A OVAKO UMIRU GRJEŠNICI
U nastavku na prethodni post prenosm izvadak iz "Pavlove Apokalipse", ovaj
put o načinu na koji umiru grješnici:
I reče mi anđeo: Pogledaj ponovno dolje na zemlju i čekaj na drugu dušu
bezbožnika, kako ona izlazi iz tijela, ona, koja je dan i noć uznemiravala
Gospodina govoreći: Ja ne znam ni za što drugo osim za ovaj svijet. Ta tko
je ušao u podzemni svijet i, izašavši iz njega, izvijestio nas da je tamo
sud? Ali ja pogledah i vidjeh sve omalovažavanje grješnika i sve što on
učini, a to stajaše pred njim u doba nevolje. I vidjeh da mu je ono doba
bilo gorče negoli budući sud. A onaj čovjek reče: O da se ni rodio nisam i
da nisam bio na svijetu! I nakon toga dođu istovremeno sveti i zli anđeli, a
duša grješnika vidje i jedne i druge, a sveti anđeli ne nađoše u njoj
mjesta. Zli se anđeli nje dokopaše; i kad ju je izvlačio iz tijela, anđeli
su je tri puta opominjali govoreći: O jadna dušo, pogledaj svoje tijelo iz
kojeg si izašla; jer na dan uskrsnuća moraš se vratiti u svoje tijelo da
primiš što je primjereno tvojim grijesima i tvojim bezboštvima.
I kad su je odveli, povjereni joj anđeo priđe te reče: O jadna dušo, ja sam
anđeo koji je pristao biti uz tebe te dnevno izvješćujem Gospodina o tvojim
djelima koja si počinila noću i danju; i da je bilo u mojoj moći, ja ti ne
bih bio služio niti jedan jedini dan, ali protiv toga nisam mogao ništa
učiniti. No Bog je milosrdan i pravedan sudac, i zapovjedio nam je da ne
prestanemo služiti duši sve dok se ne pokaje. Ali ti si izgubila vrijeme
kajanja. I ja postadoh danas strancem tebi a ti meni. Pođimo dakle pravednom
sucu; ne želim te prije otpustiti dok ne saznam da sam ti od današnjeg dana
postao strancem. I duh je smete a anđeo uznemiri. Ali kad je dospjela do
vlasti, budući da je otišla zato da uđe u nebo, na nju je bilo stavljeno
teško breme koje je bilo na drugima. Jer ususret joj dođoše zabluda, i
zaboravljenost, i prinosi, i duh bludnosti, i ostale moći te joj rekoše:
Kamo ideš, jadna dušo, te se usuđuješ hitati u nebo? Pričekaj da vidimo,
imamo li na tebi nešto od svoga, jer ne vidimo na tebi nijednog svetog
pomoćnika.
I kad su je pregledali, obradovaše se, te rekoše: Da, da, to je u tebi i ti
pripadaš posvema nama; sad znamo da ti pomoći ne može ni tvoj anđeo, i oteti
te nama. - Ali anđeo odgovori: Znajte da je ona jedna duša Gospodnja, a On
ne daje, a niti ja ne dam, da slika Božja bude u rukama zlikovaca. Jer onaj
koji me, u sve životne dane ove duše, podržavao, taj može podržati mene i
pomoći njoj. I ja je ne puštam, dok se ne uspne na prijestolje uzvišenoga
Boga. A kad je vidi, on ima nad njom vlast te je šalje tamo kamo hoće.
