MODESTI BLEJZ

I što je najgore – to pali. Ti prosječni do grla zaduženi Rvati uzimaju te čudesne samodostatne mašine kao da ih dijele besplatno, kao alvu, kao prvomajski ´pasulj´, kao pričest, kao Viagru, kao… no dobro, shvatili ste.
Budući da reklamna industrija pa i auto-industrija kao i svaka druga, uvijek tuku tamo gdje ste najtanji a to je u Rvata očito džep, nije ni čudo da nam prodaju slike umirujućeg raja, pustoši, vjetra u kosi, dalekih obzorja. Jer su jedino daleke pustoši dovoljno daleke i dovoljno puste – i od jamaca i od banaka i od kredita i od kamatara.
Ali sada se pojavilo i nešto novo, nova strategija. Pojavile su se bubamare. Koje se ševe. U automobilu. Bubamare se ševe.
Ako reklame tuku tamo gdje smo najtanji, na što se tu tuče, baš se nešto pitam?
Ponavljam za one koji nisu shvatili, osluhnite eho ovih magijom nabijenih riječi:
Bubamare se ševe, se ševe, ševe, eve, ve… Kupi me, upi me, pi me, me, e… Ševi se, evi se, vi se, se, e… i ti.

Pipi se skotrlja u park i od srama sakrije iza prve palme. Pice stane navoditi štafelaj to jest Micu –Malo livo još livo e dva koraka nazad jedan još livo dobroje stoj zabij! –nakelji je u položaju žirafe sa išijasom –Pipi aj, sad ti.
-Joooooj ne mogu ja tooooo..
-Pipi aj!
-Joooooooj..
-Pipi aj ko boga te molin, znaš kaki je izludiće nas ako mu to ne napraviš –zajauče išijatična žirafa Mica.
Ostavši bez argumenata Pipi stisne zube i zbaci ručnik, zabjelasa se puni Mjesec.
-JEBATE NA RIVU NAN SE NASUKA KIT! –započne Druga klupa.
Pipijeve uši pocrvene ko Podravkina konšerva, u tubi.
-AV-AV-AUUUUUU!!! OOOO MIŠIĆUUU! –dobaci i Treća.
-TRI-PI-CE! TRI-PI-CE! TRI-PI-CE! –uključi se i Četvrta.
-Nemoj Pice nemoj Pice nemoj Pice –stane mantrati žirafa. Pipi već nije znao kud će sa sobom.
-PI-PI TU-TU PI-PI TU-TU PI-PI TU-TU!!! –stanu uglas navijati i Druga i Treća i Četvrta.
Pice zaškilji na jedno oko, odmjeri kao da mjeri ´respektivu´ pa pljucne prema Drugoj –Tc. Oš profil oš an fas?
-A?
-Dobroje, onda an fas –Pice polako zadjene kist za uho, zasuče rukave i.. spizdi gada šakon posred nosa. Druga se skljoka a udružene Treća i Četvrta grunu u napad.

-Ali kapetane –Skoti uzdahne i molećivo pogleda Spoka, ovaj samo digne obrvu i nagne se nad onaj mikroskop šta glumi radar, smeće jedno Vulkansko uvijek se izvlači.
-Žan Luk je Nju Đenerejšn, komprende keptn? To je tek posli a ovo je Enterprajz a sada smo mi to će reći vi kapetane! -Skoti je znao kad je kapetan ovakav treba s njim strpljivo kao s malim djetetom.
Keptn Krk ga lukavo pogleda –Žan Luk je posli veliš? A biće je i Đenvejica isto tako posli jeli?
-Tako je Kapetane, posli. Oboje posli.
-I nikako nije moga niko drugi reć to što je reka nego san to biće reka ja jeli?
-Tako je Kapetane, nikako niko nije moga reć to što ste vi rekli.
-Ma vidi molim te! –naceri se pobjedonosno Krk -A kad je to tako a šta ti nisi ono mrtav, a Skoti? Ili je i to posli, a?! A!?!
Skoti se trzne kao da ga je ošinuo grom, procijedi -Kapetane nemojmo se odma vriđat!
-Znači nemere neko reć šta ja možebitno i nisan reka a mere se bit mrtav i meni reć da san reka šta ja vjerojatno i jesan reka, ma vidi molim te!
-Ja nisam umro! Ja nisam umro! –Skoti stane grozničavo ponavljati, niz čelo mu klizne kaplja znoja.
-Ko je onda reka to što je reka a ja nisam reka?
Skoti zakoluta očima -Žan Luk kapetane, Žan Luk.
-Žan Luk! Jesam reka da je on reka! Jesam reka ili nisam, a!? -Keptn Krk se trijumfalno zavali u zapovjednu fotelju. Uto se na mostu materijalizira sv.Duje -Alo! Dobrodošli u Split! Ko je ode glavni? Imam neka pravila, prvo-nema nuklearni pogon, drugo-nema kurvanje, treće-nema beštimat, četvrt…

Jesam preoštra prema HRTu, a? Sa ovim Sodoma i Gomora? Da citiram svoju babu: ´Ćerce, kako se uzme.´ Evo na primjer, ona se danas kune u nedjeljnu misu u jime i oca i sina i duva i Tarika sveteg amen, a na Dnevnik čini tuj-tuj-puj. A ja opet od onoga prvoga zazirem i pribježem Ćelavon Aci, ali i on je HRTe, ne? ;0)
No i bez zezanja moramo priznati da današnji slavljenik HRT (i općenito televizija kao najmoćniji medij) koliko god pljucali po njemu, velikim dijelom ulazi u naše živote. Toliko velikim da toga često nismo ni svjesni. Postanemo svjesni znate kad – kada nestane struje. Eh da! I kad inkasator dođe po harač.
Baš se pitam što bi recimo patentirao Leonardo da Vinci da je kojim slučajem imao TV? Pretpostavljam boksačku rukavicu na feder, jedno -PAU– i TV baj-baj! Leonardo je ipak bio genij. Skužio bi on odmah s kakovom opasno manipulativnom stvari ima posla.

