Šaljemo vam obavijest o akciji ZAGRLIMO GRAD koja će se dogoditi 01.07.2007. u 20 sati i 30 minuta.
što će se tada dogoditi?
Kilometarski živi lanac na ulicama Zagreba!
Mladi će se na nekoliko minuta spojiti u veliki živi lanac na trasi: Trg bana Jelačića - Ilica - Frankopanska - Savska - Vodnikova - Mihanovićeva - Trg kralja Tomislava (Glavni kolodvor) - Branimirova - Draskovićeva - Jurišićeva - Trg bana Jelačića (tu će se lanac preplesti i manji ce se krak u obliku srca formirati na trasi Radićeva - Krvavi most - tržnica Dolac - Kaptol - Bakaceva - Trg bana Jelačića). Bez brige za prometne probleme - sve ce biti prijavljeno policiji radi odobrenja...
(Svi koji su čuli za neku drugu i jako dugu trasu neka ne misle da smo se uplasili! Dapače, najduža će trasa biti realizirana, ali poslije ljeta...)
Akciju "Zagrlimo grad" organizira "graVITAcija" uz pomoć udruge HOD.
A sudjelovti možete svi vrlo jednostavno! Trasa će biti podijeljena na segmente od 50 ili 100 metara. Sve udruge, skupine, zajednice, inicijative mladih, zborovi, razna društva... koje se prijave dobit će svoj dio trase i to na sljedeći način:
- sve skupine iz sjevernog dijela grada (posljemenska zona) bit ce locirane na Ilici i Jurisicevoj
- sve skupine iz Zapadnog dijela pokrivat ce Frankopansku i Savsku do Vodnikove
- sve skupine juzno od pruge i iz Novog Zagreba preuzimaju juznu trasu (od Savske Vodnikovom i Branimirovom do Draskoviceve)
- sve istocne skupine mladih pruzat ce se uzduz Draskoviceve ulice
Isti je slucaj sa zupama zagrebackog "prstena" koji ce pokrivati trasu na onoj strani svijeta s koje dolaze.
Preporučujemo iz Ureda svima da se uključe u ovu akciju, kako bi javno pokazali koliko je nama mladim vjernicima stalo do ovog grada,do ljudi u njemu, do Hrvatske!!
(Domagoj)
-Hvala Domagoju na ovom mailu. Ako vas zanima cijeli mail, javite se na mail sa strane i proslijedim vam ga.
KAKO JE ZAPRAVO ISUS BIO KUŠAN U PUSTINJI
"Spjev o bogočovjeku" Marije Valtorte u kojem je zapisala Isusov život po
ukazanjima i viđenjima koja je primala. Evo kako je opisana ova kušnja:
....Isus je vrlo blijed. Sjedi laktovima naslonjen na koljenima i s
podlakticama ispruženim naprijed, s rukama sjedinjenim i isprepletenim
prstima. Razmišlja. Svako malo uzdiže pogled i kruži njime unaokolo i gleda
sunce visoko, skoro okomito, na plavetnom nebu. Često, a naročito nakon što
je kružio pogledom unaokolo i uzdizao ga prema sunčanoj svjetlosti, zatvara
oči i naslanja se na liticu koja mu je zaklonom, kao zahvaćen od
vrtoglavice.
Vidim kako se pokazuje Sotona... mrka pogleda. Ne prikazuje se na način kako
ga mi obično rišemo, s rogovima, repom itd. Naliči beduinu, uvijenom u svoju
haljinu i u svoj plašt, koji je sličan domino-ogrtaču, za maskiranje. Na
glavi mu turban čije bijele trake silaze da zaštite ramena i oba obraza.
Tako da se radi toga vidi kratki trokut (lica) veoma smeđ, od tananih
vijugavih usana, od vrlo crnih i udubenih očiju punih magnetskih bljeskova.
Dvije zjenice koje te čitaju u dubini srca, ali u kojima ne čitaš ništa ili
samo jednu riječ: misterij.
Suprotno od oka Isusova koje je također toliko magnetsko i začaravajuće,
koje ti čita u srcu, ali u kojem čitaš također da mu je u srcu ljubav i
dobrota prema tebi. Oko Isusovo... to je milina za dušu. Ovo pak je kao
dvostruki bodež koji te probada i pali.
Približi se Isusu: "Sam si?"
Isus ga gleda i ne odgovora.
"Kako si dospio ovdje? Jesi li se izgubio?"
Isus ga ponovno pogleda i šuti.
"Da imam vode u čuturici, da bih ti. Ali i ja sam ostao bez nje. Uginuo mi
je konj i zaputih se...evo...pješice prema plićaku. Tamo ću se napiti i naći
već nekoga koji će mi dati kruha. Znadem put. Dođi sa mnom... Vodit ću te."
Isus ne podiže više ni očiju.
"Ne odgovaraš? Znaš li da ćeš umrijeti, ako ovdje ostaneš?.... Već se diže
vjetar... Oluja je blizu... Dođi."
Isus stisne ruke i šuteći moli.