Na to začujem glas s nebeske visine koji govoraše: Donesite jednu dušu Bogu,
zato da spozna da je jedan Bog, kojega je ona vrijeđala. Kad je dakle ušla u
nebo, ugledaju je svi anđeli, na tisuće tisuća, te klicahu jednim glasom
govoreći: Jao tebi, jadna dušo zbog grijeha koje si počinila na zemlji; što
ćeš Mu odgovoriti kad ovamo pristupiš da mu se pokloniš? I odgovori anđeo
koji bijaše s njom: Plači sa mnom, moja najdraža, jer ja u ovoj duši ne
nađoh mira! A anđeli mu odgovoriše: Takva duša neka se odstrani iz naše
sredine. Jer otkako je ona ušla, njezin je vonj prešao na sve anđele. Zatim
je bila odstranjena da se ne klanja pred licem Božjim, a anđeo joj pokaže
Boga, Gospodina, koji je stvori na svoju sliku i priliku. A njezin anđeo
požuri pred njim govoreći: Gospodine, svemogući Bože, ja sam anđeo one duše,
o čijim sam te djelima izvješćivao danju i noću, što ne postupa prema tvome
sudu. Učini joj prema svome sudu! I Duh govoraše na isti način: Ja sam Duh
koji je u njoj boravio otkako je na svijetu stvorena, i nije slijedila tvoju
volju. Sudi je, Gospodine, po svom sudu! I glas Božji siđe na nju te reče:
Gdje je tvoj plod što si ga trebala donijeti, s obzirom na dobro koje si
primila? Jesam li kroz samo jedan dan postavio ikakvu razliku između tebe i
nekog pravednika? I ona zanijemi, jer ne imaše što odgovoriti. I ponovno se
začuje glas koji reče: Pravedan je sud Božji, i Bog ne gleda tko je tko, jer
tko je imao smilovanja, njemu će se smilovati, a tko nije bio milosrdan,
tome se neće iskazati milosrđe. Takav neka se preda anđelu Tartara, koji je
postavljen za kažnjavanje, i neka se pošalje u krajnju tminu, gdje je plač i
škrgut zubima, te neka bude tamo do Sudnjeg dana. I zatim začujem glas
anđela i arkanđela koji govorahu: Pravedan si, Gospodine, i pravedan je sud
tvoj.
I ponovno pogledah i gle! Jedna duša, koju su odvodila dva anđela, plačući
reče: Smiluj mi se, Bože, pravedni suče. Jer danas je sedam dana otkako sam
izašla iz svoga tijela i predana sam onoj dvojici anđela, i oni me odvedoše
na mjesta koja nikada nisam vidjela. A Bog, pravedni Sudac, joj reče: Što si
počinila? Ti zapravo nikada nisi imala milosrđa, zbog toga si izručena
takvim anđelima koji nemaju milosrđa, a jer nisi činila što je pravo, zbog
toga ni oni nisu s tobom postupali milosrdno u doba tvoje nevolje. Priznaj
dakle svoje grijehe koje si počinila, kad si bila u svijetu! A ona odgovori:
Gospodine, ja nisam griješila. I razgnjevi se Gospodin Bog, Sudac pravedni,
što ona reče nisam griješila, jer je lagala; i reče Bog: Vjeruješ li da ćeš
u svijetu još opstati, poput onih koji tamo griješe i to tajite, a svoj
grijeh krijete pred svojim bližnjim? A ovdje ništa nije skriveno. Jer kad
duše dolaze da se poklone pred licem Prijestolja, odjednom se razotkriju
dobra djela svake od njih kao i njihovi grijesi. I slušajući to, duša
zašuti, budući da nije imala što odgovoriti. I začujem Boga, Gospodina,
pravednog Suca, kako ponovno govori: Dođi, anđele ove duše, i stani na
sredinu! I dođe anđeo grješnice, imajući u rukama popis, te reče: Ovo su,
Gospodine, u mojim rukama svi grijesi ove duše od njezine mladosti do
današnjeg dana, od godine njezina rođenja; i kad Ti, Gospodine, narediš,
onda ću nabrojati njezina djela, počevši od pedesete godine starosti. A Bog,
Gospodin, pravedni Sudac, reče: Kažem ti, anđele, ja od tebe ne očekujem
račun, počevši od pedesete godine njezine starosti, nego obračunaj njezine
grijehe od pet godina prije negoli je umrla i dospjela ovamo. I ponovno reče
Bog, pravedni Sudac: Kunem se samim sobom i svojim svetim anđelima i svojom
vlašću, da se bila pokajala pet godina prije negoli je umrla, poradi
obraćenja od jedne godine, ja bih zaboravio sva njezina nedjela koja je
prije počinila, i dobila bi oproštenje i odrješenje grijeha, ali sada neka
pođe u propast. A anđeo grješne duše reče: Zapovjedi Gospodine, da onaj
anđeo dovede ovamo one duše.