-Baba ajde, ozbiljno ti velim, šta nisi na Dnevniku gledala da se Premijer baca na krave?
-Nemoj tako ćerce, nije lipo ženu zvat kravon.
-Baba, ma koju ženu?
-Njegovu borati!
-He-he, baba ne govorin ti o tome nego o otkupu mlika, ej! Otkup mlika!
-Šta š njin?
-Šta šta?! Sve mliko ide na otkup, sve! Triba te silne krave i pomust! Ajmo, tu si ti stručnjak! Triba Premijeru pokazat kako se to radi!
-Zna on kako se to radi ne boj se, muže on, muže, he-he!
-He-he, baba ne zajebaji, čuješ? Jesi ti bila profesionalna mlikarica ili nisi?
-A mere bit.
-Jesi u gradu prodavala mliko visokin gospojama ili nisi?
-Kako se uzme.
-Šta kako se uzme?
-Pa to.
-Baba, srce ti irudovo, šta - to?!
-Mliko borati, mliko! Kako se uzme, jeli.
Sidnen u fotelju –Ma baba o čemu ti?! Šta kako se uzme mliko? Da šta si prodavala kao mlikarica, ako nije bilo mliko?!?
-Je mliko, ali ima mliko i ima super mliko.
-Super mliko?
-Jesan ja tebi ćerce ono pričala, a biće da jesan, ka san ja išla jednoj prodat mliko, a ona meni sutra zjutri dolazi, da Anka da šta to sa mlikon ne vaja da je njojzi teća zagorila? A ja ti njojzi lipo sjutra u mliko dodan još jednu miru i eto ti nje veli, e sad Anka mliko vaja sad mi teća nije zagorila, he-he-he –zavari stara koliko je duga i široka, lupajući štapon po podu.

Vidjevši da je vrag odnija šalu uzoriti kardinal zagrebački pokuša kolegi priskočit u pomoć -Sv.Duje naš ali doša ti je i Puljić i Šeks i…
- Bozaniću i ti si počeja zajebavat, a?! Šeks! Da Šeks!!! Šta će meni Šeks, a?!? Šta će ikome Šeks??? –svetac napravi facu kao da je zagrizao kiseli limun.
- He-he ovaj.. da-da.. ovaj sv.Duje naš kako da ti rečen – Premijer nije moga doć´!
- A jeli? Nije moga doć´? Jebate sad si mi otkrija Afriku.
- Papriku –izleti splitsko-makarskom nadbiskupu, svetac ga prostrijeli pogledom -Barišiću, ovo ti je druga opomena! Misliš da ne znam šta se gledalo na kompjutoru, a? Misliš da ne znam???
Lice splitsko-makarskog nadbiskupa počne mijenjati boje od crvene ka purpurno ljubičastoj, kardinal zagrebački opet uskoči spasit kolegu -Ovaj.. kako da ti rečen sv.Duje naš - Premijer je imao važniji sastanak!

Evo je u sljedećoj vjestici - da su osuđeni na dan godišnjice smrti Gojka Šuška. Sjećate se tog tajnama obavijenog emigrantskog kanadsko-hercegovačkog lika (tog mecene, patrona a evo glave i inicijatora famozne Herceg-Bosne, planera pripajanja iste Majci Domovini), koji je vjerovali ili ne bio ratni ministar obrane Republike Hrvatske (to mu je bio službeni naziv, a neslužbeni: Siva eminencija, Richelieu, Desna Ćaćina ruka, The Real Boss ili najjednostavnije – Pravi Jebač Numero Uno kojem nije dobro stati na žulj)? Ta kako se ne bi sjećali te crne obrvice, tog kamenog lica! Kako se ne bi sjećali onoga koji je bio strah i trepet ovih prostora, onoga na čiji su sami spomen imena mnogi dobivali da prostite sraćku iako je možda tome doprinosila i struja koju su im puštali kroz tijelo, onoga u čiju se zapovijed nije usudilo posumnjati, onoga kojemu je i pokojni Mate ´Herceg-Bosna´ Boban u strahu ljubio papuče? Onoga o kojemu nitko ne zna ništa a svi znaju sve, i o kojemu je Latin obećao napraviti emisiju (čak i bombastičniju od one o Pokojnome) ali kako Denis po svemu sudeći ode u diplomaciju od toga opet (nikom) ništa? E toga, baš toga.
I što s njim?
Vjestica dalje veli ovako: ´Gojko Šušak je slovio kao jedna od najutjecajnijih političara u tadašnjem državnom vrhu´ štono će reći da vjestica debelo podcjenjuje moć koju je ovaj lik posjedovao. Ovaj je lik svojedobno drmao ovom ali bogami i susjednom zemljom, a sve preko onakovih likova kao što su ona dvojica mladićića s početka teksta.
Štono bi rekli: Lik do lika – sjebana slika.
I što sad?
Na ovu nebesku ironiju pao je jedan zgodan komentar koji sve govori, pa ga prenosim:
´pravedna presuda i to upravo na dan smrti njihovog glavnog mecene i zagovornika´.