"Ah! Pa to si upravo Ti, dakle? E, toliko te tražim! Koliko te već dugo
motrim. Od časa kad si bio kršten. Zoveš Vječnoga?... Daleko je... Sad si na
zemlji i među ljudima. A nad ljudima vladam ja. Ipak mi pobuđuješ samilost i
želim ti pomoći, jer si dobar i došao si da se žrtvuješ ni zašto. Ljudi će
te mrziti radi tvoje dobrote. Ne shvaćaju drugo do li zlato, hranu,
sjetila... Žrtva, bol, poslušnost - to su za njih mrtve riječi; daleko više
od ove mrtve zemlje koja je ovdje unaokolo... Suši su daleko više od ove
prašine, u kojoj se samo može sakriti zmija očekujući da ugrize i šakal da
razdere. Hajdemo odavde! Ne zaslužuješ trpjeti za njih. Poznajem ih bolje od
Tebe."
Sotona je sjeo sučelice Isusu i ispituje ga svojim strašnim pogledom i
smijulji se svojim zmijskim ustima. Isus stalno šuti i u sebi moli.
"Ne pouzdaješ se u me. Zlo činiš. Ja sam mudrost zemlje. Mogu ti biti
učiteljem, da te poučim kako ćeš trijumfirati. Vidi: važno je trijumfirati.
Zatim, kad si se već nametnuo i zadivio svijet, tada ga vodiš kamo sam
hoćeš. Ali najprije moraš biti kako se njima sviđa... kao oni... Zavesti ih
radeći tako da oni uzvjeruju da im se divimo i da ih slijedimo u njihovom
mišljenju.
Mlad si i lijep. Počni od žene. Uvijek od nje treba početi!... Ja sam
pogriješio navevši ženu na neposlušnost. Trebao sam je savjetovati na drugi
način. Bio bih je tako učinio boljim sredstvom i bio bih pobijedio Boga.
Žurio sam se. Ali Ti!... Ja te poučavam, jer sam te jednog dana gledao s
anđeoskim ushitom... i ostatak one ljubavi je ostao,... ali Ti me poslušaj i
okoristi se mojim iskustvom... Nađi si jednu drugaricu. Gdje ne budeš uspio
Ti, uspjet će ona. Novi si Adam: moraš imati svoju Evu.
A zatim, kako možeš razumjeti i liječiti bolesti osjetila, a ne znaš što
su?... Zar ne znaš da se tu nalazi jezgra iz koje se rađa stablo požude i
prevlasti?... Zašto čovjek hoće vladati? Zašto hoće biti bogat, moćan?....
Da bi posjedovao ženu. Ova je kao ševa. Njoj je potrebno svjetlucanje da bi
bila privučena. Zlato i moć dva su lica ogledala koji privlače žene i uzrok
su zla svijeta. Gledaj: iza tisuću najrazličitijih zločina, barem ih je
devetsto koji vuku korijen iz gladi za posjedovanjem žene... ili iz volje
jedne žene, koja gori od žudnje koju čovjek još ne zadovoljuje ili joj više
ne zadovoljuje... Idi k ženi ako hoćeš znati što je život... I samo nakon
toga znat ćeš ozdravljati i liječiti bolesti čovječanstva.
A lijepa je, znaš, žena! Nema ništa ljepšega na svijetu. Čovjek posjeduje
misao i snagu... Ali žena! Njezina misao je parfem, njezin dodir milovanje
je cvijeća, njezina dražest kao vino što klizi, njezina slabost kao
zamršljaj svile ili kao uvojak kose djeteta u rukama čovjeka, njezino
milovanje je snaga koja se izlijeva na našu snagu i užiže je. Nestaje boli,
truda, muke, kad si pored žene, i ona je na našim rukama kao buket cvijeća.
Ali kako sam lud!... Ti si gladan, a ja ti govorim o ženi! Tvoja snaga je
iscrpljena. Radi toga, ovaj ugodni miris zemlje, ovaj cvijet stvorenoga,
ovaj plod koji daje i uzbuđuje ljubav, tebi izgleda bez vrijednosti... Ali
gledaj ovo kamenje!... Kako je oblo i glatko, pozlaćeno od sunca koje
zalazi. Ne naliči ti na kruh?... Ti, Sin Božji, dovoljno je da rekneš:
"Hoću", da ono postane mirisavim kruhom, poput onoga koji sada domaćice vade
iz peći za večeru svojim ukućanima. I ove akacije tako ogoljene, zar se ne
mogu, samo ako Ti hoćeš, ispuniti jabukama, medenim datulama?... Zadovolji
se, o Sine Božji... Ti si Gospodar zemlje... Ona se prigiba da stavi pred
tvoje noge samu sebe i da zatomi tvoju glad.
Vidiš li kako blijediš i teturaš samo što si čuo imenovati kruh? Siromašni
Isuse! Toliko si već oslabio da ne možeš više ni zapovjediti čudo? Hoćeš li
da to učinim ja za Tebe? Nisam ti ravan. Ali nešto ipak mogu. Lišit ću se za
jednu godinu svoje snage, sabrat ću je svu, ali ti hoću služiti jer si
dobar, a ja se uvijek spominjem da si moj Bog, makar sada ne zaslužujem da
te kao takvog nazivam. Pomozi mi svojom molitvom da bih mogao..."
"Umukni. Ne živi čovjek od samog kruha, već od svake riječi koja dolazi od
Boga."