I u istom času duše su bile dovedene u sredinu, a duša grješnika ih je
prepoznala. I Gospodin reče duši grješnika: Kažem ti, dušo, priznaj svoja
djela koja si počinila prema ovim dušama, što ih vidiš, kad su bile u
svijetu. A ona odgovori: Gospodine, još nije puna godina kako sam je ubila i
njezinu krv prolila na zemlju, a s drugom sam bludničila; ali ne samo to, ja
sam je jako oštetila pošto joj oduzeh imetak. I Bog, Gospodin, pravedni
Sudac, reče: Zar nisi znala, ako onaj koji je pretrpio nasilje od drugoga,
prije umre, dočekat će svoga mučitelja i zajedno će stati pred Suca da svaki
primi što je zaslužio?
I začujem glas nekoga koji reče: Ona duša neka se preda u ruke Tartara, i
mora se odvesti dolje podzemljarima, i neka se pošalje u muke te tamo ostane
do Sudnjeg dana. I ponovo začujem glas tisuće tisuća anđela koji su
Gospodinu klicali himan: Pravedan si, Gospodine, i pravedni su sudovi tvoji.
Lea
KAKO UMIRU PRAVEDNICI
U drugoj poslanici Korinćanima Sv. Pavao je rekao sljedeće: "Znam čovjeka u
Kristu: prije četrnaest godina - da li u tijelu, ne znam; da li izvan
tijela, ne znam, Bog zna - taj je bio ponesen do trećeg neba. I znam da je
taj čovjek - da li u tijelu, da li izvan tijela, ne znam, Bog zna - bio
ponesen u raj i čuo neizrecive riječi, kojih čovjek ne smije govoriti."(2.
Kor. 12, 2-4).
U 4. stoljeću n.e. pronađen je apokrifni spis u Pavlovoj kući u Tarzu, koji
opisuje apokaliptičku viziju Raja i Pakla. Vjeruje se da ga je napisao sv.
Pavao temeljem gore iznesenog citata iz Biblije, te je nazvan "Apokalipsa
Pavlova".
Iz Apokalipse prenosim dio koji opisuje Pavlovo viđenje kako umiru pravedne
duše i što se s njima dešava sa one strane granice smrti:
...Zatim vidjeh jedno od duhovnih bića kod sebe, i trgne me u Duhu Svetom
te ponese do dijela trećeg neba. I anđeo mi reče: Slijedi me i pokazat ću ti
mjesto kamo se vode pravednici kad preminu. A zatim ću te uzeti u provaliju
i pokazati ti duše grješnika, na kakvo se mjesto odvode kad umru. I pođoh za
anđelom, i on me odvede u nebo, te vidjeh nebeski svod i vidjeh tamo vlast,
a bijaše tamo i zaborav što vara i zavodi ljudska srca k sebi, i duh klevete
i duh bludništva i duh bijesa i duh besramnosti, i bijahu tamo knezovi zala;
vidjeh ih pod nebeskim svodom. I ponovo pogledah i vidjeh anđele bez
milosrđa, koji nisu imali smilovanja, čija su lica bila puna bijesa, a
njihovi su zubi stršali iz usta; njihove su oči blistale kao jutarnje
zvijezde Istoka, a iz kose na njihovim glavama izlazile su vatrene iskre, iz
usta također. I upitah anđela: Tko su ovi, Gospodine? A anđeo mi odgovori:
To su oni koji su određeni za duše bezbožnika u doba nevolje, što nisu
vjerovali da su kao pomoćnika imali Gospodina i nisu se pouzdavali u njega.
