavljiv, zahtjeva punu koncentraciju, ali kao utjeha evo – Tvrđava je donekle pitkija od Derviša i smrti. Njegova pitkija verzija, ili se to samo čini, ali u svakom slučaju još jedno – pisano remek-djelo. Što je to u Meši, da mu se kolko god bio težak i zahtjevan - otkad ga otkrih, uvijek i nanovo vraćam? Jer Meša kad ruje po duši ruje po duši cijelog svijeta. Pa čak i kad dođe do zamora pri probavljanju ove ili bilo koje njegove teške knjige, ta ista knjiga zove natrag, gotovo kao droga ili ovisnost, da je se čita i čita i čita. To je gotovo kao mazohizam. A šta da vam kažem, to se ne može opisati - to se treba čitati.

No numero uno i dalje je stari Dosti, Braća Karamazovi. E to je bio žrvanj. Jao. Dvotjedna patnja. Ali ova priča o Bogu, čovjeku, bogočovjeku - ga je vrijedna.

Za dušu i tilo
*
Tišina mora, J.P.Melvilla
Kubrickove Staze slave
Dina - pješčani planet
Das Boot
Blade Runner
Vrućina
Leon
Posljednji Mohikanac
Open range/Divlja prostranstva
Cyrano de Bergerac
Opasne veze
Tri boje: Plavo
Prije kiše
Ame agaru/Poslije kiše
Breza
Zemlja sjena
Rashomon
Posljednji samuraj
Tasogare seibei/Twilight samurai
Tigar i zmaj
Ubiti pticu rugalicu
Mississippi u plamenu
Boja Purpura
12 gnjevnih ljudi
Polja smrti
U plamenu Nikaragve
13Days
Cry Freedom
Pogodi tko dolazi na večeru
Momci iz Brazila
Zavjera
Bitka na Neretvi
Der Untergang
V for Vendetta
Hellboy 2
Entre les murs/Razred
Egipat
CIRQUE DU SOLEIL

Čeka se...


Star Wars: The Rise of Skywalker (2019)

Čitati...

serijal SPQR, John Maddox Robertsa
L.M.Bujold - ciklus Vorkosigan
Frank Herbert - ciklus DUNE (Muad`Dib!)
Brian Herbert - Kuća Atreides, Harkonnen, Corrino
ali Butlerijanski džihad mu je shit
Douglas Adams, Vodič kroz galaksiju za autostopere
skandinavska trilogija Millenium
J.K.Rowling - ciklus Harry Potter
L.R.King - Pčelareva naučnica, ciklus Sherlock Holmes
Gospodar prstenova - J.R.R. Tolkien
George R.R.Martin - Pjesme leda i vatre (Igra prijestolja)
Lee Child - Jack Reacher Novels
Modesty Blaze

Want to Get Sorted?I'm
a Gryffindor!


Slušati...

Sting
Dulce Pontes - Cancao Du Mar
Stefanovski & Tadić - Krushevo
Lajko Felix - Szeretni/To love
Dead Can Dance
Joan Osborne - Relish
Pat Metheny - Secret Story
Peter Gabriel - Solsbury Hill
Dire Straits - On Every Street
TBF - tuto kompleto
David Bowie
Chris Rea - Looking for the summer
Rolling Stones - Almost hear you sigh

Modesti Blejz on Facebook

SOUNDTRACKS

Mutiny on the Bounty - Vangelis
Piano i Prospero`s books - Michael Nyman
Amelie - Yann Tiersen
Braveheart - James Horner
Posljednje Kristovo iskušenje - Peter Gabriel
Jesus of Nazareth (Zefirellijev) - Maurice Jarre
Gladijator i Posljednji samuraj - Hans Zimmer




komad mjeseca
Kit Harington (aka Jon Snow)



sadržaj ovog bloga zaštićen je Copyrightom ©

28.06.2006., srijeda

Evo namin Spasitelja!

