Pregled posta

Vježbe iz etike

BBC ovih dana emitira snimke još jednog u nizu pokolja koje je američka vojska provela u Iraku ne nad pripadnicima nekih terorističkih organizacija već nad civilima, dakle ženama i djecom. Američka vojska naravno tvrdi da su to sve bili pripadnici Al-Qa´ide (dakle, opet ponavljam, žene i djeca) i da u toj ´normalnoj akciji čišćenja u skladu s borbenim pravilima´ ubijeni nisu civili već ´kolateralne žrtve´. Kao jedno isključuje drugo. Američki predsjednik kreten normalno izjavljuje da vjeruje svojim trupama. Svijet normalno-rezignirano odmahuje rukom (svi smo nažalost postali ravnodušni na američke idiotarije) očekujući sljedeći korak američkog (normalno) okupatora.
A njihov sljedeći normalno-nenormalni korak došao je vrlo brzo. Iz Američke vojne radionice ratovanja, mađijanja, opijanja, bacanja kletvi, bombi, skidanja bradavica i svakojakih zajebanih uroka (drugim imenom: Pentagon-CIA) stiglo je domišljato rješenje.
Neki birokratski biser (štoviše amerikanjsko-birokratski biser, što je ubojita kombinacija) dosjetio se da američkim trupama u Iraku u biti samo fale - vježbe iz etike. A u svemu drugom oni su potpuno (da, pogodili ste) - normalni.
Dakle vježbe iz etike su ono nešto što je američkim vojnicima falilo u dosadašnjim akcijama u Iraku. Vježbe iz etike su ona ključna korektura koja će u Iraku sve, baš sve dovesti na pravo mjesto. Čim ti dečki dobiju svoju dnevnu dozu vježbi iz etike u Iraku će zasjati sunce! Neće više biti potrebe za ´normalnim akcijama čišćenja u skladu s borbenim pravilima´, ulicama će teći med i mlijeko, iračke žene će napokon na svoj napaćeni grud privinuti američkog osloboditelja, ne jedan irački muškarac će skrivećki pustit suzu radosnicu i otrat je od pečene janjetine zamašćenim dlanom, a iračka će dječica pred američkim tenkom sipati latice i osušeno cvijeće, o koje li sreće, koje li sreće!
Vidite, nedostatak vježbi iz etike objašnjava sve one sitne propustiće (kao što su Abu Ghraib, Guantanamo, bombardiranje svatova, kebanje civila po ulicama, etc, etc..) koje su američke trupe do sada počinile. Ali bože moj, i sveti Pavao je bio griješnik prije nego se obratio, jeli tako. Nisu jadni Ameri krivi, moramo ih shvatiti – oni samo nisu imali vježbe iz etike. Da su oni imali vježbe iz etike, sve to se sigurno ne bi dogodilo ali ni ovako se nije dogodilo nego se to nama svima samo nešto pričinilo.
O tako se tako radujem tim – vježbama iz etike.



Vježbe iz etike – lekcija prva (ili Zašto je ovdje slika Mickeya Mousea)

Na prljavom betonskom podu Abu Ghraiba (umrljanom od krvi, mokraće i ostataka bljuvotina) leži polumrtvo izmrcvareno tijelo iračkog zarobljenika, nekako neprirodno iskrivljeno. Preko glave ima navučenu kukuljicu. Kraj tijela drvena stolica, bez naslona. Kraj stolice stoji Poručnik, uredno podšišan, besprijekorno čisto odijelo, crne uglancane čizme, u ruci crna palica. Sa stropa dopire mutno svjetlo iz samo jedne žarulje koja se lagano ljulja. Svjetlo i sjena se ritmično izmjenjuju preko njegova usredotočenog lica, ali i lica prisutnih. Na dva metra od poručnika (i ispruženog tijela) u dva pravilna reda sjede vojnici i nešto pomno bilježe u blok-bilježnice, na koricama oznake US Army.
Poručnik: Pazi vamo! Sumiramo! Šta smo danas naučili? Etika, etika nam dakle nalaže da pri postupanju sa zarobljenicima ne smijemo što? Što ne smijemo Johnson?