Đavao se lecnuo od bijesa. Zaškripi zubima i stisne šake... Ali se suzdržao
i okrenuo kešenje u smiješak.
"Shvaćam. Ti si iznad potreba zemlje i groza te hvata pri pomisli da bih ti
ja služio. To sam i zaslužio. Ali dođi, i vidi što sve ima u Kući Božjoj...
Vidi kako također i svećenici ne odbijaju nagodbe između duha i tijela. Jer
su na kraju ljudi, a ne anđeli... Učini jedno duhovno čudo. Ponijet ću te na
vrh Hrama, a Ti se preobrazi tamo gore u ljepotu, i zatim pozovi čete anđela
i reci neka od svojih ukrštenih krila načine podnožje tvojim nogama i nek te
tako spuste u glavno dvorište. Nek te vide i neka se sjete da ima Boga...
Češće je nužno očitovati se, jer čovjek ima tako slabo pamćenje, naročito u
duhovnim stvarima. Znaš kako će anđeli biti blaženi da budu zaštita tvojoj
nozi i stepenica Tebi koji silaziš!"
"Rečeno je: Nemoj iskušavati Gospodina Boga svojega."
"Shvaćaš da ni tvoje ukazivanje ne bi promijenilo stanja i Hram bi nastavio
biti pazarom i pokvarom. Tvoja božanska mudrost zna da su srca hramskih
službenika zmijska legla, da se međusobno razdiru i da druge mrcvare samo
radi prevlasti. Jedino ih ljudska sila može ukrotiti.
E onda dođi! Pokloni mi se! Ja ću ti dati zemlju. Aleksandar, Cir, Cezar,
svi najveći prošli i sadašnji vladari bit će slični gazdama kukavnih
karavana u odnosu na Tebe koji ćeš imati sva kraljevstva zemlje pod svojim
žezlom. I sa kraljevstvima sva bogatstva, sve ljepote zemlje, i žene, i
konje, i vojske i hramove. Moći ćeš svugdje uzdignuti svoj Znak, kada budeš
Kralj kraljeva i Gospodar svijeta. Tada će te slušati i poštivati i narod i
svećenstvo. Svi će te staleži častiti i tebi služiti, jer ćeš biti Moćan,
Jedini, Gospodar!
Pokloni mi se samo jedan trenutak! Oduzmi mi ovu žeđ koju imam: da mi se
iskaže poklonstvo! Ta me je žeđ upropastila, ali ostala je u meni i pali me.
Plamenovi pakla su svježi jutarnji zrak u odnosu na ovaj žar koji mi pali
nutrinu... Ova žeđ - to je moj pakao! Jedan trenutak, samo jedan trenutak, o
Kriste, Ti koji si tako dobar!... Samo jedan trenutak radosti za onoga koji
je u vječnoj muci!... Daj mi da osjetim što to hoće reći biti bog i bit ću
ti odan, poslušan kao rob kroz čitav život, za sve tvoje pothvate. Jedan
trenutak! Samo jedan trenutak i neću te više mučiti!" I Sotona se baci na
koljena, moleći....
Isus, međutim, ustane... Postao je mršaviji kroz ove dane posta, izgleda još
višim. Njegovo lice je strašno od strogosti i moći... Njegove su oči dva
safira što pale. Njegov glas je grom koje se odbija od udubine masiva i
razliježe se kamenjarom i pustom ravnicom kada reče:
"Odlazi, Sotono. Pisano je: "Gospodinu Bogu svome klanjat ćeš se i Njemu ćeš
jedinome služiti."
Sotona, s urlikom muke osuđenika i neopisivom mržnjom, skoči na noge,
strašan kad ga gledaš u njegovom bijesnom i kipućem obličju. I zatim iščeznu
s novim urlikom proklinjanja.
Isus sjede umoran, naslonivši otraga glavu na masiv. Izgleda iscrpljen.
Znoji se. Ali anđeoska bića dođoše i mahahu krilima u omarini spilje,
pročišćujući i osvježujući je. Isus otvori oči i smiješi se. Ne vidim ga da
jede. Rekla bih da so On hrani mirodijom Raja i da ga to krijepi.
(Lea)
Dijete moje...