Image Hosted by ImageShack.us
DrIvisus

Oooooo rvacki umirovljeni pučeeee, ooooo sritni narode penzijonerski - evo tebin tvoga Spasitelja!
Evo tebin onoga šta oprašta duge naše i duge nogometnih klubova! Evo onoga šta oprašta grijehe svijeta!
Sašao je među tebe o ti sritni penzijonerski popljačkani puče, sašao je među tebe vratiti vam duge vaše!
Pokajte se! Moj grijeh, moj grijeh moj preeeeveliki grijeh!
Gospodine nisan dostojan da ti gledan u lice!
Radujte se!
Suzaman svojin perite mu stopala!
Klanjajte mu se!
Molite ga!
Slikajte se sa njim!
DrIvisus je sa namin!
A sad svi skupa: AAAAMIIIIIN!!!

- 19:47 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

26.06.2006., ponedjeljak

Nizozemska-Portugal, Australija-Italija. Koja ludnica, koja šizofrenija!

Image Hosted by ImageShack.us

Krivo mi je ka pasu šta klokani nisu prošli, bokte šta je ovo bilo, šta je ovo danas bilo ljudi moji?! A šta je bilo tek ono jučer, a?!? Nizozemska – Portugal! Ma koje ludilo, koji pokolj! Koji gušt za gledat, he-he (jesan krvolok, a? ;0).
Ali ovi špageti, majketi šta se ti provlače, pa to nije normalno! Pa ti bi sveton Petru kroz ključanicu prošli ej! Australci se sataroše tamo e svaka im čast bili su moćni, ali Talijani pod sritnom zvizdom rođeni i štaš, nemoš sudbinu jebat i gotovo! Nemaju tu čak ni suci puno veze
Image Hosted by ImageShack.us
(parafraziram Ćiru: čisti papak!), to se s Talijanima ponavlja gotovo redovito dok ne dođu do jedanaesteraca. E onda ih tamo sjebe. Ko i Engleze. To im je noćna mora.
A ono jučer… jooooooooj ljudi!!! Mislila san da poslije SAD - Italija i prolivene krvi ne mogu gledat nešto luđe, ali - PU majkumu - i ja se prevari! Bi luđe! Image Hosted by ImageShack.us

Tako da jučerašnja tekma Nizozemska – Portugal potiskuje SAD – Italiju na mom kratkom popisu najdražih tekmi na ovom Svjetskom - aj ća. Dis´ bio šta si radio – ništa. Šta će još bit do kraja, boga pitaj.
Jeste skužili da ekipe koje igraju bolje, nekako na kraju popuše? (da se razumimo, u to ne ubrajam nas Rvate, mi smo zasluženo odjebani) Barem je to bio slučaj u ove dvi, ili je to moje subjektivno mišljenje? A štajaznam, kolo sreće se okreće.
Odo ja sad, počinje mi utakmica. Milka protiv Černobila, ajmo vidit.

- 20:42 - Reci da se čuje (17) - Isprintaj - #

21.06.2006., srijeda

O crni Cico crno ti se piše!

