Malo o reprezentaciji, malo o prinčevima i ponešto o ptici Dodo (ne nužno tim redoslijedom)
Jutros slušan nevjerojatne vijesti o ptici Dodo. To je ona tica šta nije znala letit, bila je ovako ko malo oveća tuka, a uz to na svoju nesreću i slasna, pa su je fino ljudi toliko lovili (za na gradele, za u lonac, za pohat), lovili, lovili i na kraju totalno izlovili, da je bidna tica Dodo ošla u povijest ko´da je nikad nije ni bilo. I pazi sad – ti isti ljudi oliti ljudska rasa koja je tu bidnu tičju vrstu onako tustu i pečenu slatko izila, ti kanibali od ljudi sada idu znanstveno dokazat (pazite: znanstveno dokazat!) da tica Dodo nije izumrla jer su je oni (to jest mi) izili, nego da je ona izumrla čisto onako, sama od sebe. Biće joj dosadilo postojat.
I sad se ja pitam pa koja to budala iđe financirat ovakve znanstvene projekte, a? Koja budala i iz kojeg interesa? Razumim kad recimo svaku drugu godinu izađu znanstveni dokazi da čokolada jako dobro djeluje na srce, rast kose, produžen život i općenito jebačinu. Razumin jer razumin da postoji nešto šta se zove konditorska industrija(ljudi se tribaju riješit zaliha iz skladišta) i tako to, ali ovo! Dokazat da ticu Dodo nisu istrijebili ljudi nego da se ona to onako sama, pa gdje to ima ljudi moji, to bi bilo kao da idemo dokazivat da neki nepotrebni preskupi suvišni most triba gradit jer eto zašto ne bi, pa gdje to im…? ček, ček, stani malo, ovo mi je nešto poznato. Tica Dodo je još dobro prošla. Ne mora svjedočit rvackim sranjima.
A kao laik koji se u nogomet posebno ne kuži, ali svitska i juropska prvenstva voli pogledat, nakon jučerašnje utakmice protiv Španjolske mirne duše mogu reći – ljudi najebali smo! Hrvatska reprezentacija doduše jest igrala prepoznatljivi hrvatski nogomet, ali u tome i jest problem. Hrvatski prepoznatljivi nogomet je prepoznatljiv po tome što nema ama apsolutno nikakvu prepoznatljivu formu, prepoznatljivu ideju, prepoznatljivu igru a nakon jučerašnje utakmice mogla bih se zakleti ni – prepoznatljivi cilj. Bokte to je teški ćušpajz! Ona izlizana fora o kvalitetnim pojedincima ali slabom kolektivitetu slaba je utjeha, jučer su se i ti pojedinci činili ko obezglavljene kokoše.
A šta ja znam, možda ja stvari gledam pre-pesimistično, što je vrlo moguće jer mi je pa´ mrak na oči. A onda je vidljivost slabija.
Nema tu igre, ljudi moji! Ne možeš na Svjetsko moleći boga da ti potrefi dobar dan, triba imat igru i za onaj loš. Nema tu realizacije! Lopte se gube, sapliće se o vlastite noge, prtlja se-mrtlja-šeprtlja, a kako da drugačije kažem?! Previše grešaka, previše nesigurnosti, previše rupa (ma šta rupa – rupetina). Ne kažem da su Španjolci bili išta bolji (a čuj, realno gledajući - oni su ipak zabili tri gola ;0), mi nijedan), sve je to li-la, srednja žalost. Ajde, bilo je svijetlih trenutaka, Pletikosa je obranio onaj jedanaesterac i to duplo (evala!) što je odlično za dizanje njegova poljuljana samopouzdanja (nakon one glupe greške protiv.. jeli Poljske?), pa čak je i mali Kranjčar na kojeg svi idu drvljem i kamenjem izveo par lucidnih dodavanja (probudio se, pa evo i njemu evala!),Klasnić juri-juri-juri tribalo bi mu reć da malo i zakoči ali u biti to je isto mućo dobro nek´on juri noga mu se pozlatila, ali opet velim - ne možeš ić´na Svjetsko nadajući se dobrom danu. I to protiv Brazila kojima je loš dan kao naš dobar! Može potrefit jednom, ali dalje od toga… Ah, ko o čemu Hrvati o nogometu.
I kurvišima. Kakvim kurvišima pitate se sad vi? Ne, ne mislim na nogometaše he-he, sad prelazim na onaj dio o prinčevima. Onaj Albert od Monaka. Na njega mislim. Evo ima koji dan iskrslo i drugo dite čovječe! Dite od 14 godina! A ko bi reka, ajde priznajte - kad ga pogledaš i nemaš šta vidit, Albert je onako nekako jajast, sirast, mekan i žut ko maslac, božemiprosti ko´ neki kako bih rekla – šonja. Dok je stari Rainier bija živ to je cijela kneževina drćala da će bidni Monako ostat bez naslidnika, mlitavi Albert nikako nać ženu i nikako, za popizdit! Pitalo se već šta je malome, dite zašlo duboko u tridesete a na horizontu ništa, da nije božemiprosti puj-puj peder već je kneževina šaputala?! Stari R. dovozija doture, svicke žene, žene od iskustva oliti kurbetine, mađioničare, cirkuse dovozija cirkuse radija, sve da maloga trgne, ali đaba (misto da mali trgne trapezisticu, ćeri trgle pokojeg cirkusanta), na kraju diga ruke ne samo od sina nego i od života, zastranjeno potomstvo ga otiralo u grob.
Kad tamo opa braco –šonja Albert ispa - pišonja! To se kurbalo po cilem svitu, moj ti! Posijalo sime na svin kontinentima među svin rasama među svin vrstama! Iskaču dica svih boja na sve strane! Širi se sritni Monako širi na cilu planetu! Priznajen, previdila san jedan bitan faktor – prinčevski. Moš bit šonja, ali ako si princ ima da jebeš.
A stari Rainier odapeja a da unuke nije upozna, je-je to je njega brižni sin Albert tija poštedit šoka, pa da ćaća ne odapne prije vrimena kad vidi garavog unuka plave krvi. A brižan li je božemoj Albert bija!
Eh, šta ti je život! Jebada.
p.s.ful me živciraju ovi problemi sa serverom, oće-neće, oće-neće..