I pogledah u visinu te vidjeh druge anđele, čija lica blistaju poput sunca,
bokovi im opasani zlatnim pojasevima, imajući u svojim rukama palme i znak
Boga, odjeveni odjećom koja je ispisana imenom Sina Božjega, a ispunjeno
milinom i milosrđem. I upitah anđela: Tko su ovi, Gospodine, u tolikoj
ljepoti i milosrđu? A anđeo mi odgovori: To su anđeli pravednosti koji su
poslani da u doba nevolje dovedu duše pravednika što povjerovaše da su za
pomoćnika imali Gospodina. I rekoh mu: Moraju li pravednici i grješnici na
svaki način susresti svjedoke, kad jednom preminu? A anđeo mi odgovori:
Jedan je put kojim svi idu k Bogu, ali pravednici, jer uz sebe imaju svetog
pomoćnika, nisu zbunjeni kad se idu pojaviti pred Bogom.
I rekoh anđelu: Htio bih vidjeti duše pravednika i grješnika, kako odlaze sa
svijeta. A anđeo mi odgovori: Pogledaj dolje na zemlju! I pogledah s neba na
zemlju i vidjeh cijeli svijet, i u mom pogledu on bijaše kao ništa, i vidjeh
sinove čovječje kao da nisu ništa i kao da postaju sve slabiji; i začudih
se, te rekoh anđelu: Je li to veličina ljudska? A anđeo mi odgovori: To je
ona, i to su oni koji od jutra do večeri čine štetu. I pogledah i vidjeh
jedan veliki oblak koji se iz ognja širi na cijeli svijet. I rekoh anđelu:
Što je to, Gospodine? I reče mi: To je nepravednost, miješana knezovima
grješnika.
A ja kad sam to čuo, gorko zaplakah, te rekoh anđelu: Htio bih čekati duše
pravednika i grješnika te vidjeti, na koji način one izlaze iz tijela. A
anđeo mi odgovori: Pogledaj ponovno na zemlju! I pogledah i vidjeh cijeli
svijet, a ljudi bijahu kao ništa postajući sve slabiji. I pogledah, te
vidjeh čovjeka koji je počeo umirati. A anđeo mi reče: Ovaj, kojega vidiš,
je pravednik. I ponovno pogledah te vidjeh sva njegova djela koja je činio
za volju Božjeg imena; i sve njegove sklonosti, kojih se on sjeća ili ne
sjeća, sva stajahu pred njegovim pogledom u doba nevolje. I vidjeh da je
pravednik napredovao i našao okrepu i pouzdanje, a prije nego li je pošao sa
svijeta istovremeno su mu uz bok stali sveti i bezbožni anđeli, i vidjeh
njih sve, ali bezbožni ne nađoše mjesta da bi kod njega stanovali, a sveti
vladaše njegovom dušom, vodeći je dok nije izišla iz tijela. I oni su
poticali dušu govoreći: Dušo, uzmi na znanje o svom tijelu, iz kojega si
uzeta, jer to je potrebno da bi se na dan uskrsnuća ponovno vratila u isto
tijelo, zato da primiš što je obećano pravednicima. Dušu uzetu iz tijela oni
odmah poljubiše, kao da im je svednevice poznata, govoreći: Budi hrabra, jer
vršila si volju Božju dok si bila na zemlji. A anđeo joj, koji ju je u
pojedine dane promatrao, priđe ususret te reče: Budi hrabra, dušo; ja ti se
radujem, jer vršila si volju Božju na zemlji. Ja sam izvijestio Boga o svim
tvojim djelima kakva jesu. Na isti joj način priđe i Duh Sveti te reče:
Dušo, ne boj se i ne uznemiruj, kad si dospjela na mjesto koje nikada nisi
poznavala, i ja ću ti biti pomoćnik, jer nađoh u tebi okrepu za vrijeme kad
sam boravio u tebi, dok sam bio na zemlji. I isti je Duh ojača, a njezin je
anđeo uze i povede u nebo. I pođoše joj ususret zli gospodari pod nebom, te
dođe k njoj onaj duh zablude i reče joj: Kamo žuriš, dušo, te se usuđuješ
ući u nebo? Čekaj i dopusti da vidimo, ima li u tebi nešto od našega. I duša