Moguće da me ne poznaješ, ali ja o tebi sve znam... Psalam 139:1 Znam kada sjedaš i kada se ustaješ... Psalam 139:2 Sve tvoje staze su mi poznate... Psalam 139:3 Pa i svaka vlas na tvojoj glavi je izbrojana... Matej 10:29-31 Sazdan si prema mome obličju... Postanak 1:27 Nalaziš se u meni, gdje se krećeš i živiš... Djela 17:28 Jer si od mojega roda... Djela 17:28 Znadoh te prije nego si začet u majčinoj utrobi... Jeremija 1:4-5 Izabrao sam te još kada sam planirao stvaranje... Efežanima 1:11-12 Tvoj život nije slučajnost, jer svi su tvoji dani u mojoj knjizi zabilježeni... Psalam 139:15-16 Ja sam bio taj koji je odredio pravo vrijeme tvoga rođenja, i mjesto tvoga življenja... Djela 17:26 Načinjen si čudesno i predivno... Psalam 139:14 Jer ja sam te satkao u majčinoj utrobi... Psalam 139:13 Ja sam te na dan tvojega rođenja izveo na svijet... Psalam 71:6 Oni koji me ne poznaju, krivo me predstavljaju... Ivan 8:41-44 Ja nisam udaljen i gnjevan, već sam izražaj savršene ljubavi... 1 Ivanova 4:16 A žudnja mi je da tu svoju ljubav obilato na tebe izlijem... 1 Ivanova 3:11 To jednostavno zato što si moje dijete, a ja tvoj otac... 1 Ivanova 3:1 Pružam ti više nego ti je tvoj zemaljski otac ikada mogao pružiti... Matej 7:11 Zato što sam ja savršeni otac... Matej 5:48 Svaki dobri dar kojega primaš dolazi iz moje ruke... Jakov 1:17 Jer se brinem za tebe i podmirujem sve tvoje potrebe... Matej 6:31-33 Moj plan za tvoju budućnost je uvijek ispunjen nadom... Jeremija 29:11 Zato što te ljubim ljubavlju vječnom... Jeremija 31:3 Moja razmišljanja o tebi su bezbrojna i ne mogu se izjednačiti s pijeskom na morskoj obali... Psalam 139:17-18 Nad tobom se radujem pun veselja... Sefanija 3:17 I nikada ti neću prestati činiti dobro... Jeremija 32:40 Jer ti si moja predraga svojina... Izlazak 19:5 Želim te čvrsto utvrditi svim srcem svojim, svom dušom svojom... Jeremija 32:41 I želim ti objaviti predivne i nedokučive tajne... Jeremija 33:3 Ako me potražiš svim svojim srcem, naći ćeš me... Ponovljeni zakon 4:29 Raduj se u meni i ja ću ispuniti sve želje tvoga srca... Psalam 37:4 Jer ja sam taj koji proizvodim u tebi te želje... Filiipijanima 2:13 Ja sam u stanju učiniti neograničeno više nego ti možeš i pomisliti... Efežanima 3:20 Jer nitko te ne može utješiti i ohrabriti kao ja... 1 Solunjanima 2:16-17 Ja sam također i Otac koji te tješi u ma kakvim nevoljama... 2 Korinćanima 1:3-4 Kada si bio skršena srca, bio sam ti blizu... Psalam 34:19 Nosio sam te blizu svoga srca, kao što pastir nosi janje u svojemu naručju... Izaija 40:11 Dolazi dan kada ću otrti svaku suzu s tvojega lica... Otkrivenje 21:3-4 I uzeti ću svaku bol koju si podnosio ovdje na zemlji... Otkrivenje 21:3-4 Ja sam tvoj Otac i ljubim te isto kao što sam ljubio svojega sina, Isusa... Ivan 17:23 Jer je u Isusu moja ljubav prema tebi savršeno objavljena... Ivan 17:26 On je potpuni izražaj moje biti... Hebrejima 1:3 On je došao praktično pokazati da sam za tebe, a ne protiv tebe... Rimljanima 8:31 I da ti kaže da ja ne brojim tvoje grijehe... 2 Korinćanima 5:18-19 Isus je umro radi toga da se mi, ti i ja, izmirimo... 2 Korinćanima 5:18-19 Njegova smrt je najuzvišeniji izražaj moje ljubavi prema tebi... 1 Ivanova 4:10 Dao sam sve što sam ljubio, samo da bi mogao pridobiti tvoju ljubav... Rimljanima 8:31-32 Ako primiš moj dar, mojega sina Isusa, mene primaš... 1 Ivanova 2:23 I nikada te više ništa neće moći opet odvojiti od moje ljubavi... Rimljanima 8:38-39 Vrati se kući i ja ću sazvati najveću veselicu kakvu nebo još nije vidjelo... Luka 15:7 Oduvijek sam bio Otac, i uvijek ču Otac i ostati... Efežanima 3:14-15 Sada ću ti postaviti najvažnije pitanje tvoga života:... Želiš li ti biti moje dijete?... Ivan 1:12-13 Čekam na tvoj odaziv... Luka 15:11-32
Ljubi te, Tvoj Tata,
Bog Svemogući
(Jelena)
Živio jednom jedan klesar. Svaki bi dan odlazio u planinu klesati kamen. I dok bi radio, pjevao je. Iako je bio siromašan nije želio imati više od onoga što ima, i stoga ga nije bilo briga za cijeli svijet.
Jednoga dana bio je pozvan da radi u palači nekog plemića. Kada je ugledao veličanstvenu palaču, prvi put u životu osjeti muku želje i uzdahne: „Kada bih i ja bio bogat! Tada ne bi morao zarađivati za život u znoju i muci kao što to sada činim.“
Zamislite kako je bio iznenađen kada je čuo glas koji mu reče: „Tvoje je želja ispunjena. Od sada, što god zaželiš bit će ti ispunjeno.“ Te su mu se riječi činile nerazumljivim sve dok se te večeri nije vratio u svoju kolibu i mjesto nje našao veličanstvenu palaču kao onu u kojoj je radio. Stoga klesar ostavi posao klesanja kamena i počne uživati u životu bogataša.