ćiribu-ćiriba dabogda im zabili komada dva ;0) - Ovaj, dobar dan mene bi zanimala utakmica jeli, utakmica…
- More Cico stara kuća, će da ti Ciganka gata će da ti kugla gljeda!
- Da-da, baš to! Mene bi zanimao jeli raspored, možda formacija, kako-kad-gdje-ko, a po mogućnosti ovaj.. i kolko?
- Ne beri briga Cico stara kuća će Ciganka da ti gata, će da ti kugla gljeda tvoja muka tvoja bol će Safeta sve da vidi, ne beri briga Cico momče će Ciganka da ti kugla gljeda! Ima da sedeš ima da gljedaš ima da pljaćeš oba oka!
- AUUUUUUUU!
- AUUU?
- AUUUUU! AUUUUUUUUU!!
- AUU? AUUUU??
- Šta to moje ciganske oči vide?! Šta to moje oči u kugla gljeda?!? Mrak crni mrak!! AUUUUUUU!!!
- Gulp! Zar je toliko crno?? Baš ono… crno?
- Mlogo crno Cico brate, mlogo brate crno!
- Gulp, koliko mnogo? Jen-dva komada?
- Mlogo Cico, mrak mlogo mrak Kara Cico!
- I mrak?
- Mrak! Puno mrak! Puno mlogo mrak!
- Gulp, koliko mrak? Tri-četri komada?
- AUUUUUU kara Cico nesrećan čoek pod nesrećnom zvezdom rođen jebo te crni mrak ovakav mrak ne viđe od kada Cigan čoek na zemlju hoda!!! AUUUUUUU!!!
- Gulp! Pa šta da radim?! Šta da radim??? Na sve sam spreman – na sve!!!
- Ćeš da zaebeš kismeta?! Nemoreš sudbina da zaebeš, nemoreš kismeta da zaebeš Cico brate, nisi Cigan da si Cigan ne bi mogo da ga zaebeš nisi Cigan pa nemoreš kara Cico nesrećan čoek nemoreš!!
- Ali učinit ću sve! SVE!!! Molim vas, MOLIM VAS POMOZITE!!! NE MOGU POPIT TOLIKO KOMADA!!!
- Nemaš brige Cico stara kuća nemaš brige, Safeta vidi tebe mori puno brige Safeta sve zna, Safeta će nešto da učini Safeta će da baci uroka, Ciganka joj majka bila, Ciganka joj baba bila, Ciganka joj tetka bila, Ciganka joj Ciganka bila, Ciganka zna sudbina da zaebe, Safeta će da baci uroka – ali ima da pljatiš.
- Sve dajem, sve – evo kolko god da treba i ne pitam i devize i čekove i sve, sve, SVEE!!! Evo!!!
- E Cico stara kuća sad si pošten čoek a nisi Cigan, si pošten čoek a nisi Cigan zaebao te kismet! E saće Ciganka da ti gata, će da ti kugla gljeda tvoja muka tvoja bol, saće Cico Safeta sve da vidi, ne beri briga Cico momče će Ciganka da ti kugla gljeda! Ima da sedeš ima da gljedaš ima da pljaćeš oba oka! AUUUUUU!!! Šta to moje oči u kugla gljeda???
- Gulp, nije valjda i opet… mrak?
- Pićkalimu šporka tetka ko mi kugla šporka, ko mi kugla šporka - da mu desno jaje visi!!!
Ček da pljunem kugla Cico ček da pljunem kugla, da ugljancam kugla Cico, će da odma bude čisto - će da ti odma svane dan! ;0)
- 10:18 - Reci da se čuje (6) - Isprintaj - #

08.06.2006., četvrtak

Malo o reprezentaciji, malo o prinčevima i ponešto o ptici Dodo (ne nužno tim redoslijedom)

