UKRADENO VRIJEME
Na generalnoj skupštini sjedinjenih đavola, na kojoj je bio prisutan i vrhovni Veliki Brat, u uvodnom nastupu generalni tajnik ovako je progovorio sudionicima skupštine:
- Nažalost, nemamo šanse odvratiti kršćane da idu u crkvu. Ne možemo ih odvratiti ni od toga da čitaju Bibliju i preko nje spoznaju istinu. Ali ih možemo spriječiti da razvijaju osobni odnos prema Isusu, odnos pun ljubavi, i da se mole. Ako bi im uspjelo stvoriti ovaj odnos prema njemu, naša bi moć nad njima bila skršena. Dok oni mole, mi smo u opasnosti. Dakle, pustite ih neka idu u crkvu. Neka žive u svom stilu, ali kradite im vrijeme tako da ne uzmognu izgraditi taj odnos ljubavi prema Isusu Kristu i ni po koju cijenu - moliti! To je moj nalog vama, anđelima podzemlja. Spriječite ih!
- Kako ćemo to izvesti? - upitali su zli dusi.
- Ovako: Neka budu stalno zaposleni mnoštvom trica i kučina, sporednih stvari u svakodnevnom životu. Neka uvijek nešto novo bocka njihovu znatiželju i tako vlada njihovim mislima.
- Što bi to bile trice i kučine? - upita jedan neiskusni mlađi član.
- Neka što više troše i rasipaju, uzimaju i pozajmljuju, piju i žvaču, urlaju i galame. Spriječite bilo kakvu tišinu. Učinite im je tako dosadnom da bježe od nje kao od samoga vraga.
- Imate li kakav savjet za žene? - priupita jedan lukavac.
- Žene neka što dulje borave na svojim radnim mjestima, a njihove muškarce uvjerite da tjedno moraju raditi najmanje šest, još bolje, sedam dana i to barem dvanaest do šesnaest sati jer će samo tako ne samo pronaći svoj besmisleni stil života nego i moći udovoljiti svim svojim suvišnim prohtjevima.
- A što da radimo s njihovim materijalnim i tjelesnim željama? - upitaše neki.
- Tijelo je naše glavno sredstvo. Neka im sve tjelesno uvijek bude na pameti. Te ljudske želje naše su najjače oružje jer što im ljudi više udovoljavaju, to se one deseterostruko brže množe.
- Ipak, nekima će ostati nešto slobodnog vremena? - upita jedan iskusniji.
- Nikako nemojte dopustiti da to vrijeme provode s djecom, a pogotovo ne da za njih mole. Uvjeravajte ih da je brak zastarjela institucija, da su djeca samo smetnja, da najprije treba život proživjeti, a onda se upustiti u patnju s djecom. Utuvite im u glavu da su slobodni, da žene imaju pravo na svoje tijelo, da su im tijela najveća dragocjenost. Ako ljude uvjerimo da se klone braka i obitelji, osigurali smo svoju konačnu pobjedu.
- Koja su nam sredstva na raspolaganju? - javi se opet onaj mladi i neiskusni.
- Televizor, radio, novine, žuta štampa, autoradio, kazetofon, kompjutor, internet, cd-playeri, telefoni, mobiteli ... sve što im može odvratiti pažnju ne samo od drugoga čovjeka nego u prvom redu od njih samih i nutarnjih poziva da se promijene. To je važno: zaglušite im svaki ionako uvijek tihi glas Božjega duha. Neka urliču, pucaju, deru se, budu gluhi. Uvjerite ih da je to moderno, a sve drugo da je konzervativno, ofucano, morbidno, blesavo... I posebno dobro pripazite na glazbu. Nemojte nikako dopustiti da se igdje čuje ikakva glazba koja je u skladu s mirnom nutrinom. To bi bila propast.
Agilni suradnici Velikoga Brata razletjeli su se po svijetu i ubrzo s velikom radošću otkrili kako među ljudima imaju sjajnih suradnika i da zapravo i većina kršćana vrlo lako potpada pod utjecaj visokog standarda, a ni s onima koji su se htjeli moliti nije bilo previše problema. Lako ih se, naime, uvjerilo da je molitva čisti gubitak vremena, te da je daleko bolje tih nekoliko minuta dnevno provesti u tzv. akciji. Pokazalo se, naime, da su se takvi već nakon kraćeg "akcijskog" vremena sasušili jer u njima više nisu tekli životni sokovi Božjega duha, kojemu se vrata otvaraju samo molitvom.