Jednoga dana, kad je popodne bilo vruće i sparno, gledao je kroz prozor i opazio kako kralj s velikom pratnjom plemića i robova prolazi pokraj. Mislio je: „Kako bi mi bilo drago da sam i ja kralj i da sjedim u rashlađenoj kraljevskoj kočiji!“ Njegova je želja odmah bila ispunjena, a on otkrije da sjedi naslonjen u udobnoj kraljevskoj kočiji. No, unutar kočije bilo je toplije nego što je pretpostavljao. Gledao je kroz prozor kočije i počeo se diviti snazi sunca koje je sposobno prodrijeti i kroz debeli zid kočije. „Želio bih da sam sunce.“ Reče sam sebi. Ponovno je njegova želja bila ispunjena i našao se kako u svemir šalje zrake topline.
Sve je išlo dobro neko vrijeme. Tada, jednog kišnog dana, pokuša prodrijeti kroz guste oblake, ali nije mogao. Bio je promijenjen u oblak i dičio se svojom moći da može zamračiti sunce – sve dok se nije pretvorio u kišu i na svoju nepriliku otkrio da mu je veliki kamen prepriječio put i bio je primoran teći oko njega.
„Što?“ povika. „Da je običan kamen moćniji od mene? Želim postati kamen.“ I odmah, evo ga kako se visoko dizao u planini. Jedva je imao vremena uživati u novom stanju kada začuje čudan zvuk koji je dolazio od dlijeta ispod njega. Pogleda dolje i na svoj užas opazi čovječuljka kako sjedi i kako je zaposlen da od njegovih nogu odsječe gromadu kamena.
„Što?“ poviče. „Bijedno stvorenje poput toga da je moćnije od divovskog kamena kao što sam ja? Želim biti čovjek!“ I tako je nanovo postao klesar koji bi odlazio u planinu rušiti kamen i tako u znoju i muci zarađivati svoj kruh, ali s pjesmom u srcu, budući da je bio zadovoljan s onim što jest i da živi od onoga što ima.
Presveto srce Isusovo i BSM
Među ljudima se javljaju mnoge pobožnosti. Netko nešto smisli i doživi i to se proširi, a onda se tu uvuče raznih krivih stvari. Molitva uvijek treba biti kristocentrična, tj. upućivati na Krista i Boga. Ali crkva kao institucije je jako oprezna spram toga i zato ima svega nekoliko pobožnosti koje su od Crkve odobrene i preporučene. To su molitva krunice, pobožnost Krvi Kristovoj, prvih 9 petaka posvete Presvetom srcu Isusovom te prvih 5 subota Bezgrješnog srca Marijinog. !5. lipnja slavimo Presveto srce Isusovo, a 16. lipnja Bezgrješno srce Marijino. Presveto srce Isusovo je blagdan uz koji je vezana i ta pobožnost prvih 9 petaka. Početak je u 17.st. kad se Isus u nekoliko navrata objavio sestri Margareti Alakok. Izrazio je želju i učio ju kako da proširi pobožnost njegovom srcu. Na kraju je to bila božanska zapovijed putem privatne objave koju je Crkva provjerila i vrednuje ju kao autentičnu, dakle da se zaista Isus objavio toj svetici. U lipnju 1675. god. u osmini nakon Tijelova, ukazao joj se Isus i naložio da se zauzme da se na petak nakon tijelovske osmine uvede blagdan srca Isusova. Iako je bila izložena velikim protivljenjima (nije da Bog baš sve napravi umjesto nas i nije da sve bude odmah, to pokazuju mnoge objave Isusa i Marije raznim svecima i na mnogim mjestima), uveden je taj blagdan. Evo, Tijelovo je bilo 7. lipnja ove godine (državni blagdan, slavi se četvrtak nakon blagdana Presvetog Trojstva), a blagdan Presvetog srca Isusovog je 15.lipnja, dakle blagdan je uveden u Crkvu. Pobožnost koju je zahtijevao objasnio je pokazavši joj svoje srce: „Evo srca koje je ljude toliko ljubilo , te nije ništa štedjelo sve dok se nije iscrpilo i istrošilo da bi im posvjedočilo svoju ljubav. A kao zahvalnost ja od većine primam samo nezahvalnost, njihovim nepoštivanjem i svetogrđima, njihovom hladnoćom i njihovim prezirom što mi ih iskazuju u tom Sakramentu ljubavi. Zato te molim da prvi petak nakon osmine presvetoga Sakramenta bude posvećen posebnim blagdanom da bi se častilo moje Srce tako da se toga dana prima pričest i tako se naknadom dade zadovoljština za uvrede što ih primam za vrijeme dok je bilo izloženo na oltarima. A ja ti obećavam da će se moje srce raširiti da bi obilno izlilo moć svoje božanske ljubavi na one koji mu tu čast iskažu i koji nastoje da se ona Njemu iskazuje.