Nemam običaj komentirati reklame jer me reklame u većini slučajeva živciraju, a za neke bih se mogla zakleti da me i proganjaju, paranoje mi! Pogotovo reklame za automobile recimo. Takve se većinom svode na automobil (koji u stvari nije automobil već po svojim zadivljujućim performansama maltene spada u space shuttlove) koji juri nekim bajkovitim i pustim krajolicima u kojima ni žive duše nema nego samo taj čudesni svemogući stroj koji vozi sam, mijenja brzine sam, čak i koči sam, a uz to i sprema posteljinu sam, riba WC, nosi smeće, friga jaje na oko i samo što još ne jebe. Po kućama.
Eventualno se tu uz cestu nađe i kakva zabludjela tip-top sređena ljepotica(koja nema drugog posla nego biti izgubljena u nekoj pustoši i čekati da naiđe baš određena marka automobila), ali i ona je u reklami samo dodatak tom čudesnom stroju, nešto kao mirisni borić ili zatamnjena stakla, čisto dekoracije radi.
Pretpostavljam da takve reklame imaju svoju funkciju, zamantati potencijalne kupce to jest do grla kreditno zadužene Rvate taman toliko da u želji za komadićem raja u kojem automobili sami frigaju jaja i troše maksimalno malo a daju maksimalno puno – dignu još jedan kredit.
I što je najgore – to pali. Ti prosječni do grla zaduženi Rvati uzimaju te čudesne samodostatne mašine kao da ih dijele besplatno, kao alvu, kao prvomajski ´pasulj´, kao pričest, kao Viagru, kao… no dobro, shvatili ste.
Budući da reklamna industrija pa i auto-industrija kao i svaka druga, uvijek tuku tamo gdje ste najtanji a to je u Rvata očito džep, nije ni čudo da nam prodaju slike umirujućeg raja, pustoši, vjetra u kosi, dalekih obzorja. Jer su jedino daleke pustoši dovoljno daleke i dovoljno puste – i od jamaca i od banaka i od kredita i od kamatara.
Ali sada se pojavilo i nešto novo, nova strategija. Pojavile su se bubamare. Koje se ševe. U automobilu. Bubamare se ševe.
Ako reklame tuku tamo gdje smo najtanji, na što se tu tuče, baš se nešto pitam?
Ponavljam za one koji nisu shvatili, osluhnite eho ovih magijom nabijenih riječi: Bubamare se ševe, se ševe, ševe, eve, ve… Kupi me, upi me, pi me, me, e… Ševi se, evi se, vi se, se, e… i ti.
Uopće ne sumnjam da će i na ovu provokaciju auto-industrije, na ovu rukavicu bezobrazno bačenu u rvacko lice, prosječan kreditno zaduženi mačo Rvat - hrabro odgovoriti. Zar će jedan prosječan kreditno zaduženi mačo Rvat dopustiti da se neka buba, pazite BUBA, štoviše neka buba-MARA - jebe više nego on?! Ni slučajno!
Prosječan do grla zadužen mačo Rvat će se ako treba i nadprosječno zadužiti, ali on će taj ševinjski auto kupiti i pokazat bubama šta je to rvacka ševa: Mare diž´ kredita, oću da te jeben!
I tako vam prosječan do grla kreditno zadužen Rvat postade kreditno sjeben. Sve rad´ neke bubamare. Tko tu koga ševi ljudi moji? ;0)