ON JE DOŠAO
U Mađarskoj, u vrijeme komunističkih progona kršćanske vjere, bila neka mjesna učiteljica osnovne škole, militantna ateistkinja koja nije propušta ni jednu priliku da posije pomutnju u glavicama djece od roditelja vjernika katolika.
- Kad te pozovu roditelji, što napraviš? - upita ona jedno dijete.
- Dođem - odgovara dijete.
- A kad oni pozovu dimnjačara, što se događa?
- On dođe!
- Vrlo dobro, dijete moje. On dolazi jer postoji! Ti dolaziš zato što postojiš. Ali pretpostavimo da tvoji roditelji pozovu baku koja je umrla, hoće li ona doći?
- Mislim da neće.
- Bravo! A kad bi pozvao Crvenkapicu ili Plavobradog, što bi se dogodilo?
- Nitko ne bi došao, jer su to bajke.
- Savršeno! Vidite, djeco moja, živi - oni koji postoje, odgovaraju na poziv, a oni koji ne odgovaraju, ne žive ili su prestali postojati. Je li to jasno?
- Da - odgovora plaho cijeli razred.
- Hajde da to malo provjerimo u stvarnom životu. Ti, Anđela, vjeruješ da te Djetešce Isus čuje kad ga pozoveš?
Djevojčica odgovori sa žarom, shvativši potom da je upala u zamku:
- Da, vjerujem da me čuje!
- Jako dobro! Ako Djetešce Isus postoji, on će te čuti. Pa, vičite svi zajedno: Dođi, Djetiću Isuse!
Nastane duga tišina.Učiteljica se uzradovala zbog dječje pomutnje. Tad Anđela istrči ispred razreda i povika:
- Pa da. Pozvat ćemo ga. Pozovimo ga zajedno: Dođi, Djetiću Isuse!
Svi učenici ustanu i poviču puni nade:
- Dođi, Djetiću Isuse!
Sva djeca su gledala u Anđelu kad su se iznenada otvorila vrata bez ikakvog zvuka. Sveukupna dnevna svjetlost iznenada je krenula prema školskim vratima. Svjetlost se pojačavala i uobličila se u vatrenu kuglu. Prvo su se djeca preplašila, no kugla se napola otvorila , a u njoj se pojavilo prekrasno djetešce kakvo nikada nisu vidjeli. Djetešce im se smiješilo ne izrekavši ni riječi. Odjeveno u bijelo izgledalo je poput sunašca. Svjetlost je izlazila iz njega. Ništa nije govorilo, samo se smiješilo. Potom je nestalo u svjetlosnoj kugli i, kako su djeca posvjedočila, malo pomalo izblijedilo.
Vrata su se polako zatvorila. Radost je preplavila njihova srca. Djeca su ostala bez riječi. Ali vrisak je proparao tišinu. Podivljala, učiteljica je vikala:
- On je došao! On je došao!
I izjurila iz razreda zalupivši vratima. Anđela je jednostavno rekla:
- Dakle, vidite. On postoji!
Tadašnji kapelan je kasnije ispitao svako dijete i pod prisegom izjavio da djeca nisu proturječila jedno drugom. Djeca su to doživjela gotovo normalno, a jedno od njih je reklo:
- Kako smo bili u nevolji, Djetešce Isus nam je došlo upomoć!
Učiteljica je prestala raditi zbog duševnih smetnji. I dalje bez prestanka ponavljajući:
- On je došao! On je došao!
U subotu 26. 5. bit ce u našoj župi poslije vecernje mise DUHOVSKO BDIJENJE!Sat molitve i pjesme koja slave Božanstvo Duha Svetoga i zazivaju njegov silazak u našu dušu da se obnovi u nama dar primljen na potvrdi i da se dogodi pedesetnica u našoj župi. Mladi će pjevati, pozivamo sve da dođete, koji ne pjevate da nam se pridružite molitvom i molim sve da ako već i sami ne mozete doći kažete drugima da nas dođe u što većem broju da se pokaže glad za duhovnim i da molitva bude sto jača. Zaista molim sve da se odazovu, potrebno nam je svima, a osobito našoj župi koja ima puno puno talenata ali nam slabo ide umnažanje.