“ Kasnije su se sabrala ta obećanja, ima ih 12, neka od njih su: Izlit ću mir na njihove obitelji, blagoslov za njihove pothvate, mlake će duše postati revne, blagoslovit ću kuće gdje bude izložena i čašćena slika mog srca, tješit ću ih u njihovim patnjama, imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisan u mom srcu, svima koji se budu pričestili na prvi petak uzastopce tijekom 9 mjeseci obećavam milost pokore na smrti – neće umrijeti u mojoj nemilosti ni bez sakramenata. Ta je pobožnost jako raširena u mnogim crkvama, pa tako i u našoj župi se svaki prvi petak u mjesecu ispovijeda prije mise, priređuje klanjanje i služi sveta misa. Najviše u Zagrebu šire tu pobožnost isusovci u bazilici Presvetog Srca Isusovog u Palmotićevoj ulici, jednoj od najpoznatijih crkvi u Zagrebu. Među vjernicima je najraširenija molitva tzv. zlatne krunice:“Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome!“ i litanije Presvetom srcu Isusovom, ali i često pjevana pjesma: „Srce božansko, Isusa moga, daj da sve više ljubim te ja!“
U našim domovima, posebice starijima, često vidimo slike Marije i Isusa sa njihovim plamtećim srcima –Marijino okrunjeno cvijećem i probodeno mačem i Isusovo okrunjeno trnovom krunom i iz njega kaplje krv. Oni pokazuju na svoja srca i blagoslivljaju nas sa tih slika. Srce Marijino je probodeno jer je to slika Zaharijinog proročanstva: „I tebi samoj mač boli će probosti dušu!“ a Isusovo je prikaz probodenog srca Isusovog dok je visio na križu. Marijino srce i Isusovo srce su jako povezani jer je Isus rastao pod njezinim srcem i svaka majka zna tu povezanost. Pobožnost Bezgrješnog Srca Marijinog slavimo sljedeći dan, 16. lipnja, a uz taj je blagdan povezana pobožnost 5 prvih subota. Zahtjeva za tom pobožnošću dala je Marija svojim ukazanjem u Fatimi 1917. godine. Ta je pobožnost dakle nedavno službeno uvedena u Crkvu, iako se i prije častilo srce Marijino. Sada je to dobilo i pravu formu. Marija je u tom ukazanju Luciji 4 puta spomenula svoje srce i izjavila da bog hoće da se ta pobožnost proširi po svem svijetu. Rekla je:“ Gledaj kćeri moja, moje srce probodeno trnjem što ga ljudi zabadaju svaki čas svojim psovkama i nezahvalnostima. Nastoj barem ti da me utješiš te poruči ljudima moje obećanje da ću pribaviti na čas smrti sve milosti potrebne za vječno spasenje svima onima koji se budu kroz prvih pet subota u mjesecu redom ispovjedili, koji se pričeste, izmole krunicu i proborave sa mnom četvrt sata, s nakanom da daju zadovoljštinu.“ To i danas molimo na početku krunice: „O moj Isuse, ovo je tebi za ljubav i kao naknada za uvrede koje se nanose bezgrješnom srcu Marijinom.“ I ovu pobožnost najviše šire isusovci, na Jordanovcu gdje je i crkva posvećena njenom srcu.
U mjesecu lipnju, kao i početku srpnja Crkva obiluje blagdanima. Kao što je sada puno posla i svi se žure dovršiti posao prije godišnjih odmora, i u Crkvi se pruža puno mogućnosti za duhovnu okrjepu prije nego odemo na odmor. Radi se o danima posebno važnima za duhovni život vjernika koja Crkva slavi kao i sve druge blagdane, ali su ovi naišli na veliki odjek među vjernicima, a neki od njih posebno u Hrvatskoj. To su. 13. lipnja častimo sv. Antu, 15. lipnja Presveto Srce Isusovo, 16. lipnja Bezgrešno Srce Marijino, 24. lipnja sv. Ivan Krstitelj.
1. Sveti Ante
Gotovo da nema crkve u kojoj nema kip svetog Ante, franjevca koji u ruci drži djetešce. Nije to samo u Hrvatskoj, već i u svijetu i to je također čudo da je jedan svetac toliko omiljen u cijelom svijetu, a bez da se posebno širila pobožnost prema njemu. Kod nas je posebno ljubljen zbog utjecaja franjevaca i posebno kod Hrvata katolika iz Bosne i Hercegovine kod kojih su franjevci odigrali i igraju veliku ulogu, a s njima je povezan sv. Ante kao veliki svetac njihovog reda. Tko je zapravo sv. Ante?