ptica Dodo, da se seksala ko princ Albert ne bi izumrla ne boj se ;o) Jutros slušan nevjerojatne vijesti o ptici Dodo. To je ona tica šta nije znala letit, bila je ovako ko malo oveća tuka, a uz to na svoju nesreću i slasna, pa su je fino ljudi toliko lovili (za na gradele, za u lonac, za pohat), lovili, lovili i na kraju totalno izlovili, da je bidna tica Dodo ošla u povijest ko´da je nikad nije ni bilo. I pazi sad – ti isti ljudi oliti ljudska rasa koja je tu bidnu tičju vrstu onako tustu i pečenu slatko izila, ti kanibali od ljudi sada idu znanstveno dokazat (pazite: znanstveno dokazat!) da tica Dodo nije izumrla jer su je oni (to jest mi) izili, nego da je ona izumrla čisto onako, sama od sebe. Biće joj dosadilo postojat.
I sad se ja pitam pa koja to budala iđe financirat ovakve znanstvene projekte, a? Koja budala i iz kojeg interesa? Razumim kad recimo svaku drugu godinu izađu znanstveni dokazi da čokolada jako dobro djeluje na srce, rast kose, produžen život i općenito jebačinu. Razumin jer razumin da postoji nešto šta se zove konditorska industrija (ljudi se tribaju riješit zaliha iz skladišta) i tako to, ali ovo! Dokazat da ticu Dodo nisu istrijebili ljudi nego da se ona to onako sama, pa gdje to ima ljudi moji, to bi bilo kao da idemo dokazivat da neki nepotrebni preskupi suvišni most triba gradit jer eto zašto ne bi, pa gdje to im…? ček, ček, stani malo, ovo mi je nešto poznato. Tica Dodo je još dobro prošla. Ne mora svjedočit rvackim sranjima.
A kao laik koji se u nogomet posebno ne kuži, ali svitska i juropska prvenstva voli pogledat, nakon jučerašnje utakmice protiv Španjolske mirne duše mogu reći – ljudi najebali smo!
Hrvatska reprezentacija doduše jest igrala prepoznatljivi hrvatski nogomet, ali u tome i jest problem. Hrvatski prepoznatljivi nogomet je prepoznatljiv po tome što nema ama apsolutno nikakvu prepoznatljivu formu, prepoznatljivu ideju, prepoznatljivu igru a nakon jučerašnje utakmice mogla bih se zakleti ni – prepoznatljivi cilj. Bokte to je teški ćušpajz! Ona izlizana fora o kvalitetnim pojedincima ali slabom kolektivitetu slaba je utjeha, jučer su se i ti pojedinci činili ko obezglavljene kokoše.
A šta ja znam, možda ja stvari gledam pre-pesimistično, što je vrlo moguće jer mi je pa´ mrak na oči. A onda je vidljivost slabija.
Nema tu igre, ljudi moji! Ne možeš na Svjetsko moleći boga da ti potrefi dobar dan, triba imat igru i za onaj loš. Nema tu realizacije! Lopte se gube, sapliće se o vlastite noge, prtlja se-mrtlja-šeprtlja, a kako da drugačije kažem?! Previše grešaka, previše nesigurnosti, previše rupa (ma šta rupa – rupetina). Ne kažem da su Španjolci bili išta bolji (a čuj, realno gledajući - oni su ipak zabili tri gola ;0), mi nijedan), sve je to li-la, srednja žalost. Ajde, bilo je svijetlih trenutaka, Pletikosa je obranio onaj jedanaesterac i to duplo (evala!) što je odlično za dizanje njegova poljuljana samopouzdanja (nakon one glupe greške protiv.. jeli Poljske?), pa čak je i mali Kranjčar na kojeg svi idu drvljem i kamenjem izveo par lucidnih dodavanja (probudio se, pa evo i njemu evala!), Klasnić juri-juri-juri tribalo bi mu reć da malo i zakoči ali u biti to je isto mućo dobro nek´on juri noga mu se pozlatila, ali opet velim - ne možeš ić´na Svjetsko nadajući se dobrom danu. I to protiv Brazila kojima je loš dan kao naš dobar! Može potrefit jednom, ali dalje od toga… Ah, ko o čemu Hrvati o nogometu.
I kurvišima. Kakvim kurvišima pitate se sad vi? Ne, ne mislim na nogometaše he-he, sad prelazim na onaj dio o prinčevima. Onaj Albert od Monaka. Na njega mislim. Evo ima koji dan iskrslo i drugo dite čovječe! Dite od 14 godina! A ko bi reka, ajde priznajte - kad ga pogledaš i nemaš šta vidit, Albert je onako nekako jajast, sirast, mekan i žut ko maslac, božemiprosti ko´ neki kako bih rekla – šonja. Dok je stari Rainier bija živ to je cijela kneževina drćala da će bidni Monako ostat bez naslidnika, mlitavi Albert nikako nać ženu i nikako, za popizdit! Pitalo se već šta je malome, dite zašlo duboko u tridesete a na horizontu ništa, da nije božemiprosti puj-puj peder već je kneževina šaputala?! Stari R. dovozija doture, svicke žene, žene od iskustva oliti kurbetine, mađioničare, cirkuse dovozija cirkuse radija, sve da maloga trgne, ali đaba (misto da mali trgne trapezisticu, ćeri trgle pokojeg cirkusanta), na kraju diga ruke ne samo od sina nego i od života, zastranjeno potomstvo ga otiralo u grob.