je bila tamo privezana. I nasta rat između onih dobrih i onih zlih anđela. A
kad to vidje onaj duh zablude, jadikovaše jakim glasom te reče: Ah, poradi
tebe, što na tebi ne nađosmo ništa od svoga; i gle, svi anđeli i duhovi
pomažu ti protiv mene, i gle, svi su oni s tobom te si otišla na drugu
stranu. I zatim iziđe drugi duh, koji je klevetnik, i duh bludništva, te joj
dođoše ususret. Ali kad je ugledaše, zaplakaše nad njom te rekoše: Kako nam
ova duša pobježe? Ona je na zemlji vršila volju Božju. I gle, njoj zapravo
pomažu anđeli i ne daju da ona prijeđe na drugu stranu. - I sva gospodstva i
zli dusi dođoše joj ususret. Ali na njoj ne nađoše ništa od svoga. I nisu
bili u stanju da joj nešto učine. I škripali su zubima protiv ove duše, te
rekoše: Kako nam je izmakla? A anđeo koji ju je vodio, odgovori te reče:
Odvratite se posramljeni! Za vas nema puta do nje. Bili ste doduše jako
prepredeni prema njoj; dodvoravali ste joj se dokle god je bila na zemlji,
ali ona vas nije slušala.
I zatim začujem glas tisuće tisuća svetih anđela, kako govorahu: Raduj se i
veseli, o dušo, budi jaka i ne plaši se! - I jako su se divili nad onom
dušom, jer je čvrsto čuvala pečat živoga Boga. I tako je ohrabriše i
blagoslivljaše govoreći: Mi se svi nad tobom radujemo, jer si vršila volju
svoga Gospodara. - I odvedoše je da se pred licem Božjim pokloni. A kad je
prestala, onda odjednom padoše ničice Mihael i sva vojska anđela te se
pokloniše podnožju njegovim nogama i pokazaše duši: Ovo je Bog svih, koji te
stvori na svoju sliku i priliku. A pred njom požuri anđeo govoreći: Bože,
spomeni se djela njezinih; jer ovo je ona duša, o čijim sam te djelima
dnevno izvješćivao i da postupa po tvome sudu. I Duh reče na isti način: Ja
sam Duh životvorac, koji sam je ispunio dahom i boravio u njoj; kod nje sam
naime našao okrepu za vrijeme kad sam u njoj boravio. Ona je postupala po
tvome sudu. I začuje se glas Božji te reče: Kako ona nije ožalostila mene,
tako ni ja neću ožalostiti nju; kako se ona smilovala, tako ću se i ja
smilovati. Neka se dakle preda Mihaelu, anđelu Saveza, i neka je on vodi u
rajsko veselje, da tamo bude do dana uskrsnuća i da postane subaštinik sa
svima svetima. I zatim začujem glas tisuće tisuća anđela i arkanđela, i
kerubina, i dvadeset i četiri starca koji su pjevali himne, slavili
Gospodina te klicahu: Pravedan si, Gospodine, i istiniti su sudovi tvoji; i
ne gledaš tko je tko, nego svakome daješ po sudu svojem.
Lea
Sreću nam ne donosi ono što vidimo i dodirujemo, ni ono što drugi rade za nas, nego ono što mislimo da možemo osjetiti i učiniti, najprije za drugoga, a onda za sebe same.
Helen Keller
-Htjela bi vam se svima zahvaliti. Koji ste mislili na mene sada pred prijemne i što ste se pomolili za mene. Ali eto, i ove godine nisam imala sreće. Možda se nešto promjeni na jesen. Neznam. Hvala vam. Eto toliko. Ovo je prostor za sve nas skupa, a ne samo moj pa nije u redu da vas opterećujem sa svojim problemima.
Ako imate kakve priče, bilo što, pa i ono što ste sami napisali, slike ili nešto, pošaljite mi pa ću objaviti.
Ivana
"Čovjek je neznatno biće kad radi sam i za sebe, no kad oglašava zakone ljubavi i pravde, nalik je na Boga."
Ralph Waldo Emerson