Puno ime mu je sv. Ante Padovanski. Danas je u Padovi veliko svetište, čuva se njegovo tijelo i relikvija njegovog jezika koji je rumen kao da je Ante nedavno umro, a ne u 13. st. Ante, pravi imenom Ferdinand, rođen je u plemićkoj obitelji, ali ubrzo je osjetio poziv da se posveti Bogu. Prvo je pristupio augustinskim redovnicima, ali tamo nije bio dovoljno zadovoljan stegom pa se pridružio franjevačkim misionarima. Imao je veliku želju otići u Afriku i tamo umrijeti mučeničkom smrću. Ali Bog je imao drugačije planove, pa kad je stigao u Maroko jako se razbolio od malarije i morao se vratiti u Europu. Vjetar je brod donio do Sicilije, Ante se zaputio u Aziz i tamo vidio onoga koga je žarko i želio vidjeti – sv. Franju Asiškog. Budući nije imao nikakve posebne naobrazbe, nisu ga htjeli primiti ni u jedan samostan (jer je još uvijek bio misionar). Napokon ga je jedan poglavar primio da tamo služi misu. Bio je pozvan da prisustvuje jednoj skupštini svećenika i budući nije došao predsjedatelj koji je trebao otvoriti skupštinu, Ante je bio zamoljen da on otvori svojim govorom. To je bila prekretnica njegovog života jer je sve prisutne očarao svojim govorom, a osobito sv. Franju Asiškog koji mu je nakon toga dozvolio da propovijeda po cijeloj provinciji Italiji. Poučavao je i na teološkim sveučilištima. Nakon smrti sv. Franje Asiškog, Ante je postao poglavar cijele provincije sjeverne Italije, i tu je službu vršio žarko propovijedajući i činivši mnoga čudesa po sj .Italiji. Oko 1230. smjestio se u Padovi i tu djelovao još godinu dana dok ga nije snašla smrt u njegovoj 32. godini života. Umro je u mjestu kraj Padove, ali je izrazio prije smrti želju da ga pokopaju u Padovi pa je tamo i pokopan, a ubrzo su braća izgradila veliku crkvu njemu u čast. Papa ga je već sljedeće godine proglasio svecem, što je bio izvanredni postupak jer inače proces beatifikacije traje puno duže, što vidimo i sada za proglašenje Ivana Pavla II, kojeg cijela Crkva smatra svecem, ali i Crkva ima svoje zakone pa ćemo to još pričekati. Kad je otvoren grob 1263. god. cijelo je tijelo istrulilo osim njegovog jezika kojim je neprestano žarko propovijedao, taj je jezik i danas takav i svatko tko odluči otići na hodočašće u Padovu imat će priliku vidjeti ga jer je izložen i ljudi časte tu relikviju.
Crkva sv. Antu časti kao naučitelja, ali je on nadaleko više poznat kao zaštitnik siromašnih i nemoćnih te ga se zaziva za pomoć u pronalaženju izgubljenih stvari. Svjetski je poznato karitativno društvo Kruh sv. Ante koje djeluje u mnogim crkvama i kod nas (npr. u katedrali nadesno imate pretinac u koji se može ubaciti novčić za pomoć siromašnima, a tako je i kod svih franjevaca). Antu se prikazuje s djetešcom u ruci jer ga je jednom dok je bio zadubljen u molitvi jedan svećenik kod kojeg je Ante boravio jedno vrijeme pred smrt, vidio kako u ruci drži djetešce, ali ne obično nego najsjajnije djetešce – samog Isusa, a zbog te svjetlosti je zapravo i ugledao taj prizor jer ga je ta svjetlost privukla pa je otvorio vrata sobice misleći da je požar. Ante mu je zabranio da o tome priča pa je on to ispričao tek nakon Antine smrti. Dakle, to djetešce koje Ante drži u ruci je Isus, a ne bilo kakvo djetešce. Uz Antu se vežu i mnoge druge legende, npr. da kad ga nitko drugi nije htio slušati išao je propovijedati ribicama o Bogu i one su se sakupile slušati ga, kad su to ljudi vidjeli poslušali su ga i mnogi se obratili Bogu. Druga zanimljiva je kako je pokazao da je Isus prisutan u hostiji – dogovorio se s jednim bahatim čovjekom da će povjerovati u stvarnu Isusovu prisutnost ako se mazga koju će izgladnjeti tri dana i kad joj nakon toga ponude istovremeno hranu i hostiju, prvo pokloni Isusu u hostiji. Tako je i bilo.
O obljubljenosti Ante vidimo i po tome što mnogi ljudi nose njegovo ime- Ante, Anita, Antun… I u našoj crkvi imamo kip sv. Ante, na desnoj strani od ulaza i često mu se ljudi mole. Poznata je pobožnost 13 utoraka svetom Antunu, 13 jer je to dan kad je umro i kad slavimo njegov nebeski rođendan 13. lipnja. Ako volite Antu i imate mogućnosti (financijski to nije puno) preporučam da odete u Padovu i tamo posjetite njegov grob, a u blizini je i svetište našeg blaženika:Leopolda Mandića, malog čovjeka, a velikog ispovjednika. Obično su u ponudama ta dva mjesta zajedno obilaze. Po životu sv. Ante se vidi da se svecem postaje, a ne rađa i završit ću njegovom misli o svecima:“Sveci se rađaju za korist svih ljudi.“
ZAHVALNOST
Što reći, ovo je sasvim drukčiji pogled na život…
Upućujem svoju zahvalnost:
SUPRUZI: koja najavljuje, za večeru su hrenovke s pecivom …
Jer je tu večer kod kuće sa mnom, a ne negdje vani, s nekim drugim…
SUPRUGU: koji leži na sofi pretvorivši se u krumpir na kauču,
Jer je tu večer kod kuće sa mnom, a ne negdje vani, u kafiću ili pivnici…
MOJOJ KĆERKI TINEJDŽERKI: kad se žali što treba pati posuđe…
Jer to znači kod kuće je, a ne negdje vani na ulici…
ZA POREZE ŠTO IH PLAĆAM: jer to znači zaposlen/a sam…
ZA SAV NERED ŠTO GA MORAM SREDITI POSLIJE ZABAVE… jer to znači okružuju me prijatelj.