Kad tamo opa braco –šonja Albert ispa - pišonja! To se kurbalo po cilem svitu, moj ti! Posijalo sime na svin kontinentima među svin rasama među svin vrstama! Iskaču dica svih boja na sve strane! Širi se sritni Monako širi na cilu planetu! Priznajen, previdila san jedan bitan faktor – prinčevski. Moš bit šonja, ali ako si princ ima da jebeš.
A stari Rainier odapeja a da unuke nije upozna, je-je to je njega brižni sin Albert tija poštedit šoka, pa da ćaća ne odapne prije vrimena kad vidi garavog unuka plave krvi. A brižan li je božemoj Albert bija!
Eh, šta ti je život! Jebada.

p.s.ful me živciraju ovi problemi sa serverom, oće-neće, oće-neće..
- 23:49 - Reci da se čuje (8) - Isprintaj - #

03.06.2006., subota

Vježbe iz etike

Bushove ´kolateralne žrtve´, majku li mu licemjernu! BBC ovih dana emitira snimke još jednog u nizu pokolja koje je američka vojska provela u Iraku ne nad pripadnicima nekih terorističkih organizacija već nad civilima, dakle ženama i djecom. Američka vojska naravno tvrdi da su to sve bili pripadnici Al-Qa´ide (dakle, opet ponavljam, žene i djeca) i da u toj ´normalnoj akciji čišćenja u skladu s borbenim pravilima´ ubijeni nisu civili već ´kolateralne žrtve´. Kao jedno isključuje drugo. Američki predsjednik kreten normalno izjavljuje da vjeruje svojim trupama. Svijet normalno-rezignirano odmahuje rukom (svi smo nažalost postali ravnodušni na američke idiotarije) očekujući sljedeći korak američkog (normalno) okupatora.
A njihov sljedeći normalno-nenormalni korak došao je vrlo brzo. Iz Američke vojne radionice ratovanja, mađijanja, opijanja, bacanja kletvi, bombi, skidanja bradavica i svakojakih zajebanih uroka (drugim imenom: Pentagon-CIA) stiglo je domišljato rješenje.
Neki birokratski biser (štoviše amerikanjsko-birokratski biser, što je ubojita kombinacija) dosjetio se da američkim trupama u Iraku u biti samo fale - vježbe iz etike. A u svemu drugom oni su potpuno (da, pogodili ste) - normalni.
Dakle vježbe iz etike su ono nešto što je američkim vojnicima falilo u dosadašnjim akcijama u Iraku. Vježbe iz etike su ona ključna korektura koja će u Iraku sve, baš sve dovesti na pravo mjesto. Čim ti dečki dobiju svoju dnevnu dozu vježbi iz etike u Iraku će zasjati sunce! Neće više biti potrebe za ´normalnim akcijama čišćenja u skladu s borbenim pravilima´, ulicama će teći med i mlijeko, iračke žene će napokon na svoj napaćeni grud privinuti američkog osloboditelja, ne jedan irački muškarac će skrivećki pustit suzu radosnicu i otrat je od pečene janjetine zamašćenim dlanom, a iračka će dječica pred američkim tenkom sipati latice i osušeno cvijeće, o koje li sreće, koje li sreće!
Vidite, nedostatak vježbi iz etike objašnjava sve one sitne propustiće (kao što su Abu Ghraib, Guantanamo, bombardiranje svatova, kebanje civila po ulicama, etc, etc..) koje su američke trupe do sada počinile. Ali bože moj, i sveti Pavao je bio griješnik prije nego se obratio, jeli tako. Nisu jadni Ameri krivi, moramo ih shvatiti – oni samo nisu imali vježbe iz etike. Da su oni imali vježbe iz etike, sve to se sigurno ne bi dogodilo ali ni ovako se nije dogodilo nego se to nama svima samo nešto pričinilo.
O tako se tako radujem tim – vježbama iz etike.

Image Hosted by ImageShack.us

Vježbe iz etike – lekcija prva (ili Zašto je ovdje slika Mickeya Mousea)