Svi koji ste željni molitve u našoj župi, molim za prisustvo!
Valentina
Sveučilišni profesor postavio je svojim studentima ovo pitanje:
«Je li Bog stvorio sve što postoji?»
Jedan student mu je smjelo odgovorio:
«Da, Bog je stvorio sve što postoji!»
«Bog je sve stvorio?» upita profesor još jednom.
«Da, profesore» odgovori student.
Profesor će potom: «Ako je Bog stvorio sve, onda je stvorio i zlo. Budući da zlo postoji a uzevši u obzir princip da nas određuje ono što radimo, onda je i Bog zao!»
Student je ostao šutke, a profesor je pun sebe konstatirao kako je još jednom dokazao da je ono što kršćani vjeruju zapravo mit.
Drugi je student podignuo ruku i pitao profesora smije li ga nešto pitati.
«Naravno» odgovori profesor.
Student ustane i reče: «Profesore, postoji li hladnoća?»
«Kakvo je to pitanje? Naravno da postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?»
Studenti su se nasmijali na kolegino pitanje.
Mladić je odgovorio: «Zapravo profesore, hladnoća ne postoji. Prema zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom u stvarnosti je odsustvo topline. Svako tijelo ili objekt prema proučavanju ima ili prijenosi energiju, a toplina je ono što čini da tijelo ima ili prijenosi energiju.
Apsolutna nula znači potpunu odsutnost topline, sve stvari postanu inertne i nesposobne za reakciju na toj temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili tu riječ da opišemo kako se osjećamo ako nemamo toplinu.»
Student nastavi s pitanjem: «Profesore, postoji li tama?»
Profesor odgovori: «Naravno da postoji.»
Student će na to: «Opet ste u krivu, profesore, ni tama ne postoji. Tama je u stvarnosti samo odsustvo svjetla. Svjetlo možemo proučavati, ali tamu ne. Zapravo, možemo se poslužiti Newtonovom prizmom da pretvorimo bijelo svjetlo u mnoge boje i proučavati različite duljine svjetlosnih valova za svaku boju. Ne možemo mjeriti tamu. Najobičnija zraka svjetla može prodrijeti u svijet tame i prosvijetliti ju.
Kako možete znati koliko je određeni prostor mračan? Mjerite količinu prisutnog svjetla. Nije li ovo točno? Tama je pojam koji ljudi koriste da opišu što se događa kada nema svjetla.»
Na kraju, mladić upita: «Profesore, postoji li zlo?»
Sad već pomalo nesiguran, profesor odgovori: «Naravno, kao što sam već rekao. Vidimo zlo svaki dan. Najčešće u svakodnevnim primjerima čovjekove nečovječnosti prema drugim ljudima... u zločinima i nasilju diljem svijeta. Ove manifestacije nisu ništa drugo nego zlo.»
Na to će student: «Profesore, zlo ne postoji, ili barem ne postoji po sebi. Zlo je jednostavno odsustvo Boga. Baš kao i tama i hladnoća, to je pojam kojeg su ljudi stvorili da opišu odsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije poput vjere i ljubavi koje postoje baš kao što postoje svjetlo i toplina. Zlo je posljedica onog što se dogodi kada u čovjekovom srcu nije nazočna Božja ljubav. Baš poput hladnoće koju doživljavamo u odsustvu topline, ili poput tame koja se događa kada nema svjetla.»
Profesor je sjeo.
Mladić se zvao Albert Einstein.
Vokalni ansambl Milka Trnina poziva Vas da dođete na svečani koncert povodom
30. obljetnice kontinuiranog djelovanja. Na koncertu će nastupiti Ansambl s
Društvenim orkestrom HGZ-a. Razlog više da dođete na ovaj koncert je i taj
što su neki pjevači vaši prijatelji koje susrećete na nedjeljnim misama
(Martina, Ivana, Karolina, Bojan, Josip, Domagoj...).
Koncert je u subotu, 12. svibnja 2007. u Maloj dvorani Doma kulture Ivanić
Grad od 20:00! Ulaz slobodan!
Više informacija:
svečani koncert