ZA SVU ODJEĆU KOJA POSTAJE POMALO PRETIJESNOM jer to znači imam dovoljno hrane…
SVOJOJ SJENICI KOJA ME PRATI PRI RADU jer to znači da sam vani na suncu…
TRATINI KOJU TREBA POKOSITI, OKNIMA KOJE TREBA OČISTITI, OLUCIMA KOJE TREBA PRILAGODITI jer to znači, imam dom.
ZA SVE PRITUŽBE KOJE ČUJEM O VLASTIMA… jer to znači imamo slobodu govora…
ZA MJESTO KOJE NAĐEM SASVIM NA KRAJU PARKIRALIŠTA jer to znači, još mogu hodati uz blagoslov što imam prijevoz.
NA VISOKOM RAČUNU ZA GRIJANJE jer to znači, toplo mi je.
GOSPOĐI U CRKVI KOJA U REDU IZA MENE PJEVA BEZ SLUHA… jer to znači, ja mogu čuti.
NA HRPETINI RUBLJA KOJU TREBA OPRATI I IZGLAČATI… jer to znači, imam odjeće koju mogu nositi.
ZA UMOR I BOL U MIŠIĆIMA NA KRAJU DANA… jer to znači, još mogu naporno raditi.
ZA ALARM ŠTO SE UKLJUČI ČAK I VRLO RANO UJUTRO… jer to znači, darovan mi je još jedan dan života.
(a ja se zahvaljujem Kristini što mi je ovo poslala, i svima vama, jer ipak onda ovaj blog ima svrhu 
)
LJUDSKA DJELA
Stari otac Daniel pripovijeda: Stari otac Arsenije jednom je pripovijedao o nekom starcu – a to je, bez sumnje, bio on sam – koji je sjedio u svojoj ćeliji i dok je sjedio, začuo je glas:
"Dođi! Pokazat ću ti ljudska djela!"
Govornik ga je tada odveo na jedno mjesto te mu pokazao nekog čovjeka koji je nacijepao veliku hrpu drva. Kad ju je pokušao podići, nije mu to uspjelo. No tada je, umjesto da s te hrpe odbaci poneki komad drveta, nacijepao još drva i stavio ih na istu hrpu. Tako je radio dugo vremena.
Govornik je pak pošao dalje i pokazao mu čovjeka, koji je stajao pokraj jezera i iz njega izvlačio vodu izlijevajući je u neki veliki spremnik, koji bijaše probušen pa je voda iz njega otjecala natrag u jezero. Onda mu je opet rekao:
"Dođi pa ću ti pokazati još nešto!"
I ugledao je hram i dva jahača na konjima. Nosili su gredu jašući jedan pored drugoga. Htjeli su ujahati kroz vrata, ali nisu uspjeli jer je greda bila predugačka, a vrata preuska. Da su gredu postavili okomito na vrata, uspjeli bi, ali nijedan od njih nije htio noseći gredu biti iza drugoga. I tako ostadoše izvan hrama.
Govornik tada reče:
"Nosači grede su oni koji jaram pravednosti nose s ohološću pa zato ne mogu ni shvatiti ni izabrati pravi smjer jarma-grede, tj. ići poniznim Kristovim putem. Drvosječu tare višestruka krivnja: Umjesto da se kaje, on svojim grijesima dodaje nove, a onaj što grabi vodu iz jezera jest čovjek koji čini dobra djela, ali s puno sebičnih primisli, pa je zbog toga izvrgnut propasti usprkos dobrim djelima."
Zato, dakle, svaki čovjek mora biti razborit u svom djelovanju kako se ne bi uzalud mučio.
Darujmo krv za Zakladu Ane Rukavine!
Htjela bih vas sve upoznati sa Zakladom Ane Rukavine. I meni je bilo nepoznato dok mi nije sve objasnila prijateljica s faksa kojoj je brat umro od leukemije.
Jako je teško naći osobu s odgovarajućim parametrima. Zato je cilj ući u svjetsku bazu, a za to treba imati dovoljno donora. Tada ce se moći lakše naći osobu s odgovarajućim parametrima, a o tome i govori ona reklama na tv-u kad je dječak u RH, a žena u nekoj skandinavskoj zemlji.
Postoje dvije mogućnosti kako pomoći osobi:
1.darivanjem matičnih stanica iz krvi – boli jednako kao i dobrovoljno davanje krvi. Traje četiri sata. Aparat odmah odvaja stanice iz krvi. Nakon davanja, donor odlazi doma i treba se dobro najesti i odmoriti.
2.darivanjem koštane srži – bolno je i treba se uzeti četiri dana za oporavak u bolnici.
Vi ako želite postati donor, date malu epruvetu krvi kao u laboratoriju i oni uzimaju vaše parametre i spremaju te vaše podatke. Ako ikada nekome zatrebaju vaše stanice, nazove vas se i opet pita želite li darovati stanice. To je možda jedanput u životu.
Evo, razmislite i ako osjetite zelju, darujte krv. Često su u Zagrebu akcije, a ima i poseban labos gdje se uvijek može doći.
Valentina