Na prljavom betonskom podu Abu Ghraiba (umrljanom od krvi, mokraće i ostataka bljuvotina) leži polumrtvo izmrcvareno tijelo iračkog zarobljenika, nekako neprirodno iskrivljeno. Preko glave ima navučenu kukuljicu. Kraj tijela drvena stolica, bez naslona. Kraj stolice stoji Poručnik, uredno podšišan, besprijekorno čisto odijelo, crne uglancane čizme, u ruci crna palica. Sa stropa dopire mutno svjetlo iz samo jedne žarulje koja se lagano ljulja. Svjetlo i sjena se ritmično izmjenjuju preko njegova usredotočenog lica, ali i lica prisutnih. Na dva metra od poručnika (i ispruženog tijela) u dva pravilna reda sjede vojnici i nešto pomno bilježe u blok-bilježnice, na koricama oznake US Army.
Poručnik: Pazi vamo! Sumiramo! Šta smo danas naučili? Etika, etika nam dakle nalaže da pri postupanju sa zarobljenicima ne smijemo što? Što ne smijemo Johnson?
Johnson: Ovaj jes sr, ovaj sr.. ne smijemo.. ovaj ne smijemo..
Poručnik: Da te podsjetim Johnson…
Poručnik digne palicu i svom snagom udari po potkoljenicama ispruženog zarobljenika te se uspravi i pedagoški nadoda: …ovo je ipak prva lekcija, ne očekujem od vas da naučite iz prve, dakle ne smijemo što Johnson…
Johnson sav ozaren: Jes sr, tenkju sr – ne smijemo lomiti noge! Jes sr – no lomiti noge sr!
Poručnik ponosno: Tako je Johnson! Tako je! Ne smijemo lomiti noge i to ih ne smijemo lomiti ovako (udar palicom), ovako (još jedan) i OVAKO! (čuje se hrskanje slomljenih čašica koljena)
Poručnik se uspravi, izvuče maramicu s motivom Micky Mousea, obriše znojno čelo, vrati maramicu u džep: A sad idemo dalje, što ono još ne smijemo.. Alvarez?
Alvarez: Ovaj jes sr, ovaj sr.. non.. ovaj non.. ovaj ne smijemo..
Poručnik: Da te podsjetim Alvarez…
Poručnik ponovo digne palicu i ovaj put svom snagom udari po onoj crnoj kukuljici u kojoj se skrivala zarobljenikova glava, iz nje se začuje neobično krkljanje. Poručnik se uspravi i kao dobrohotno opet nadoda: …ovo je ipak prva lekcija, dakle Alvarez ne smijemo što…
Alvarez sav ozaren: Jes sr, tenkju sr – ne smjeti lomiti la cabesa! Jes sr – non lomiti glava sr, non lubanja sr!
Poručnik ponosno: Tako je Alvarez! Tako je! Ne smijemo lomiti lubanju i to je ne smijemo lomiti kako smo ono rekli.. ovako (udar palicom), ovako (još jedan) i OVAKO! (krkljanje se više nije čulo)
Poručnik se opet uspravi, iz unutrašnjeg džepa izvuče maramicu, obriše znojno čelo, vrati maramicu: A sad idemo dalje, etika nam sprečava da činimo što još? Što nam još etika ne da, što ono još ne smijemo.. Belafonte?
Belafonte: Jes sr Poručniče sr – ne smijemo razmrskavati unutrašnje organe, sr!!! –ispali Belafonte ko iz topa.
Poručnik sa već napola uzdignutom čizmom spremnom na udarac, zastane i pogledom prostrijeli smjernog vojnika: Belafonte – ti si štreber.
Belafontea zbog nečega gotovo prijetećeg u Poručnikovom glasu prođu hladni žmarci.
Poručnik: Belafonte ja ne volim štrebere. U mojoj jedinici štreberi naginju nesrećama. Belafonte.
Belafonte problijedi ko krpa i proguta knedlu: Jes sr! -i sjedne.
Poručnik: Dakle pazi vamo! Kao što je Belafonte tako štreberski primijetio (Belafonte se promigolji na stolici, niz čelo mu klizne krupna graška znoja)…ali (nastavi Poručnik šireći ruke kao Isukrst Milostivi nad zabludjelim jagnjašcem) mi smo mu to OVAJ put spremni oprostiti - ne smijemo razmrskavati unutrašnje organe i to PAZI VAMO DRUGI RED ZNAM ŠTA RADIŠ NE IGRAJ SE!!! Dakle ne smijemo ih razmrskavati ovako (teški udarac čizmom u trbuh nepomičnog tijela), ovako (još jedan) i OVAKO!!!

Poručnik se uspravi, izvuče maramicu s motivom Micky Mousea, obriše znojno čelo te vrati maramicu u džep: I to bi bila prva vježba iz etike. Sutra isto vrijeme – isto mjesto. Razrađujemo temu. Voljno!!! MRŠ!!!
Vojnici ko jedan: JES SR!!!
- 21:24 - Reci da se čuje (29) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>